Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-479/2025-3

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice ZGD, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice mldb. SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZGD, četvrtotužiteljice mldb. PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZGD, svi iz [adresa], petotužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i sedmotužiteljice SGD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, koga zastupa punomoćnica PGD, SU-2265/10, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, koga zastupa punomoćnica Karlen Gočmanac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2756/2021- 40 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2756/2021-40 od 3. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti prvotužiteljici FGD iznos od 45.125,76 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 43.798,53 € od 1.10.2021. pa do isplate

- na iznos od 1.327,23 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za traženi iznos od 265,45 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti drugotužitelju ZG iznos 45.296,31 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 43.798,53 € od 1.10.2021. pa do isplate

- na iznos od 834,17 € od 7.11.2018. pa do isplate

- na iznos od 663,61 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 5.043,47 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti trećetužiteljici mldb. SG, koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZGD, iznos od 14.931,32 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 1. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti četvrtotužiteljici mldb. PG, koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZGD, iznos od 14.931,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 1. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti petotužitelju FG iznos od 15.064,04 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 132,72 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan. VI. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti šestotužiteljici DG iznos od 15.064,04 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 132,72 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti sedmotužiteljici SGD iznos od 15.263,12 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 331,80 € od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 199,08 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

VIII. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 44.916,70 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete tužiteljima nastala smrću pok. JG.

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, već je sporno postojanje uzročno posljedične veze između smrti pok. JG i postupanja tuženika, kao što je sporno predstavlja li postupanje tuženika liječničku pogrešku i je li protivno pravilima struke, te jeli treće do sedmotužiteljima nastala šteta koja opravdava dosuđenje novčane naknade za koju odgovara tuženik.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

8. Također nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP.

9. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz Zapisnika o obdukciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 6. studenoga 2018. proizlazi kako je pok. JG rođena kao treći trojak 20. listopada 2018., a preminula **.**.2018., da je rođena u 28. tjednu trudnoće, a u 6. danu života da dokazi do spontane perforacije crijeva koja se operativno zbrine te se postavi bipolarna ileostoma, da je nakon operacije imenovana bila hemodinamski nestabilna s hemoragijskom dijatezom i hiperglikemijom, da se vazoaktivna potposta ukine nakon sedam dana, da je invanzivna strojna ventilacija provođena kroz osam dana, nakon čega da je započeta neinvanzivna mehanička ventilacija koja se provodila tri dana, da je kod reintubacije zbog premještaja na Kliniku za ženske bolesti nastupio obostrani pneumotoraks i opsežni supkutani emfizem, da usprkos poduzetim mjerama dolazi do letalnog ishoda, da je vanjskim i unutarnji pregledom te dodatnim patohistološkim analizama tkiva organa utvrđeno da je uzrok smrti asfiksija zbog nedonošenosti i nepravilne intubacije,

- da je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka neonatologa, kao i dopune istog prihvatio s obzirom da je vještak jasno odgovorio na zadatak koji mu je postavljen od suda, a pritom je imao na raspolaganju obimnu dokumentaciju koja prileži spisu, da je vještak u više navrata odgovarao na pitanja koja je postavio tuženik i otklonio sve prigovore tuženika usmenim obrazloženjem, a nalaz i mišljenje vještaka da je u skladu sa Zapisnikom o obdukciji, kojega je izradio i proveo Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pa da je iz toga razloga odbijen dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom neonatologu, budući da je nalaz i mišljenje vještaka koji je dan u ovome postupku jasan i detaljno obrazložen s opsežnim odgovorima na sva pitanja postavljena u toku postupka, koja su bila relevantna za predmet spora, a niti jedan od ostalih izvedenih dokaza (dokumentacija koja prileži spisu) ne sadrži proturječnosti s danim nalazom i mišljenjem vještaka,

- da je prilikom postupanja tuženika u liječenju pokojne JG počinjena pogreška u liječenju, s obzirom da je došlo do komplikacije koja prelazi uobičajeni rizik, a do navedenoga da je došlo zbog pogrešne odluke o premještaju pokojne JG u drugu ustanovu te posljedično potrebe za intubacijom za potrebe transporta, a potom i nepravilno vršenom intubacijom, što zbog činjenice da ju je izvodio liječnik specijalizant koji je imao dva neuspješna pokušaja, jer nije dobro vizualizirao mjesto kuda treba staviti tubus, što zbog činjenice da je prokušana s tubusom promjera 3,0 umjesto tubusom 2,5, za koji je u trećem pokušaju iskusnija liječnica utvrdila da je adekvatan i s njime uspješno izvela intubaciju,

- da je liječnička pogreška, odnosno, komplikacija preko uobičajenog rizika dovela do smrti pokojne JG, budući da je zbog nepravilne intubacije došlo do razdora na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak u visini gornjeg roga štitaste hrskavice promjera 3 mm s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata koji se nastavlja u kanal dubine 5 mm koji slijepo završava, kao i krvarenja u mišićni sloj jednjaka i meka tkiva vrata, a u trenutku kad je uspješno postavljen endotrahealni tubus, za JG je bilo prekasno, jer je došlo do urušaja, potrebe za primjenom vrlo visokih tlakova i volumena pri ventilaciji koji su doveli do razvoja pneumotoraksa najprije ljevostrano s puknućem pluća, a potom desnostrano te do pneumoperikarda i subkutanog emfizema, koji unatoč pravovremenoj intervenciji postavljanja drenova u prsište nisu doveli do spašavanja života,

- da je sud na okolnost štete nastale tužiteljima, saslušao tužitelje, čiji iskazi su prihvaćeni, jer su uvjerljivi i životno logični,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o izrazito povezanoj obitelji, u kojoj su svi usmjereni jedni na druge u smislu brige i potpore te kontakt ostvaruju svakodnevno, da su bake i djed bili uključeni u cijeli proces iščekivanja rođenja pokojne JG, kao i u proces priprema za njezino rođenje, kao i rođenje SG i PG, a kad se dogodio štetni događaj, da su izrazito intenzivno doživjeli bol zbog gubitka unuke JG te istu bol osjećaju i danas gledajući SG, koja fizički nalikuje JG, te imaju konstantan podsjetnik kako JG nije s njima i zamišljaju kako bi JG tako izgledala da nije došlo do štetnog događaja, da jedan dio godine provode zajedno u Osijeku s petotužiteljem i šestotužiteljicom, dok je sedmotužiteljica svakodnevno uključena u brigu oko djevojčica,

- da su sestre pok. JG ostale bez iste, te su svjesne i znaju da ih je bilo tri a sada su dvije te su uskraćene za treću sestru koja je rođena zajedno sa njima za cijeli život.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o komplikaciji u liječenju koja prelazi uobičajene granice, s obzirom da se radi o provođenju endotrahealne intubacije, koja sama po sebi nosi određen rizik, a u konkretnom slučaju kada se radi o tek rođenom djetetu, koje je k tome rođeno u 28. tjednu majčine trudnoće, predstavlja visoko rizičnu odluku, pogotovo kad je, uz navedeno, provođenje intubacije povjereno specijalizantu, a ne iskusnom liječniku. S druge strane, tuženik da nije dokazao da je navedeno premještanje pokojne JG u drugu ustanovu, za koju je bilo potrebno izvesti intubaciju zbog transporta, bilo nužno, jer je naveo kako je takva odluka donesena jer ne postoje kapaciteti za smještaj majke na Zavodu kod tuženika, a premještajem djeteta da se omogućuje neometani i kontinuirani boravak majke uz dijete, potiče se povezivanje i laktacija što dokazano pomaže ukupnom zdravlju majke i djeteta. Dakle, tuženik da nije naveo medicinsko opravdanje zbog kojega je postupao na način koji zahtijeva poduzimanje mjera visoko rizičnih za život pokojne JG, a nije dokazao niti da je poduzeo sve mjere kako bi taj rizik bio što manji (da je intubaciju provodio iskusan liječnik, da je točno odmjerena širina promjera tubusa već pri prvom pokušaju ili da se pričekalo još neko vrijeme da dijete bude zrelije). Tuženik, kao zdravstvena ustanova, da odgovara za štetu koju počini njegov zaposlenik u radu ili u svezi s radom (čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), a pritom odgovara po načelu presumirane krivnje, što znači da je na njemu teret dokaza da je postupano u skladu s pravilima struke.

11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 1061. ZOO prema kojoj za štetu koju je na radu djelatnik tuženika počinio trećem odgovara poslodavac koji, u konkretnom slučaju, nije dokazao da je postupano onako kako je trebalo i to po principu pretpostavljene krivnje, kao što je pravilno primijenio i odredbu čl. 10. st. 2. ZOO prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke, što znači da se i od djelatnika specijaliziranih zdravstvenih ustanova, kao što je tuženik, očekuje da u situacijama kada se zna da postoji mogućnost komplikacije, (konkretno premještanje jedne od trojki u drugu ustanovu) postupa s povećanom pažnjom, a u ovom je konkretnom slučaju, upravo zbog pogrešnih odluka tuženika koje predstavljaju liječničku grešku došlo do komplikacija koje prelaze granice uobičajenih rizika.

12. Naime, iz tijek postupka kako nalaza i mišljenja vještaka tako i njegovih dopuna koje tuženik nije doveo u dvojbu kao i obdukcijskog nalaza nedvojbeno proizlazi da je do komplikacije koja prelazi uobičajeni rizik došlo zbog pogrešnih odluka tuženika koje predstavljaju liječničku pogrešku, dakle pogrešna je bila odluka tuženika o premještaju pok. JG u drugu ustanovu za koju tuženik nije imao nikakvo medicinsko opravdanje i koja je visokorizičan jer se radilo u tek rođenom djetetu koje je rođeno prerano, u 28. tjednu trudnoće, a što je dovelo potrebu za intubacijom za potrebe transporta, nepravilno vršenom intubacijom koju je izvodio liječnik specijalizant, (a ne iskusni liječnik) koji je imao dva neuspješna pokušaja jer nije dobro vizualizirao mjesto kuda treba staviti tubus i zbog činjenice da je prokušana intubacija čak dva puta prevelikim tubusom promjera 3,0 umjesto 2,5 za koji je u trećem pokušaju iskusnija liječnica utvrdila da je adekvatan i s njime uspješno provela intubaciju no tada je već bilo prekasno jer je šteta već nepopravljivo počinjena. Dakle, radilo se o komplikaciji preko uobičajenog rizika, do koje je došlo uslijed neiskustva specijalizanta koji, ukoliko je i trebao raditi ovaj izuzetno osjetljiv i kompliciran zahvat, tada ga je trebao pokušati izvesti samo jednom i to pod nadzorom iskusnog liječnika specijaliste koji bi u svakom momentu mogao reagirati ukoliko bi nešto pošlo po zlu. Međutim, neiskusan liječnik je čak dva puta pokušao intubaciju prevelikim tubusom te u trenutku kada je iskusan liječnik preuzeo bilo je prekasno pa je tek rođena beba stara 15 dana umrla.

13. Mišljenje je ovog suda da tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za provođenje novog vještačenja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za provođenje novog vještačenja. Prvostupanjski sud je omogućio tuženiku da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka kao što mu je omogućio više puta da vještak odgovarao na pitanja koja je postavio tuženik, koje prigovor je vještak i otklonio pa kako je nalaz i mišljenje vještaka u skladu sa Zapisnikom o obdukciji, to je osnovano odbijen dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku neonatologu.

14. Naime sud je sukladno odredbama ZPP ovlašten ocijeniti jesu li zaključci odnosno nalaz i mišljenje vještaka pravilni ili nisu, sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka jer odluku o (ne)prihvaćanju svakog dokaza, tako i nalaza i mišljenja vještaka, donosi nakon što svaki dokaz, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka podvrgne kritičkoj ocjeni te prema rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), zaključuje o postojanju neke činjenice.

15. Pravo na ocjenu dokazne snage provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, slijedom čega je, u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud pravilno uvažio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je isti valjano obrazložen, objektivno, stručno te sačinjeno u skladu sa pravilima znanosti i vještine i na temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije prednice tužitelja a posebno u skladu sa obdukcijskim nalazom u kojem je navedeno da je uzrok smrti prednice tužitelja asfiksija zbog nepravilne intubacije.

16. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se i opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao sukladno pravilima struke (lege artis). Liječnička greška je medicinski pojam. Za pravnu znanost i sudsku praksu relevantno je, je li došlo do propusta u radu zaposlenika medicinske ustanove. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem.

17. Tužitelji su dokazali da je do smrti pok. JG došlo zbog propusta tuženika u liječenju, dok s druge strane tuženik ničime nije dokazao da je premještanje pokojne JG u drugu ustanovu, za koju je bilo potrebno izvesti intubaciju zbog transporta, bilo nužno, a nije dokazao niti da je poduzeo sve mjere kako bi taj rizik bio što manji (da je intubaciju provodio iskusan liječnik, da je točno odmjerena širina promjera tubusa već pri prvom pokušaju ili da se pričekalo još neko vrijeme da dijete bude zrelije), pa je osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je zbog pogrešnih odluka tuženika koje predstavljaju liječničku grešku došlo do komplikacija koje prelaze granice uobičajenih rizika. Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do liječničke greške koja je nastavno na to razvila komplikaciju čiji je uzrok upravo ta greška u liječenju, radi se o nerazdvojnom kompleksu uzroka koji većinom egzistiraju zajedno i dovode do posljedica u vidu oštećenja zdravlja, odnosno u ovom slučaju smrtnog ishoda, pa je po stavu ovog suda odgovornost tuženika i uzročno posljedičnu vezu prvostupanjski sud pravilno utvrdio, što žalitelj nije žalbenim navodima doveo u sumnju.

18. Nadalje glede visine štete prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je svim tužiteljima zbog gubitka pokojne JG u predmetnom štetnom događaju nastala velika duševna bol koja je dovela do povrede njihovog prava osobnosti na duševno zdravlje i zbog koje povrede im pripada pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. ZOO. U konkretnom slučaju sud da je utvrdio da je prvotužiteljici FGD i drugotužitelju ZG, roditeljima pokojne JG, nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, svakome u visini od 43.798,53 eura, koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom, pa da im je tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO, dužan naknaditi neimovinsku štetu u tome iznosu. I ostali tužitelji (sestre, djed i bake) da imaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskog srodnika pa da je osnovanim u cijelosti ocijenjen zahtjev svakoga od njih na isplatu iznosa od 14.931,32 eura, koje iznose im je tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO dužan naknaditi. Na temelju iskaza stranaka, kao i računa koji prileže spisu sud da je utvrdio da je prvotužiteljici FGD nastao trošak žalobne odjeće u visini od 1.194,51 eura, i trošak vijenca u iznosu od 132,72 eura, a sukladno čl. 223. ZPP, (u kojem iznosu taj trošak potražuju i peto do sedmo tužitelji), budući da je tuženik dužan naknaditi troškove koji su nastali tužiteljima u uobičajenoj visini. Stoga da je zahtjev za naknadom imovinske štete prvotužiteljici FGD prihvaćen u iznosu 1.327,23 eura. U odnosu na drugotužitelja ZG da je nastala imovinska šteta u vidu plaćenih troškova žalobne odjeće u traženom iznosu od 398,17 eura, trošak pogreba, muzike, svećenika u iznosu 834,17 eura (prema računu uz tužbu) te trošak karmina u traženom iznosu od 663,61 eura, odnosno ukupan iznos od 1.895,95 eura, s time da je osnovan zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 834,17 eura od dana nastanka 7. studenoga 2018. do isplate, a na preostali iznos od 663,61 eura od donošenja ove presude do isplate, s obzirom je ta visina utvrđena slobodnom ocjenom primjenom čl. 223. ZPP, dok mu nije dosuđen trošak crnine za pokojnicu, jer je i sam u iskazu naveo kako taj trošak nije imao, kao ni trošak nadgrobnog, s obzirom da taj trošak još nije nastao, a nije moguće utvrditi ni njegovu visinu, jer je i sam naveo kako nisu niti zatražili ponudu za izradu toga spomenika, tako da je u preostalom dijelu za iznos od 5.043,47 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan. U odnosu na zahtjev petotužitelja FG i šestotužiteljice DG utvrđeno je na temelju njihovih iskaza kako im nije nastao trošak žalobne odjeće, dok im je nastao trošak vijenca, koji je svatko od njih posebno kupio za sprovod, tako da je u odnosu na svakoga od njih zahtjev prihvaćen u iznosu od 132,72 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a odbijen u iznosu 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao djelomično neosnovan. Sedmotužiteljica SGD u svome prihvaćenom iskazu da je navela kako joj je nastao trošak žalobne odjeće (crnog kaputa) u iznosu 199,08 eura, kao i trošak vijenca 132,72 eura, tako da je njezin zahtjev prihvaćen u iznosu 331,80 eura, a odbijen za preostali iznos od 199,08 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao djelomično neosnovan.

19. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo odredbe članka 1101. stavka 1. ZOO, kada je tužiteljima na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe dosudio utužene iznose jer je iz tijeka postupka a posebno temeljem saslušanja tužitelja utvrđeno da se radi o obitelji u kojoj su svi emocionalno povezani usmjereni jedni na druge u smislu potpore i brige, gdje su bake i djed bili uključeni u proces pripreme i iščekivanja rođenja trojki, koji su nakon smrti JG osjećali bol i tugu, kao što su i sestre pok. JG ostale bez sestre koja je bila rođena sa njima.

20. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za postojanje trajnije zajednice života nije potrebno da njezini članovi žive zajedno u istom kućanstvu već takva zajednica postoji i u onim slučajevima kad članovi ne stanuju zajedno, ali između njih postoji čvrsta emocionalna povezanost, međusobna upućenost jednih na druge, međusobno pomaganje i potpora, osjećaj pripadnosti članova istoj zajednici i snažan osjećaj potrebe da se viđaju, provode vrijeme zajedno, uzajamno se pomažu i vode brigu jedni o drugima u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć i podršku bližnjih. U smislu navedenog, briga i skrb su nedvojbeno jedan od kriterija za utvrđivanje postojanja trajnije zajednice života, time što odgovor na pitanje koja je razina brige i skrbi potrebna ovisi o okolnostima i specifičnostima svakog konkretnog slučaja.

21. Tako shvaćena trajnija zajednica života, između bake, djeda i unučadi, da bi bila ostvarena po svom sadržaju, ne podrazumijeva nužno da baka, djed i unučad moraju stanovati u istom domaćinstvu, niti da baka i djed moraju u potpunosti zamjenjivati roditelje u skrbi i odgoju djece.

22. Naime, niti iz odredbi ZOO, niti iz odredbi bilo kojeg drugog propisa ne proizlazi da je uvjet za ostvarivanje prava ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. ZOO, u ovom slučaju baki i djeda, postojanje njihovog odnosa i osobe koja je umrla, koji se faktički može izjednačiti s odnosom umrle osobe i ovlaštenika iz čl. 1101. st. 1. ZOO. Za ostvarivanje prava na pravičnu novčanu naknadu ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. ZOO, odnosno za braću i sestre, bake i djedove, unučad te izvanbračnog druga, propisan je samo jedan uvjet, a to je postojanje trajnije zajednice života njih i umrle odnosno ozlijeđene osobe.

23. Stoga, zbog smrti pok. JG, za koju je odgovoran tuženik, roditeljima, bakama i djedu kao i sestrama pok. JG pripada pravo na neimovinsku štetu, na temelju odredbi čl. 1061. ZOO u vezi s čl. 1101. st. 2. ZOO, što tuženik žalbenim navodima posebno i ne osporava.

23. Također prvotužiteljici, drugotužitelju, petotužitelju, šestotužiteljici i sedmotužiteljici a sukladno dostavljenim računima koji prileže spisu predmeta kao i odredbi članak 223. ZPP pripada pravo na imovinsku štetu (trošak crnine, vijenaca i pogreba) a kako je gore i navedeno koju visinu dosuđene naknade tuženik i ne osporava.

24. Neutemeljeno tuženik ukazuju na nepravilnost zaključaka suda prvog stupnja o osnovanosti zahtjeva tužitelja jer je sud pri donošenju ovakvog zaključka cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, a za svoju je ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

25. Žalbeni navodi tuženika svode se u bitnome na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni dokaza, ali ipak ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju.

26. U domaćem procesnom sustavu, naime, vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, tako da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava. Osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici, njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove perceptivne i intelektualne sposobnosti te životno iskustvo su odlučujuća osnova za utvrđivanje istine. Pritom osobnom dojmu suca o vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka koji je stečen prilikom raspravljanja prirodno pripada veliko značenje zbog čega prigovori na sučevo uvjerenje mogu imati uspjeha tek onda ako se navedu uvjerljivi razlozi koji dovode u sumnju pravilnost ocjene dokaza prvostupanjskog suda, a što tuženik nije dokazao.

27. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila moguća i eventualna druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog žalitelja, nisu dovoljni da bi se ukazalo na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocijeni pripadajuća dokazna snaga. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pri ocjenjivanju dokaza tako i postupio.

28. Prvostupanjski sud je ispravno primijenio odredbu članka 154. stavka 5. ZPP kada je utvrdio uspjeh stranaka u parnici, prema kojem je onda tuženiku odmjerio i dosudio parnične troškove i to za one radnje koje su bile potrebne za vođenje spora (članak 155. ZPP), a sve u visini Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 103/14, 118/14. i 107/15).

29. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Splitu, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac