REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-928/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Anastazije Franolić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice MP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (OIB: 59951999361), Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za uređenje voda, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje i oglašavanje ništavim rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/25-02/49, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 31. ožujka 2025. i prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I- 363-03/2023-12/13954, URBROJ: 251-10-01/004-23-1 od 25. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna opunomoćenici tužiteljici naknadi trošak delegacije u iznosu od 216,00 eura (slovima: dvjesto šesnaest eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev opunomoćenice tužiteljice za naknadu troškova delegacije.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-325-08/25-02/49, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 31. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2023- 12/13954, URBROJ: 251-10-01/004-23-1 od 25. srpnja 2023. kojim je nalaženo tužiteljici da u roku od osam dana od dana primitka tog rješenja podmiriti dugovanje po izvršnom rješenju Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-14/534089, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018. o obračunu naknade za uređenje voda, i to na ime glavnice iznos od 63,60 eura, na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 6,03 eura obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice do dana izrade rješenja, odnosno do 25. srpnja 2023. kao i zakonske zatezne na iznos glavnice od dana izrade rješenja pa do isplate, te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 26,54 eura.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-369/2025-10 od 23. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

3. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik donošenjem osporavanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, da isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da nije proveden ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Predlaže o osnovanosti tužbe odlučiti na temelju zakazane usmene rasprave te na istu pozvati tužiteljicu i opunomoćenicu tužiteljice. Predlaže poništiti osporavana rješenja te podredno iste oglasiti ništavim uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 21. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na održanoj raspravi opunomoćenica tužiteljice je osporila da je tužiteljica zaprimila navedeno izvršno rješenje Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018., odnosno osporila je potpis tužiteljice na dostavnici o primitku tog rješenja te je predložila da se na tu činjenicu u sporu provede dokaz grafološkim vještačenjem putem suda u Zagrebu. Nadalje je navela da je tužiteljica pred Upravnim sudom u Zagrebu pokrenula upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-4375/2025 radi osporavanja zakonitosti navedenog izvršnog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018. o obračunu naknade za uređenje voda te je predložila da Sud izvrši uvid u taj upravni spis jer da odluka u tom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor. Navela je još da su rješenjem o ovrsi obračunate kamate na kamate protivno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO).

7. Među strankama je sporno je li tuženik osporavanim rješenjem zakonito odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja o ovrsi, odnosno jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Čl. 70. st. 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 i 66/19, dalje: ZFVG) propisano je da o žalbama protiv rješenja o obračunu vodnih naknada odlučuje Ministarstvo. Stavkom 3. istog članka propisano je da žalba protiv rješenja o obračunu vodnih naknada ne odgađa njegovo izvršenje.

11. Čl. 72. st. 2. ZFVD propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. Stavkom 2. istog članka propisano je da su izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.

12. Čl. 100. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18 i 32/20) rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

13. Čl. 140. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

14. Čl. 142. st. 1. OPZ propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz čl. 140. st. 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. St. 7. istog članka propisano je da se žalbom na rješenje iz st. 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

15. Čl. 147. OPZ je propisano kako će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika: 1. ako je ovršna isprava nakon pravomoćno dovršenog postupka preinačena, ukinuta ili poništena, 2. ako prestanu prava i obveze iz porezno- dužničkog odnosa i 3. ako nema osnove za nastavak postupka zbog razloga iz članka 156. ovoga Zakona.

16. Čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

17. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018. s pečatom izvršnosti od 21. svibnja 2018., kojim je tužiteljici utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 12,00 kuna za nekretninu na adresi [adresa].

18. Sukladno citiranom čl. 142. st. 7. OPZ u predmetnom postupku ne može se pobijati zakonitost ovršne (izvršne) isprave odnosno navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018., dok prigovori tužiteljice izneseni na raspravi da to rješenje nije postalo izvršno nisu osnovani.

19. Naime, iz citiranog čl. 70. st. 3. ZFVD, u svezi s čl. 133. st. 2. ZUP, rješenje o obračunu vodne naknade izvršno je danom dostave tog rješenja stranci, dok žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

20. Iz preslike dostavnice koja prileži spisu predmeta upravnog postupka o primitku navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018. proizlazi da je kao primatelj tog rješenja navedena tužiteljica na adresi [adresa], te da je prilikom dostave to pismeno preusmjereno na poštanski pretinac u poštanskom uredu (oznaka „PP 222“), te da se na dostavnici nalazi ispisan datum primitka 21. svibnja 2018., potpis primatelja i pečat „opunomoćenik“.

21. Iz preslike dostavnice o primitku navedenog prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 25. srpnja 2023. koje je predmetom ovog spora, koja dostavnica također prileži spisu predmeta upravnog postupka, proizlazi da je za tužiteljicu to pismeno također preusmjereno na isti poštanski pretinac („PP 222“) i da je dostavnica također potpisana od strane opunomoćenika, a tužiteljica dostavu tog rješenja ne osporava.

22. Budući da je tužiteljica na raspravi predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem u odnosu na njezin potpis na dostavnici o primitku navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018., a kako se na dostavnici ne nalazi njezin potpis, već potpis opunomoćenika tužiteljice, to je Sud odbio u sporu provesti navedeni dokaz s obzirom da provođenje istog ne bilo svrsishodno u konkretnom predmetu. Pored toga, tužiteljica ne osporava dostavnicu o primitku navedenog prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 25. srpnja 2023. koje je na isti način dostavljeno tužiteljici te je dostavnica također potpisana od strane opunomoćenika. Slijedom navedenog, tužiteljica nije s uspjehom osporila dostavu navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018. pa je stoga isto postalo izvršno.

23. U odnosu na navod tužiteljice da je protiv rješenja tuženika kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv navedenog rješenja Hrvatskih voda od 25. siječnja 2018. u tijeku upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, ističe se da navedeni upravni spor nije od utjecaja na donošenje rješenja o ovrsi niti predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu iz razloga što žalba izjavljena protiv rješenja o obračunu vodnih naknada sukladno citiranom čl. 70. st. 2. ZFVG ne odgađa izvršenje tog rješenja.

24. Nadalje, uvidom u rješenje o ovrsi proizlazi da je tužiteljici naloženo platiti zakonske zatezne kamate u iznosu od 6,03 eura obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do dana izrade rješenja o ovrsi te zakonske zatezne kamate na ukupni dug koje teku od dana izrade rješenja o ovrsi pa do isplate, odnosno ne radi se o obračunavanju zakonskih zateznih kamata protivno odredbama čl. 27. do čl. 30.

ZOO-a kako to navodi tužiteljica.

25. U odnosu na navod tužiteljice da u tijeku upravnog postupka nije proveden ispitni postupak, ističe se da se u konkretnom slučaju pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te nije bilo potrebe za provođenjem ispitnog postupka u smislu odredbe čl. 49. ZUP. Pored toga, tužiteljici je omogućeno da se očituje u žalbi, pa potom u tužbi i na raspravi održanoj u upravnom sporu, međutim tužiteljica svojim navodima nije osporila zakonitost osporavanog rješenja tuženika od 31. ožujka 2025. i prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 25. srpnja 2023.

26. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila oglašavanje ništavim rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja o ovrsi ističe se da su razlozi za oglašivanje rješenja ništavim taksativno propisani u čl. 128. ZUP prema kojoj će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe Sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje navedenih rješenja ništavim. Stoga je u i tom tužbeni zahtjev odbijen.

27. Slijedom navedenog, osporena rješenja ocijenjena su zakonitima pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

28. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

29. Točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25, dalje: ZS) kojom je propisano da u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. St. 5 istog članka propisano je da će se naknada troškova iz st. 4. tog članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. St. 6. istog članka propisano je da će se odluka o troškovima iz tog članka donijeti zajedno s odlukom o troškovima postupka.

30. Čl. 7. st.1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik) propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom.

31. Tbr. 39. Tarife propisano je da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.

32. Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

33. Opunomoćenica tužiteljice zatražila je trošak željezničke karte u iznosu od 20,00 eura i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja vlakom u vremenu od sedam sati. Međutim, opunomoćenica nije priložila putnu kartu vlaka slijedom čega joj je priznat trošak autobusne karte u skladu s citiranim čl. 7. st. 1. Pravilnika prema kojem naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim i najekonomičnijim putem. Stoga je opunomoćenici priznat trošak povratne autobusne karte prema prosječnoj cijeni javno objavljenog cjenika autobusnog prijevoznika Arriva d.d. na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb na dan održavanja ročišta u iznosu od 16,00 eura.

34. U pogledu naknade troškova izbivanja iz pisarnice, ističe se da je tu naknadu opunomoćenici moguće odrediti samo za vrijeme putovanja, a ne i za vrijeme provedeno na ročištu. K tome, za priznanje te naknade potrebno je priložiti kartu javnog prijevoza i vozni red, kako bi se utvrdilo ukupno vrijeme putovanja, a što opunomoćenica nije priložila. Stoga je Sud priznao trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja od četiri sata, a koliko je Sud uvidom u internetski vozni red autobusnog prijevoznika Arriva d.d. utvrdio da traje putovanje javnim prijevozom na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb, dok u dijelu koji premašuje četiri sata za izbivanje iz pisarnice (opunomoćenica je zatražila sedam sati) nije priznat trošak delegacije. Stoga je za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja opunomoćenici priznat trošak u iznosu od 200,00 eura (25 bodova x 4 sata x 2 eura).

35. Opunomoćenici tužiteljice nije priznat zatraženi trošak PDV-a na troškove delegacije budući da se obračun PDV-a ne može podvesti pod trošak delegacije u smislu odredbe članka 11. st. 4. ZS.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80

Po pravomoćnosti:

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Frana Supila 16