Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2489/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa],OIB; [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Igor Žurić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB; 46377257342, uz sudjelovanje umješača Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2379/2016-87 od 30. srpnja 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2379/2016-87 od 30. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplatiti iznos od 19.908,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 18.11.2015. pa do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao što mu se nalaže naknaditi tužitelju prouzročen trošak parničnog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana ti pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

1.1 Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 235,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2025. godine u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

2.1. Tuženik nije podnijela odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga iste i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi pravičnu novčanu neimovinsku štetu u iznosu od 19.908,42 eura skupa sa zatraženim kamatama.

6. Navedeni tužbeni zahtjev tužitelj u bitnom temelji na tvrdnji da je prilikom liječenja njegove majke sada pok. NT kod tuženika došlo do propusta u liječenju, tako što je 18. rujna 2013. otpuštena iz bolnice u Dom umirovljenika u kojem je boravila i to u zdravstvenom stanju zbog kojeg da je nužno morala biti zadržana u bolnice, jer je tog istog dana ponovno prevezena kod tuženika na liječenje, a nakon čega joj je dijagnosticirana sepsa, uslijed koje je i preminula **.**.2013.

7. U ovom stadiju postupka nije sporno da je majka tužitelja sad pok. NT primljena na bolničko liječenje kod tuženika 14. rujna 2013. i da je otpuštena s liječenja 18. rujna 2013. i da je tog dana ponovno primljena na liječenje, kao što nije sporno ni da je preminula **.**.2013.

7.1. Sporno je, je li tuženik odgovoran za smrt tužiteljeve majke pok. NT, odnosno je li do njezine smrti došlo uslijed neadekvatnog liječenja od strane tuženika, a time i za štetu s osnove duševnih boli zbog gubitka bliske osobe, koju tužitelj trpi.

8. Naime, u konkretnom slučaju bolnica odgovara za štetu po principu krivnje, po odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 141/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), i to pod uvjetom da je u njezinom postupanju, odnosno postupanju njezinih radnika postojala krivnja u liječenju tužiteljeve majke.

9. Prvostupanjski je sud na temelju rezultata provedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja provedenom po Medicinskom fakultetu u Rijeci utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je pok. NT bila osoba s brojnim kroničnim bolestima od kojih je najvažnija šećerna bolest, da je imala ugrađenu endoprotezu kuka uz koju je došlo do razvoja apscesa, a da su osobe sa šećernom bolesti sklone infektivnim komplikacijama uslijed oslabljenog imuniteta,

- da je razvila simptome krvarenja iz gastrointestinalnog trakta vjerojatno zbog prekomjerne uporabe nesteroidnih antireumetika koju su ordinirani zbog bolova u operiranom kuku,

- da je oštećenje u probavnoj cijevi sanirano i pacijentica je upućena na kućno liječenje,

- da u trenutku liječenja na Zavodu za gastroenterologiju KBC Zagreb prema dostupnim informacijama nije bilo znakova sepse zbog infekcije endoproteze kuka,

- da je cijelo vrijeme boravka pok. NT liječena sukladno pravilima struke i da se ne nalazi propusta u liječenju i postupanju,

- da je smrtni ishod sada pok. NT izravna posljedica kroničnih bolesti i općeg lošeg stanja koje je nastupilo kao posljedica kroničnih bolesti; šećenrne bolseti, psihoorganskog sindroma, potpune endoproteze kuka, kroničnog B hepatitisa, ciroze jetre uslijed kroničnog hepatitisa, preboljele tuberkuloze pluća,

- da je u očitovanju na prigovore vještak naveo kako ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja te navodi kako iz dostupne medicinske dokumentacije nije vidljivo da bi pok. NT imala sepsu prije nego što je ista otpuštena s liječenja,

- da ne može decidirano reći što je uzrok smrti pok. NT jer nije napravljena patoanatomska sekcija odnosno obdukcija, pa da je točan uzrok smrti mogao reći jedino patolog i to samo u slučaju da je učinjena obdukcija,

- da je sepsa vjerojatno uzrok smrti, ali to da ne može tvrditi, a ona da je nastupila kao posljedica svih kroničnih bolesti koje je naveo u svom nalazu i mišljenju jer su osobe koje pate od šećernih bolesti i ciroze jetre podložnije bilo kakvoj vrsti infekcije, pa tako i sepse i taj tijek sepse da je puno kompliciraniji i teže izlječiv,

- da ne može sa sigurnošću reći da je sepsa posljedica navedenih kroničnih bolesti.

- da je uzrok same sepse inficirana proteza kuka kod pok. NT, a kako je također imala i upalu mokraćnih kanala i što da može također biti uzrok sepse,

- da je sepsa sustavna upalna reakcija koja nastaje kao posljedica prodora bakterija u krv, koja može nastati iz različitih izvora od nekih banalnih kao što je upala zuba, a česta da je postoperativno zbog upale u području rane ili zbog infekcije umjetno ugrađenih materijala kao što su umjetne proteze na ekstremitetima, krvnim žilama, kateterima i sl.,

-da se sepsa može javiti i kod ljudi koji nisu u bolnici, ali u bolničkim uvjetima se češće javlja zbog učestale intervencije na pacijente i prisustvo patogenih bolničkih bakterija koje imaju svoje posebne karakteristike, a sepsa kod mlađih ljudi da ide puno brže akutnije, ali se i lakše liječi, dok da starije osobe postupno obično razvijaju sepsu s početno blažim simptomima, ali znatno duljim tijekom i težim liječenjem, što je posljedica slabijeg odgovora imunološkog sustava,

- da je pretpostavka vještaka da je pok. NT bila pri svijesti jer nije bila intubirana,

- da u bolnici sepsu procjenjuju na druge načine, odnosno temeljem laboratorijskih nalaza i da je to puno relevantnije nego što pacijent sam iskaže,

- da su prije otpuštanja pok. NT iz bolnice učinjeni navedeni laboratorijski nalazi, a koji nisu ukazivali na sepsu kod nje, ali da isto ne znači da pacijentica tada nije imala sepsu, no ista nije bila vidljiva iz laboratorijskih nalaza,

- da je zadnji laboratorijski nalaz prije otpusta pok. NT rađen 18. rujna ujutro, dakle, na dan kada je pacijentica otpuštena iz bolnice, a iz tog nalaza da je vidljivo kako je vrijednost leukocita kod pacijentice tada bila 7,6, a što je u granicama normale,

- da su dan prije vrijednosti leukocita bile 10,7, a na dan otpuštanja 7,6, a pad vrijednosti da može značiti smirivanje stvari i isto ne bi upućivalo na sepsu,

- da su nakon ponovnog zaprimanja pacijentice u bolnicu također 18. rujna, laboratorijski nalazi bili isti kao i prije tog dana, odnosno vrijednost leukocita je bila 7,6,

- da su tri dana nakon ponovnog zaprimanja NT u bolnicu vrijednosti leukocita narasle na 11,8, i iz daljnjih nalaza je vidljiv daljnji porast tih vrijednosti,

- da uz laboratorijske nalaze, ostali simptomi sepse su uglavnom temperatura, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, te u najtežim situacijama pad krvnog tlaka, što se desilo kod pok. NT neposredno pred smrt,

- da je moguće da se u kratkom roku nakon otpusta iz bolnice stanje pacijentice toliko pogoršalo te da je ista ponovno upućena u bolnicu, a njegovo mišljenje je da se kod pok. ŠT, što je često kod starijih osoba, sepsa razvija sporije sve do jednog trenutka, a kada sve kreće puno burnije, pa iako je pacijentica imala istu vrijednost leukocita po ponovnom prijemu u bolnicu, moguće je da su joj u međuvremenu bili izraženi ostali simptomi, a moguće je i da je takva otpuštena iz bolnice,

- da je vještak u očitovanju naveo da po uvidu u dostavljene temperaturne liste iste ne utječu na njegov nalaz i mišljenje dan prvotno u ovom postupku,

- da na dan 18. rujna, odnosno dan otpuštanja pokojne iz bolnice u 7,00 sati ujutro nije izmjeren puls nije propust jer ako se s pacijentom klinički ne događa ništa posebno, puls se rutinski bilježi jedan do dva puta dnevno,

-da nije obaveza osoblja svaki sat izmjeriti i zabilježiti puls što se vidi iz prethodnih lista a kada je puls mjeren po potrebi,

- da je prema temperaturnoj listi od 15.rujna, puls između 21 sat i 4 mjeren skoro svaki sat jer je evidentno da se s pacijentom nešto dešavalo, dok je na 14. rujna, puls je izmjeren samo dva puta,

- da iz temperaturne liste nije vidljivo da je pacijentica bila otpuštena već se po povratku istog dana u bolnicu samo nastavila popunjavati prethodno otvorena temperaturna lista,

-da je 18. rujna pokojnici jedanput izmjeren puls i to po ponovnom primitku u bolnicu, odnosno da toga dana nije joj mjeren puls već 19. rujna, u 1,00 sat, a tada je iznosio 150 u minuti, a zadnji put prije otpuštanja iz bolnice puls je izmjeren 17.9. u 7,00 sati, kada je 123, a to je povišeni puls,

- da je puls samo jedan od parametara koji može upućivati na neko sustavno zbivanje kao što je sepsa, a ubrzan rad srca da može nastati zbog mnogobrojnih razloga koje apsolutno ne moraju imati nikakve veze s mogućom infekcijom,

- da bi puls povezali s infekcijom on bi trebao biti praćen povišenjem tjelesne temperature i padom krvnog tlaka uz pogoršanje kliničkog stanja pacijenta i naravno pogoršanja laboratorijskih nalaza,

- da izolirano tumačenje ubrzanog pulsa u smislu dokazivanja sepse nema nikakvo činjenično uporište u medicinskoj znanosti,

- da iz temperaturnih listi proizlazi kako je pacijentici bio mjeren i tlak i temperatura, dok smatra da se zajedno iz svih tih parametara nije moglo zaključiti da bi se radilo o sepsi,

- da je procjena nadležnog liječnika je li trebalo pacijentici češće mjeriti puls u intervalu u kojem nije mjeren, a radi se o kliničkoj procjeni uređujućeg liječnika o potrebi intenzivnijeg nadzora,

- da iz dokumentacije proizlazi kako je pok. NT vraćena u bolnicu zato što Dom umirovljenika nije imao inzulinsku terapiju koja joj je preporučena,

- da smatrao da je propust što 18. rujna, u 15.00 sati, a kada je pok. NT izmjerena temperatura od 37,6, nije istovremeno izmjeren tlak i puls,

- da je na temperaturnoj listi u gornjem desnom kutu zabilježen mogući trenutak otpusta pacijentice u 15,00 sati, ali da ni to nije potpuno sigurno jer su pod rubrikom terapija u 15,00 sati navedene dvije doze antibiotika i infuzija što zahtjeva barem još

1 sat boravka u bolnici,

- da postoji naznaka da je pokojna ponovno zaprimljena oko 22,00 sata,

- da, a nakon što joj je 18. rujna, u 15,00 sati, izmjerena temperatura, smatra da bi inicijalno bilo dovoljno još da joj je joj izmjeren tlak i puls te ovisno o rezultatima u obzir bi došle neke dodatne analize,

- da ne može sa sigurnošću isključiti da je od strane tuženika načinjen propust jer sama povišena temperatura od 37,6 ne mora značiti da se nešto teže zbiva u organizmu, a kako je pacijentica imala dekubituse i urinarnu infekciju moguće je da je i to bio razlog povišene temperature, s time što je vještak napomenuo da su septičke temperature u pravilu iznad 38,5 i takva ili viša vrijednost i da se tada zahtjeva obavezna reakcija medicinskog osoblja, dok da vrijednost oko 37,6 može biti samo simptomatska reakcija organizma i nije nužno povezana s potrebom neposredno medicinskog djelovanja,

- da nije propust tuženika kao bolnice što je bolnica otpustila tužiteljicu s temperaturom 37,6, a bez provođenja daljnjih mjerenja, te da u trenutku otpusta nije postojala indikacija kod pacijentice za daljnje akutno bolničko liječenje,

- da nije bilo nužno izmjeriti tlak i puls mada smatra da ne bi bilo zgorega,

- da je na otpusnici navedeno da je nastavljena antibiotska terapija za kućno liječenje u trajanju još pet dana,

- da vještak smatra da nije propust što je pacijentica otpuštena s temperaturom 37,6 jer je nastavljena dvojna antibiotska terapija, kao što smatra kako je tuženik postupao u skladu s pravilima struke,

- da je za svaki otpust obavezno jedno otpusno pismo, a otpusnica da je privremeni dokument koji se može a i ne mora izdati i ukoliko se izdaje obično je to iz razloga kako bi pacijent mogao pravovremeno podići terapiju kod svog obiteljskog liječnika,

- da se otpusno pismo mora izdati unutar 72 sata od otpusta iz bolnice, a nakon otpusnice svakako mora postojati i otpusno pismo,

- da iz iskaza svjedoka IT, ČT i HT proizlazi kako pacijenti i u Domu imaju određenu brigu i njegu, a gdje je pokojna bila premještena kada je prvi put otpuštena iz bolnice,

- da iz iskaza svjedoka ČT proizlazi da doktori u bolnici i odjelu surađuju s medicinskim osobljem Doma umirovljenika, pa kada je pok. NT bila vraćena iz Doma umirovljenika u bolnicu, da je nazvan odjelni liječnik jer su rekli da u domu nemaju mogućnosti za davanje inzulina te je on rekao da se pacijentica vrati u bolnicu, a što potvrđuje i vještak u dijelu u kojem navodi kako iz dokumentacije proizlazi da je vraćena u bolnicu zato što dom nije imao preporučenu inzulinsku terapiju,

- da iz iskaza svjedoka MT proizlazi da je bio zaposlen kao liječnik kod tuženika i da je sudjelovao u liječenju pok. NT, i da se iz priložene dokumentacije vidi kako je putem nalaza praćen tijek upalnih parametara, te da su nakon primjećivanja pada tih upalnih parametara i procijenjene kliničke slike pacijentice na temelju dogovora odjelnih liječnika prilikom vizite zaključili da je pogođen antibiotik koji je primijenjen u liječenju navedene dijagnoze, kao i da je tužiteljici dijagnosticirana urosepsa već sljedeći dan nakon zaprimanja i da je čitav tijek njezinog liječenja bio u skladu s pravilima liječničke struke, s time što je naveo da se ne sjeća da je tužitelju rekao da je došlo do previda u liječenju, ali zna da je komunicirao s njim i da mu je rekao kako postoji mogućnost smrtnog ishoda s obzirom na dob i prateće bolesti kod pok. NT,

- da iz iskaza tužitelja i svjedokinje VT koji su tijekom 2013. bili u vezi, u bitnom proizlazi da su tužitelja, nakon što je pok. NT otpuštena iz bolnice, iz Doma za umirovljenike obavijestili da je došla u Dom u lošem stanju i bez lijekova i da oni ne znaju što će s njom te da je moraju vratiti u bolnicu te kada su ponovno došli u bolnicu, da su razgovarali s doktorom koji im je rekao kako su se zeznuli jer je utvrđeno da pokojna ima sepsu.

10. Na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručno i objektivno jer je dano na temelju medicinske dokumentacije koja se odnosu na liječenje sada pok. NT, pravilno je taj sud postupio kada otklonio prigovor tužitelja, koji ponavlja i u žalbi, a u pogledu vjerodostojnosti dokumentacije koju je dostavio tuženik, pri čemu je naveo kao nije imao razloga sumnjati u istu prihvaćajući navod tuženika da se originali dokumentacije čuvaju 10 godina, bez obzira na ovaj postupak. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ni tužiteljeve tvrdnje koje se odnose na izdavanje otpusnog pisma za pok. NT od strane tuženika, ne utječu na sam ovaj postupak.

10.1. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na ostale prigovore tužitelja, istako kako je točno da je vještak dao mišljenje da bi bilo dobro da je pok. majci tužitelja prilikom otpusta iz bolnice izmjeren tlak i puls, ali kako je vještak otklonio sve prigovore tuženika u svom očitovanju, posebno istaknuvši kako iz dostupne medicinske dokumentacije nije vidljivo da bi pok. NT imala sepsu prije nego što je ista otpuštena s liječenja i da nije propust što je otpuštena s temperaturom 37,6 jer je nastavljena dvojna antibiotska terapija, a da sama povišena temperatura od 37,6 ne mora značiti da se nešto teže zbiva u organizmu, dok da su septičke temperature u pravilu iznad 38,5 i da takva ili viša vrijednost zahtjeva obaveznu reakciju medicinskog osoblja.

10.2. Budući da tužitelj u žalbi ponavlja da je propust tuženika što je pok. NT s tom temperaturom otpustio iz bolnice, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka zaključio da vrijednost temperature oko 37 može biti samo simptomatska reakcija organizma i da nije nužno povezana s potrebom neposrednog medicinskog djelovanja, kao što je pravilno zaključio i da nije propust bolnice što ju je bolnica otpustila s temperaturom 37,6, a bez provođenja mjerenja tlaka i pulsa. Ovo i iz razloga što je vještak naveo da ubrzan rad srca može nastati zbog mnogobrojnih razloga koje ne moraju imati nikakve veze s mogućom infekcijom, pa kako je pok. NT imala debisutse i urinarnu infekciju, to je pravilno taj sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka zaključio da je moguće da je i to bio razlog povišene temperature, s time što je vještak istako kako kod starijih pacijenata simptomi sepse nastanu naglo, odnosno početno s blažim simptomima do jednog trenutka kada sve kreće puno burnije.

10.3. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik sedirao pok. tužiteljicu, a što nije sporno, prvostupanjski je sud smatrao logičnim navod vještaka da se sepsa ne otkriva na način da pacijent navodi kako se osjeća, već temeljem drugih parametara, konkretno temeljem laboratorijskih nalaza, koji da nisu upućivali na sepsu u trenutku otpusta pok. NT **.**.2013., a bolovala je od kroničnih bolesti; šećenrne bolseti, psihoorganskog sindroma, potpune endoproteze kuka, kroničnog B hepatitisa, ciroze jetre uslijed kroničnog hepatitisa, preboljele tuberkuloze pluća.

11. Dakle, navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nema krivnje za smrt majke tužitelja pok. NT, utemeljeni su na rezultatima provedenih dokaza, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Tužitelj ničim argumentirano ne dovodi u pitanje stručni nalaz i mišljenje vještačenja Medicinskog fakulteta u Rijeci, provedenom po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Goranu Hauseru, dr.med., internist, gastroenterolog, intenzivist, koji vrlo iscrpno, logično, argumentirano i stručno analizira tijek dijagnosticiranja zdravstvenog stanja i poduzetih mjera liječenja pok. NT kod tuženika počevši od njezinog prijema na bolničko liječenje 14. rujna 2013. do 18. rujna 2013. kada je otpuštena iz bolnice iza 15,00 sati, pa do njezinog ponovnog prijema na bolničko liječenja tog istog dana oko 22,00 sati te sve do njezine smrti 22. rujna 2013.

12.1. Prema tom nalazu i mišljenju vještaka u ponašanju liječnika koji su liječili pok. NT nije bilo propusta, osim što smatra kako ne bi bilo zgorega da je prije otpusta iz bolnice pored mjerenja temperature kod nje izmjeren i tlak i puls, ali da ni to nije uzrok daljnjih komplikacija nastalih kod nje, a imajući u vidu da je nastavljena dvojna antibiotska terapija za liječenje u trajanju još pet dana i da nije propust što je pacijentica otpuštena s temperaturom 37,6 jer je nastavljena ta antibiotska terapija, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik postupao u skladu s pravilima struke u liječenju sada pok. NT, a kako nije provedena obdukcija to se nije mogao ni utvrditi točan uzrok njezine smrti.

12.2. Vještak je uvjerljivo i argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje i usmenim očitovanjem te se njegovo stručno mišljenje u cijelosti podudara s ostalim izvedenim dokazima u postupku, a žalbenim navodima tužitelja isto nije dovedeno u sumnju.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio prvostupanjsku odluku kojoj je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa imajući na umu sve prethodno izneseno, to ni ostali vrlo opširni žalbeni navodi tužitelja ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni navodi u žalbi koji se odnose na dani dio nalaza i mišljenja vještaka kada je vještak na ročištu glavne rasprave održane 18. travnja 2024. na upit pun. tužitelja odgovorio da smatra da je propust što 18. rujna, pacijentici nije uz temperaturu izmjeren i tlak i puls, kada se ima u vidu i ostali dio nalaza i mišljenja vještaka dan na istom ročištu (list 343 spisa), a u kojem je vještak dao mišljenje, da sama povišena temperatura od 37,6 ne mora značiti da se nešto teže zbiva u organizmu, pa kako je pacijentica imala dekubituse i urinarnu infekciju da je moguće da je i to bio razlog povišene temperature, s ime što je napomenuo da su septičke temperature u pravilu iznad 38,5, pa da takva ili viša zahtjeva reakciju medicinskog osoblja i da nije propust bolnice što je otpustila pacijenticu s temperaturom od 37,6, a bez provođenja daljnjih mjerenja. Sve ovo, ukazuje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u liječenju majke tužitelja nije bilo propusta, što se ponovno ističe, suprotno žalbenim navodima tužitelja.

13.1. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja kojima prigovara vjerodostojnosti dokumentacije, načinu sastavljanja otpusnog pisma, dostavi originalnih lista, sve vezano za liječenje pok. NT, ističe se, da ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda i u pogledu tih prigovora jer ih je pravilno otklonio, a kako je to navedeno u prethodnom dijelu ove odluke (točke 10.1., 10.2. i 10.3.), tako da nema potrebe ponavljati ista, s time što se ističe da ti prigovori tužitelja u suštini predstavljaju iznošenje vlastitih utvrđenja i zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13.2. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni pozivanje tužitelja na dio iskaza svjedoka liječnika OT, kada je iskazao: "da se ne sjeća da je tužitelju rekao da je došlo do previda u liječenju", dok suprotno u svojim iskazima tvrde tužitelj i svjedokinja VT, kraj svega utvrđenog na temelju stručnog nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega nije bilo ni potrebe za provođenjem novog vještačenja prema osnovanom zaključku prvostupanjskog suda.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i članku 151. stavku 3. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović