Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-294/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, radi regresne isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2910/2019-58 od 18. prosinca 2025., 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2910/2019-58 od 18. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod st. I., III. i V. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2910/2019-58 od 18. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod st. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 165,91 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastavljanja žalbe u iznosu 50,77 eur, u roku od osam dana.

IV.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 87,50 eur, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu tuženika u iznosu od 207,41 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-2638/2019 od 21. ožujka 2019. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.111,55 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2017. do isplate (st. I. izreke). Nadalje, djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-2638/2019 od 21. ožujka 2019. u dijelu pod točkom 3. i 4. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi odmjereni trošak ovršnog postupka u iznosu od 170,88 eur (1.287,50 kn) i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 108,67 eur (818,75 kn) (st. II. izreke). Također, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 2.219,24 eur, sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. pa do isplate (st. III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan (st. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan (st. V. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod st. I., III. i V. izreke žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda tuženika te predlaže žalbu odbiti uz nadoknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 207,41 eur.

4. Protiv rješenja o trošku sadržanom u st. IV. izreke predmetne presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odluku suda prvog stupnja u tom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 138,27 eur.

5. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja - osiguratelja kojim od tuženika – osiguranika potražuje iznos što ga je platio oštećenoj UH, po osnovi obveznog osiguranja kao naknadu štete, a koju je tuženik počinio upravljajući osobnim vozilom u alkoholiziranom stanju.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda, naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u pogledu glavne stvari.

10. Na žalbene navode kojima tuženik ukazuje da u pobijanoj presudi nema razloga o tome zašto nisu uzete u obzir degenerativne promjene oštećenice bez kojih ne bi nastale predmetne ozlijede, valja reći sljedeće. Sud prvog stupnja je u toč. 15.2. obrazloženja presude naveo da su sukladno mišljenju vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića u trenutku predmetne prometne nesreće kod oštećenice postojale blaže degenerativne promjene te da je stoga, a s obzirom na prometnim vještačenjem utvrđenu činjenicu da je promjena brzine vozila oštećenice bila 12,3 km/h, došlo do ozljede vratne kralježnice. Dakle, sud prvog stupnja je utvrdio da je naletom vozila tuženika na vozilo oštećene došlo do ozljeđivanja oštećene, kod koje su u tom trenutku postojale blaže degenerativne promjene. Iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja odgovornosti tuženika za nastale ozljede oštećenice uzeo u obzir njezine degenerativne promjene pri čemu je utvrdio da iste ne isključuju odgovornost tuženika za nastale ozlijede, a s kojom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika da je iskaz oštećene proturječan nalazu i mišljenju prometnog vještaka u odnosu na dinamiku nastanka ozljeda te njezinoj medicinskoj dokumentaciji u kojoj se udarac u glavu ne spominje valja reći da je oštećena u svom iskazu navela da ne zna zbog čega na hitnom prijemu nije u anamnezi navela da je udarila glavom već je samo navela trzaj vratom, te da je to možda iz razloga što ju u tom trenutku više bolio vrat od glave. Takav iskaz je sud prvog stupnja prihvatio, a prihvaća ga u cijelosti i ovaj sud drugog stupnja budući da je isti jasan, logičan i životan. Suprotno žalbenim navodima tuženika, takav iskaz oštećenice nije proturječan nalazu i mišljenju prometnog vještaka koji je naveo da je tijelo oštećenice imalo tendenciju nabačaja unatrag. Ovo stoga što tendencija nabačaja natrag znači upravo ono što je i oštećenica u svom iskazu navela, a to je da joj je tijelo pogurano naprijed (pri čemu je udarila glavom u volan), a potom se nagnulo nazad prema početnoj točki, odnosno prema naslonu za glavu sjedišta. Stoga, takvi navodi tuženika nisu odlučni niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Na žalbene navode kojima tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između njegove alkoholiziranosti i štetnog događaja, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje. ZOOP) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, dok je čl. 3. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola te ako se analizom krvi u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0.5 g/kg ili više.

12.1. Paušalnim navodima kojima tuženik ukazuje da je do prometne nezgode došlo jer je u jednom trenutku nešto pogledao, a ne zbog njegove alkoholiziranosti (koju tuženik ne osporava), tuženik nije dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, niti je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada takve navode nije posebno cijenio. Stoga, u smislu odredbe čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP, prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje regresnog potraživanja tužitelja te obvezao tuženika na isplatu iznosa 1.111,55 eur s pripadajućim zateznima kamatama od dana isplate, a koji iznos je tužitelj kao osiguratelj vozila kojim je upravljao tuženik isplatio oštećenoj osobi u predmetom štetnom događaju.

13. Samu visinu štete, koju žalbom tuženik samo paušalno osporava, prvostupanjski sud je u postupku pravilno utvrdio izvedenim dokazima te za istu naveo jasne i neproturječne razloge, a koja utvrđenja kao takva prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Nadalje, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a priznao pravo na naknadu troška u punom iznosu. Što se tiče visine odmjerenih troškova, valja reći da je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastavljanja podnesaka od 18. listopada 2019. i 17. travnja 2025. u iznosu od po 150 eur svaki. Pritom na žalbene navode tuženika da tužitelju nije trebalo priznati pravo na trošak sastavljanja podneska od 17. travnja 2025. jer je u istom samo navedeno da tužitelj ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka valja reći kako tužitelj tim podneskom očituje i na navode tuženika iz podneska od 2. prosinca 2024. pa se evidentno radi o obrazloženom podnesku za sastavljanje kojeg tužitelju pripada pravo na trošak sukladno Tbr. 8/1 Tarife, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Nadalje, tužitelju sukladno Tbr. 9/1 Tarife pripada i pravo na trošak zastupanja na ročištima održanim 11. rujna 2020., 28. svibnja 2021., 9. ožujka 2022., 13. rujna 2022., 23. svibnja 2023., 25. travnja 2025. i 7. studenoga 2025. u iznosu od po 150,00 eur za svako ročište, dok mu za zastupanje na ročištima održanim 22. siječnja 2020. i 15. veljače 2023. pripada pravo na trošak u iznosu od po 37,50 eur sukladno Tbr. 9/5 Tarife. Pritom na žalbene navode tuženika da tužitelju nije trebalo priznati troškove pristupa na ročište održana 22. siječnja 2020. i 15. veljače 2023. jer su ista odgođena zbog bolesti sutkinje i nedolaska svjedoka, što predstavlja slučaj koji se dogodio tužitelju valja reći kako je ročište od 22. siječnja 2020. odgođeno na prijedlog punomoćnika tuženika, a ne zbog bolesti sutkinje (list 52 spisa), dok je ročište od 15. veljače 2023. odgođeno zbog nedolaska svjedoka, a što se ne može smatrati slučajem koji se dogodio tužitelju, kako to pogrešno smatra tuženik. Tužitelju na ukupno dosuđeni trošak pripada pravo na PDV od 25 % (Tbr. 42 Tarife) kao i pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur (Tbr. 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine", broj 37/23 – dalje: Uredba) te trošak predujma za provođenje prometnog i medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eur.

14.1. Pritom na žalbene navode tuženika valja reći kako je pravilno postupio sud prvog stupnja kada tuženiku nije priznao pravo na trošak pristupa na ročišta održana 11. rujna 2020. i 28. svibnja 2021. Ovo stoga što, suprotno žalbenim navodima tuženika, ročište održano 11. rujna 2020. nije odgođeno zbog toga što punomoćnik tužitelja nije dostavio punomoć u roku, već je punomoćniku tužitelja dopušteno zastupanje bez punomoći te je ročište provedeno (list 58 spisa). Također, na ročištu održanom 28. svibnja 2021. stranke, koje su bile uredno zastupane, upustile su se u raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je troškove pristupa na ta ročišta trebalo priznati njemu neovisno o uspjehu tužitelja u sporu.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod st. I., III. i V. izreke.

16. Međutim, pogrešno je postupio sud prvog stupnja kada tužitelju nije priznao pravo na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu (tužbe) te trošak javnobilježničke naknade iz dijela postupka kada se je isti vođen kao ovršni postupak pred javnim bilježnikom, na što tužitelj osnovano ukazuje u žalbi.

16.1. Dakle, tužitelju je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo sukladno Tbr. 7/1 u vezi Tbr. 46. Tarife priznati i pravo na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu (tužbe) u zatraženom iznosu od 99,54 eur uvećano za PDV od 25 % te trošak naknade za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u zatraženom iznosu od 33,18 eur uvećano za PDV od 25 %, sukladno čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 8/11, 112/12 i 114/12). Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu od dana donošenja ove odluke sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.2. Stoga je valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i pobijano rješenje o trošku sadržano u st. IV. izreke predmetne presude preinačiti.

17. U nepobijanom dijelu (st. II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

18. Budući da je tužitelj uspio sa svojom žalbom to je istome temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo dosuditi trošak za sastavljanje žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 3. u vezi Tbr. 46. Tarife u iznosu od 37,50 eur, uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 13,27 eur (Tbr. 1/1 u vezi Tbr. 1/3 Uredbe), dok je zahtjev u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu tuženika, jer ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. travnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak