REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-8567/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ŽT, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik VT, zaposlenik tuženika , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 8.895,01 EUR (osam tisuća osamsto devedeset pet eura i jedan cent) sa zateznim kamatama od 27. travnja 2023. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu 199,08 EUR (sto devedeset devet eura i osam centi) u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. srpnja 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 1. studenog 2009. osiguranica tužitelja HT, kao biciklistica, doživjela prometnu nesreću. Pojašnjava da je na osiguranicu tužitelja naletjelo vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika na temelju Police broj [broj police]. Navodi da je za nastanak nesreće odgovoran osiguranik tuženika, a da isto proizlazi iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-252/2009 od 23. rujna 2010. Tužitelj navodi da je njegovoj osiguranici, zbog posljedica predmetnog štetnog događaja, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po osnovi ozljede izvan rada. Upućuje na to da tužitelju, isplatom iznosa s osnova invalidske mirovine svojoj osiguranici, nastaje šteta. Navodi da mu je tako za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. po spomenutoj osnovi nastala šteta u iznosu 8.895,01 EUR pa da je tuženika 4. travnja 2023. pozvao da mu plati spomenuti iznos. Ističe da mu tuženik, unatoč tome, nije ništa isplatio. Stoga traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 8.895,01 EUR sa zateznom kamatom od 27. travnja 2023. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije te odgovornost svog osiguranika. Također, čini nespornim da je osiguranici tužitelja doista priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. S druge strane, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Pojašnjava da se prilikom odlučivanja u ovom postupku ima primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu, koji je u konkretnom slučaju lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj tijekom postupka upućuje na to da se u ovom postupku primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, s obzirom da pravni akt donesen kasnije ukida pravni akt koji je donesen ranije, ako imaju istu pravnu snagu te reguliraju istu materiju, no na različit način.
4. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 4-7 spisa), presude Općinskog suda u Velikoj Gorici (list 8-14 spisa), presude Županijskog suda u Velikoj Gorici (list 16-19 spisa), rješenja tužitelja od 6. travnja 2011. (list 20-22 spisa), mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 24-25 spisa), nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 26-28 spisa), obračuna isplata na teret tužitelja (list 49 spisa), ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 50-63 spisa), dopisa tužitelja (list 64 spisa) uz povratnicu (list 65 spisa) i dopisa tuženika (list 66-68 spisa), zatim uvidom u tužiteljev spis osobni broj 794219 za osiguranicu HT (list 189-201 spisa) te dokaz financijskim vještačenjem (list 212-218 spisa).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. svojoj osiguranici HT koja je 1. studenog 2009. pretrpjela ozljede u prometnoj nesreći, za nastanak koje nesreće je odgovoran osiguranik tuženika.
7. Između stranaka je u ovom postupku nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije i odgovornosti osiguranika tuženika te činjenica da je osiguranici tužitelja HT priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada koju je zadobila u spomenutoj prometnoj nesreći. S druge strane, među strankama je sporno da li je tuženik doista u obvezi tužitelju ispla titi utuženi iznos.
8. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate pojedinih iznosa invalidske mirovine osiguranici tužitelja).
8.1. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).
8.2. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik po osnovi osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
9. Čitanjem obračuna isplata tužitelja od 30. ožujka 2023. (list 49 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj svojoj osiguranici HT u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. isplatio 8.895,01 EUR.
9.1. Ostvarivanje mirovinskih (i invalidskih) prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika te isplatu novčanih iznosa koja temeljem tako utvrđenih prava pripadaju tim osiguranicima pa kada tužitelj izda potvrdu (obračun) o mirovini isplaćenoj svom osiguraniku (kao što je to u ovom slučaju – list 49 spisa), onda je tužitelj izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja. Stoga takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (potvrđuje) u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev x 386/2018 od 29. siječnja 2020., Rev-x 827/15 od 7. veljače 2017., Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. i Revt 138/16-2 od 15. veljače 2017. Međutim, navedeni obračun tužitelj je sastavio primjenom čl. 161-170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje: ZOMO), odnosno na temelju odredbi koje se po ocjeni ovoga suda ne primjenjuju u ovoj pravnoj stvari. Naime, postojanje obveze tuženika naknaditi štetu i eventualna visina istog utvrđuje se na temelju odredbi ZOOP-a, o čemu je već bilo riječi (točka 8 – 8.2. obrazloženja).
10. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, odnosno da li je tužitelju isplatom iznosa invalidske mirovine doista nastala šteta, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze MT (list 212-218 spisa).
10.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je iznos isplaćene invalidske mirovine osiguranici HT u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. iznosio 67.019,45 kn pa da se pod pretpostavkom da bi osiguranica imala pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u tom istom razdoblju, ukupni procijenjeni iznos mirovine bi iznosio 84.709,73 kn. Vještakinja je zaključila da je manje isplaćeno po osnovi invalidske mirovine nego što bi tužitelj svojoj osiguranici isplatio po osnovi invalidske mirovine da je kod osiguranice teoretski došlo do ozljede na radu. Vještakinja je navela da je tužitelj u konkretnom slučaju po osnovi invalidske mirovine svojoj osiguranici isplatio 17.690,28 kn manje nego što bi to trebao da se radi o ozljedi na radu, a što je preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije 2.347,85 EUR.
10.2. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještakinje prihvaća kao istinit i vjerodostojan. Dok tuženik nije isticao prigovore na nalaz i mišljenje, tužitelj je isticao prigovore koji su isključivo pravne naravi, to jest vezani uz primjenu prava, a o čemu je sud pojašnjavao već ranije u obrazloženju (8 – 8.2. točke obrazloženja).
10.3. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještakinje, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u konkretnom slučaju manje isplatio po osnovi invalidske mirovine nego što bi to trebao po osnovi invalidske mirovine da je kod osiguranice došlo do ozljede na radu , odnosno da je tužitelj tako manje platio svojoj osiguranici 17.690,28 kn (2.347,85 EUR).
11. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji razlika u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP -a pa stoga tužitelju isplatom invalidske mirovine njegovoj osiguranici HT u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. nije nastala nikakva šteta.
12. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen na temelju čl. 27. st. 1 -3. ZOOP-a te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
13. Tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je tako tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove po osnovi financijskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR (sukladno troškovniku s lista 226 spisa). Stoga je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 22. travnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
