REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1450/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817804937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica ĆU, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine Abramović, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnice tuženika ĆU, dipl. iur., zaposlenica tuženika, na ročištu za objavu presude 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 2.296,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.949,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 30. prosinca 2020. do 21. travnja 2026. kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi parnične troškove, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. lipnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik osobnog vozila marke RENAULT KANGOO, reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je vozilo tužitelj dana 29. prosinca 2020. godine propisno parkirao u Zagrebu, Koturaška br, 1 A, na istočnoj strani parkirališta, a koje je parkiralište u vlasništvu Grada Zagreba. Uslijed potresa koji se taj dan dogodio došlo je do pada dijelova zgrade „Paromlin" na vozila koja su bila parkirana uz zgradu, pa tako i na vozilo tužitelja. Na mjesto događaja izašla je policija, o čemu je tužitelju izdana potvrda od 02. siječnja 2021. U navedenom je štetnom događaju oštećeno vozilo tužitelja te su oštećenja konstatirana izvidom štete 30. prosinca 2020. Procijenjena je totalna šteta na vozilu. Tužitelju je stoga nastala šteta u visini tržišne vrijednosti vozila, odnosno u iznosu od 20.500,00 kn, a to je iznos kupoprodajne cijene koju je tužitelj platio prilikom kupnje vozila dana 06. listopada 2020. godine. Nastala je i daljnja šteta u vidu ugradnje plinske instalacije u vozilo u iznosu od 5.932,38 kn, koju je tužitelj ugradio u vozilo neposredno nakon kupnje vozila . Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 1063. i 1064, Zakona o obveznim odnosima, obzirom (sukladno sudskoj praksi) ruševna zgrada predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu zbog pada dijelova takve zgrade odgovara vlasnik zgrade na temelju objektivne odgovornosti. U prilog tome se dostavlja presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-829/1998 od 18. travnja 2001. godine. Odgovornost tuženika također je propisana člankom 150. Zakona o gradnji. U konkretnom slučaju tuženik se ne može pozivati na članak 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući nakon potresa 22. ožujka 2020. te naknadnih potresa i podrhtavanja tla, tuženik nije poduzeo apsolutno ništa da zgradu „Paromlin" sanira na način da ne predstavlja opasnost za imovinu i osobe. Naime, i danas s predmetne zgrade vise komadi armature i betone te cigle bez uporišta, koje mogu pasti svaki trenutak na vozila i prolaznike. Svjedok ŽU je 11. siječnja 2021. uputio mail s priležećim fotografijama, upozoravajući nadležna tijela tuženika na navedenu opasnost, međutim po tom pitanju nije ništa učinjeno. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.432,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.12.2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefmancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te kojom se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, pasivnu legitimaciju, odgovornost pa tako osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja te nastale štete s postupanjem tuženika, jer isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije, nije moguće utvrditi, budući da nije niti precizno opisano točno mjesto gdje je vozilo tužitelja bilo parkirano (a riječ je o velikom javnom parkiralištu). Osim toga, tužitelj ne posjeduje Zapisnik o očevidu od strane policije, niti je razvidno je li očevid uopće obavljen, već samo potvrdu da je navedeni štetni događaj prijavio, ali iz iste nije razvidno niti na koji način su utvrđena nastala oštećenja, te stoga nije moguće nesporno utvrditi da su sva oštećenja na vozilu posljedica štetnog događaja. U konkretnoj stvari se radi o višoj sili-potresu iznenadnom događaju čiji nastanak, i da se mogao predvidjeti, ne bi se mogao spriječiti. (tako o višoj sili i VSRH Rev-302/09 od 03.06.2009.), čime se ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti II-tuženika sukladno čl. 1067.st.1. ZOO-a. Industrijski kompleks [adresa] koji predstavlja kulturno dobro, i koje kako takvu uživa posebnu zaštitu, tuženik je održavao u onom stanju koje je bilo optimalno, na način da njegovo postojanje ne ugrožava sigurnost ljudi i imovine koji se nalaze u blizini zgrade. Tuženik stoga osporava tvrdnju tužitelja da zgrada nije bila uredno održavana, odnosno da tuženik nije poduzeo ništa da zgradu Paromlina sanira, te da je to uzrok nastanka štete. Istina je da su nakon potresa 29.12.2020. dakle nakon ovog štetnog događaja zaostala oštećenja koja je bilo potrebno sanirati, ali ta činjenica, jer se radi o vremenskom periodu nakon 29.12.2020. nije relevantna za ovdje opisani štetni događaj. Tužitelj ničim ne dokazuje da su na predmetnoj nekretnini prije nastanka štetnog događaja postojala oštećenja koja su u izravnoj vezi s nastalom štetom opisanom u tužbi. U konkretnom slučaju je riječ o potresu – višoj sili, te su navedenog dana padali dijelovi zgrada diljem grada Zagreba i šire, kako sa zgrada novije, tako i sa onih starije godine izgradnje, jer je to uobičajena posljedica potresa velike jačine kao što je bio potres navedenog dana. Tuženik se stoga protivi i dokaznom prijedlogu za saslušanjem predloženog svjedoka jer se njegova saznanja odnose na stanje nekretnine nakon nastalog štetnog događaja, odnosno potresa, te je posve očekivano da je nekretnina u lošem stanju nakon istoga, slijedom čega je njegovo svjedočenje za ovaj postupak irelevantno, kao i dostavljena e -mail prepiska s tim u vezi. Tuženik osporava visinu štete, kao i činjenicu da bi se radilo o totalnoj šteti, jer iz dostavljene dokumentacije odnosno činjenica navedenih u tužbi nije razvidno temeljem čega je utvrđena takva šteta na vozilu. Iz dostavljenog izvida štete je razvidno da je riječ samo o vanjskim oštećen jima vozila, za koje je navedeno vrijeme i cijena popravka, a potom da je ekonomski neisplativ popravak – totalna šteta. S obzirom da bi iz dostupnog činjeničnog stanja proizlazilo da je vozilo u voznom stanju, i da je popravak moguć, to tuženik osporava činjenicu da bi se radilo o totalnoj šteti, kao i da bi tržišna vrijednost vozila bila 20.500,00 kn. Tuženik također predlaže sudu da tužitelja pozove na dostavu podataka o eventualno isplaćenoj naknadi štete od strane osiguravajućeg društva tužitelja po bilo kojoj osnovi, za ovdje opisani štetni događaj. Osporava se i utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, s obzirom da bi zakonske zatezne kamate na tu vrstu štete bi mogle teći tek od dana presuđenja pa do isplate. Naime , radi se o nenovčanoj materijalnoj šteti (ako nije reparirana), na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve u skladu s čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (tako i Vrhovni sud u presudi VSRH Rev-425/2007, VSRH Rev- 655/2007, VSRH Rev-520/2006). Slijedom iznesenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava uzročnu - posljedičnu vezu između utužene štete i postupanja tuženika, a poglavito cijeneći činjenični supstrat tužbe kako je gore opisan, te stoga tuženik Grad Zagreb predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 03. listopada 2024., a nakon provedenog prometnog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, imajući u vidu promjenu valute tako da predlaže naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.296,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2020. do isplate uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tužitelj je navedenim podneskom smanjio tužbeni zahtjev, međutim, kako se tuženik nije protivio smanjenju to je sud odlučivao o tako postavljenom zahtjevu tužitelja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 6-7 spisa), Ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 8 spisa), presliku prometne dozvole (list 9-10 spisa), parkirnu kartu (list 11 spisa),

Potvrdu Policijske uprave Zagrebačke VIII PP Zagreb od 02.01.2021. (list 12 spisa), izvid štete broj 200299900209/1 8 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 13-15 spisa), odštetni zahtjev broj 2005 9990 0209 (list 16-24 spisa), račun i izjava servisera Cepelin servis Zagreb od 09.10.2020. (list 27-29 spisa), prijavu za ispitivanje vozila za ugradnju plinske instalacije od 19.10.2020. (list 25-26 spisa), račun Agram TIS d.o.o. od 19.10.2020. (list 30-31 spisa), mail korespondenciju od 11.01.2021. (list 34-36 spisa), Potvrdu Policijske uprave Zagrebačke VIII PP Zagreb od 25.01.2021. (list 37 spisa), fotografije (list 47-53 spisa), dokaz saslušanjem tužitelja (list 65 spisa), svjedoka ŽU (list 66 spisa) te očevidom na licu mjesta od 17.01.2024. (list 77-80 spisa) i prometnim vještačenjem po vještaku Milanu Vinčiću (list 87-90 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu pri čemu tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) kojima je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu uzrok štete te za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

7. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, uzročno - posljedična veza između utužene štete i postupanja tuženika, osnova i visina zahtjeva.

8. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja i odgovornosti sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je u svom iskazu naveo da se predmetni štetni događaj dogodio prije skoro dvije godine u Zagrebu, parkiralište [adresa], javno parkiralište Zagrebačkog holdinga gdje je bio parkiran sa vozilom Renault Kangoo u njegovom vlasništvu, a platio je cjelodnevnu parkirnu kartu, te je bio na poslu. Po završetku radnog dana uočio je svoje vozilo i još dva vozila oštećena od pada građevinskog materijala sa stare Paromlinske zgrade. Nakon par minuta došao je i vlasnik osobnog vozila koje je bilo parkirano do mojeg te su zajedno kontaktirali policiju. Policija ih je izvijestila da je njihova patrola već napravila uviđaj i popisala štetu te da nema potrebe da izlaze na teren, a na n jima je nakon 20 dana rečeno da uzmu zapisnik u nadležnoj Policijskoj postaji. Evidentirali su događaj na način da su slikali vozilo i štetu, drugi dan je osobno poslikao zgradu te je otišao u matičnu osiguravajuću kuću zbog procjene štete vozila, odnosno Euroherc osiguranje. Istog dana su mu rekli da se radi o totalnoj šteti jer je šteta koja se dogodila prelazi vrijednost vozila u trenutku štete. Vozilo je oštećeno sa svih strana, nije bilo dijela koji nije bio zahvaćen. Nakon toga uslijedilo je pozivanje Zagrebparkinga u vezi informacija za naknadu štete, komunikacija sa Gradom Zagrebom, te su sve te institucije prebacivali odgovornost s jednih na druge te je bio prisiljen naknadu štete zatražiti sudskim putem. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li primijetio jesu li tamo oznake na parkiralištu da se ne smije parkirati naveo je da nisu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je vlasnik susjednog vozila bio svjedok ŽU tužitelj je naveo da je.

9. Iz iskaza svjedoka ŽU proizlazi da se štetni događaj dogodio nakon potresa u Petrinji i Sisku, a to je bilo prije 2 godine. Tužitelja je upoznao na parkingu kad je došao po vlastiti automobil, a to je bilo oko 18 sati, a već je iz daljine vidio da se po njegovom vozilu nalaze razbacani dijelovi betona i cigli. U tom trenutku tamo je bio i tužitelj jer su im osobna vozila bila parkirani jedno do drugoga, njegovo osobno vozilo je bio Opel Astra karavan, a od tužitelja je bio Renault Kangoo. Također vodi postupak za naknadu štete kod ovog suda. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li primijetio oštećenje na vozilu tužitelja naveo je da je vidio sa stražnje strane veliki betonski dio i cigle razbacane po svuda, a njemu je probio krov. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li na parkiralištu bilo kakve oznake ili upozorenje da se tamo ne smije parkirati naveo je da da nisu bile oznake ili upozorenje, bilo je slobodno parkirno mjesto i uredno je platio parking.

10. Sud je uvidom u dokumentaciju priloženu spisu utvrdio da je :

-tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] do 414/3, 414/5 do 414/8, 414/10, 416, 417/1 do 417/2 i 418 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je NN osoba 29. prosinca 2020. zatražila intervenciju policije navodeći da je na parkingu [adresa] dio zgrade pao na više vozila te su djelatnici policije na licu mjesta u razgovoru s više osoba i pregledom tog mjesta utvrdili da je došlo do odlamanja cigli i komada žbuke sa zgrade [adresa] koje je palo na parkirana vozila, između ostalih i vozilo tužitelja te su nastala oštećenja opisana u potvrdi policije,

-da je tužitelj 30. prosinca 2020. obavijestio policiju da mu je 29. prosinca 2020. na parkiralištu [adresa], istočna strana, u 14,30 uslijed potresa sa objekta [adresa] pala žbuka i cigla na automobil ZG 44412DU i oštetila ga,

- da je tužitelj vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka],

-da je 30.12.2020. sačinjen izvid štete za tužiteljevo vozilo iz kojeg proizlazi da su nastala oštećenja na vozilu na krovu, zadnjoj haubi, prednjoj haubi, sva 4 vrata, zadnjem svjetlu, zadnjim blatobranima i zadnjem braniku,

-da je tužitelj kupio parkirnu kartu za predmetno vozilo na parkiralištu Parlomlin od 07-19 sati dana 29.12.2020.,

-da je na internetu više članaka o stanju zgrade Paromlina i to 2013. (urušen je cijeli južni zid u veljači, a daljnje urušavanje zapadnog i sjevernog zida se nastavilo zbog jakog vjetra u studenom) i 2014. (ilegalno se započelo rušenje već napola urušenih dijelova),

-da se svjedok ŽU **.**.2021. putem e-maila obratio službi tuženika zbog štete koja mu je nastala 29. prosinca 2020. na vozilu [registarska oznaka] na parkingu u Paromlinskoj, uz napomenu da na objektu vise komadi armature i cigle bez uporišta, koje mogu svaki čas pasti na prolaznike i automobile neovisno o potresu, a da se građani i nadalje parkiraju na mjestu na kojem je on bio , u privitku kojeg e-maila je poslao fotografije lica mjesta na kojima je vidljivo da nema trake ili drugih znakova upozorenja,

-da je stručna služba tuženika putem e-maila obavijestila svjedoka OU da je predmetna lokacija ograđena i da je njegov upit proslijeđen na daljnji postupak,

11. Na očevidu provedenom na licu mjesta utvrđeno je da je sudska komisija pristupila na mjesto očevida Koturaška 1a u Zagrebu i utvrdila da se štetni događaj, prema iskazivanju tužitelja, dogodio na 8. parkirnom mjestu gledano sa sjevera time da je njegovo osobno vozilo bilo parkirano na način da je prednji dio bio parkiran od zgrade Paromlina zbog čega je sudska komisija utvrdila da je zgrada u ruševnom stanju s visećim dijelovima betona i žice.

12. Sud je radi utvrđenja dinamike štetnog događaja i visine štete izveo dokaz vještačenjem po vještaku Milanu Sinčiću koji je u nalazu i mišljenju naveo da na dan štetnog događaja tržišna vrijednost vozila je iznosila 20.358,00 kuna, uz vrijednost ostatka oštećenog vozila koji je ostao tužitelju od 15% totalna šteta iznosi 17.304,30 kuna. Prema sadržaju spisa proizlazi da je osobni automobil bio parkiran na obilježenom parkiralištu iza [adresa] u [adresa] oko 2m od zgrade koja se zbog starosti urušava. Oštećenja na osobnom vozilu koja se vide na fotografijama mogla su nastati u konkretnom događaju slično kako su nastala. Prilikom potresa i pada krhotina više različitih materijala kao što su komadi stare cigle i stare žbuke, crijepa te drvenih dijelova sa zgrade koja se urušava mogli su pasti na osobno vozilo i sva oštećenja na osobnom vozilu mogla su nastati slično kako su nastala. Potres je pojava koja se nije mogla predvidjeti. Bilo je potrebno označiti prostor i postaviti branike koji bi zapriječili mogućnost parkiranja vozila na tom dijelu parkirališta, jer je zgrada oštećena, dotrajala i devastirana. Vozilo tužitelja bilo je rabljeno više od predviđenog prosjeka. Na vozilu je nastala totalna šteta u iznosu od 17.304,30 kn = 2.2966 EUR.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u smislu odredbe čl. 258. ZPP, a i stranke nisu imale primjedbe na isti, kao vjerodostojno, sačinjeno na temelju uviđaja i dokumentacije priložene spisu.

14. U odnosu na prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji ukazuje se da je isti neosnovan iz razloga jer je tuženik vlasnik prostora na kojem je tužitelj parkirao svoje vozilo, a navedeno proizlazi iz dokumentacije priložene spisu.

15. U odnosu na prigovor nepostojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja te nastale štete s postupanjem tuženika ukazuje se isti neosnovanim jer je iz provedenog uviđaja i prometnog vještačenja (list 89 spisa) razvidno mjesto gdje je tužiteljevo vozilo bilo parkirano u vrijeme štetnog događaja.

16. Vezano za navode tuženika da je u konkretnom stvari riječ o višoj sili potresu, iznenadnom događaju koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti zbog čega da postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tuženika, da Industrijski kompleks [adresa] koji predstavlja kulturno dobro i koje kako takvu uživa posebnu zaštitu, tuženik je održavao u onom stanju koje je bilo optimalno, na način da njegovo postojanje ne ugrožava sigurnost ljudi i imovine koji se nalaze u blizini zgrade kao i da tužitelj ničim nije dokazao da su na predmetnoj nekretnini prije nastanka štetnog događaja postojala oštećenja koja su u izravnoj vezi s nastalom štetom opisanom u tužbi valja navesti da je cijeneći sve dokaze izvedene u postupku utvrđeno da je zgrada Paromlina i prije štetnog događaja bila u ruševnom stanju, da se zgrada zbog starosti urušava, te da je bilo potrebno prostor označiti i postaviti branke koji bi zapriječili mogućnost parkiranja vozila na tom dijelu parkirališta, obzirom da je zgrada oštećena, dotrajala i devastirana, što znači da u trenutku štetnog događaja na licu mjesta niti u blizini istog nije bilo istaknutih znakova upozorenja na opasnost bilo kojeg tipa te je uslijed potresa i pada krhotina kao što su komadi stare cigle i stare žbuke, crijepa i drvenih dijelova sa zgrade došlo do pada dijelova te zgrade na automobil tužitelja i posljedično oštećenja istog.

17. Kako zgrada [adresa] što je općepoznato u razdoblju nakon potresa do trenutka uviđaja na licu mjesta nije bila obnavljana, od strane tuženika kao vlasnika, a riječ je o opasnoj stvari te kako tuženik kao vlasnik opasne stvari nije poduzeo radnje na način da spriječi ugrožavanje imovine i ljudi s time da na predmetnom prostoru nisu postavljeni branici koji bi onemogućavali mogućnost parkiranja (a koju uslugu tuženik pruža) na tom mjestu, to je zbog nepostupanja tuženika došlo do otpadanja različitog materijalna (komada stare cigle, stare žbuka i crijepa) na automobil tužitelja i posljedično time do nastanka štete na istom.

18. U odnosu na prigovor tuženika da je potres visa sila zbog čega da je isključena odgovornost tuženika valja navesti da nema mjesta oslobođenju tuženika od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a obzirom na to da je predmetni parkirališni prostor tuženika i prije potresa bio u ruševnom i dotrajalom stanju te je potres kao takav svojim djelovanjem samo pogoršao postojeće stanje.

19. Stoga sud ocjenjuje da je zbog propusta tuženika da održava zgradu koja je u ruševnom stanju odnosno propusta da poduzme potrebne radnje postavljanja znakova upozorenja ili ograđivanja te zgrade došlo do, a zbog novog potresa, otpadanja građevinskog materijala na automobil tužitelja i oštećenja istog.

20. Obzirom na to da zgrada Paromlin, za koju je u postupku utvrđeno da je u trenutku nastanka štetnog događaja bila ruševna, predstavlja opasnu stvar, a tuženik nije poduzeo potrebe mjere radi sprečavanja ugroze imovine drugih ljudi s obzirom na stanje iste, to je dužan tužitelju naknaditi utuženu štetu zbog otpadanja građevinskog materijala na njegov automobil u smislu odredbi čl.1063. i čl.1064. ZOO-a.

21. Tijekom postupka utvrđeno je iz provedenih dokaza da je riječ o totalnoj šteti na tužiteljevu vozilu zbog čega je neosnovan prigovor tuženika kojim osporava osnovu štete imajući u vidu tržišnu vrijednost vozila na dan štetnog događaja i vrijednost ostataka oštećenog vozila koji je ostao tužitelju. U odnosu na visinu štete utvrđeno je da ista iznosi 17.304,30 kuna odnosno 2.296,60 eura uzimajući u obzir fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, a i tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 1046., 1063. u vezi sa odredbom čl. 1064. ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

23. Obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o nerepariranoj materijalnoj šteti u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju je valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate prema cijenama u vrijeme donošenja presude odnosno od 22. travnja 2026. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i članku 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023), jer nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete. Priznati su troškovi sastava tužbe (Tbr.7/1 - 100 bodova), sastava podneska od 13.09.2021. (Tbr.8/1 - 100 bodova), sastava podneska od 24.01.2022. (Tbr.8/3 - 50 bodova), zastupanja na ročištu 08.11.2022. (Tbr.9/1 - 100 bodova), zastupanja na ročištu 21.12.2022. (Tbr. 9/1 – 100 bodova), očevida od 17.03.2024. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 03.10.2024. (Tbr.8/3 - 50 bodova) i zastupanja na ročištu 10.03.2026. (Tbr. 9/1 -100 bodova), odnosno ukupno je tužitelju priznato 700 bodova uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, 1.400,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 350,00 eura trošak iznosi 1.750,00 eura. Također mu je priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 eura jer je bio potreban radi donošenja odluke neovisno o uspjehu u sporu, pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu 1.949,08 eura.

25. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22 i 06/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

26. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška, jer tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. Tuženiku