Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-84/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Suzani Lovrenčić Marić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2860/2019-27 od 24. travnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2860/2019-27 od 24. travnja 2025. te se sudi:

I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja EŽ broj: DP-03-030928/19 od 11.09.2019. g. koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, nije dopuštena, te da je nedopuštena odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj HP-02/4-036297/19 od 07.10.2019. g., te da radni odnos tužitelja EŽ nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja EŽ, [adresa], vrati na rad, na poslove radnog mjesta vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4, ili druge odgovarajuće poslove, sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja EŽ broj: DP-03-030928/19 od 11.09.2019. g. koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, nije dopuštena, te da je nedopuštena odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj HP-02/4-036297/19 od 07.10.2019. g., te da radni odnos tužitelja EŽ nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja EŽ, [adresa], vrati na rad, na poslove radnog mjesta vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4, ili druge odgovarajuće poslove, sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 15 dana."»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4. Nadalje je utvrđeno da je tuženik 11. rujna 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sa tužiteljem zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

6.1. Nije sporno da je tuženik proveo zakonom propisani postupak prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu.

6.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Odlukom o izvanrednom otkazu tužitelju stavljeno na teret da je 23. kolovoza 2019. u obavljanju poslova razmjene, na izdvojenom šalteru 23903 Zadar-Supernova Centar, prilikom preuzimanja od operatera u poštanskom uredu vrijednosne pošiljke stranog gotovog novca, pakiranog u jednokratnu vrećicu, u kunskoj protuvrijednosti od 129.803,20 kn, postupio protivno Uputama o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima tuženika, što je imalo za posljedicu otuđenje vrijednosne pošiljke od strane nepoznate osobe. Radnik se nije pridržavao propisanog postupka preuzimanja zaključaka na način da prvo obavi razmjenu zaključaka za ostale poštanske pošiljke, a nakon toga razmjenu vrijednosnih pošiljaka, te je odmah došao u ured s elektrokemijskim spremnikom, ostavivši za sobom otvorena vrata ulaza prostora ureda, dok je elektrokemijski spremnik postavio na „klijent postolje“, koje se nalazi uz ulazna vrata i otvorio ga. Nakon preuzimanja vrijednosne pošiljke od radnice ureda, istu je stavio u spremnik, ali ga nije zatvorio, te se odmaknuo od spremnika, udaljio se i pristupio ovjeravanju pregleda razmjene, nakon čega je, prilikom zatvaranja spremnika, utvrdio da nedostaje pošiljka. Tužitelju se stavlja na teret da je na opisani način omogućio otuđenje vrijednosne pošiljke s novčanim iznosom.

6.3. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je prvi nadređeni djelatnik voditelju tima bio KŽ, voditelj Odjela prijevoza kod tuženika, a tužitelju je prvi nadređeni bio voditelj tima SŽ. KŽ je dopisom od 26. kolovoza 2019. o predmetnom slučaju izvijestio izvršnog direktora ŽŽ. U dopisu je navedeno da je tužitelj oko 19,50 sati pristupio razmjeni na izdvojenom šalteru tuženika u Zadru, u Supernova centru. Prilikom preuzimanja vrijednosne pošiljke od operaterke sa šaltera tužitelj je, prema njegovoj izjavi, stavio istu u elektrokemijski spremnik koji nije potpuno zatvorio nakon čega je pristupio ovjeravanju Pregleda razmjene. Nakon što je potpisao primopredajni dokument vidio je da koverta s novcem više nije u elektrokemijskom spremniku, odnosno da je otuđena. U dopisu se nadalje navodi da je sukladno Uputama o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima HP-a (Glasnik br. 17/2015) vozač nakon preuzimanja vrijednosne pošiljke dužan zatvoriti elektrokemijski spremnik što je tužitelj izostavio u postupku razmjene te da je pregledom video-nadzora izdvojenog šaltera od strane ovlaštene osobe HP-a utvrđeno da je nepoznata osoba iskoristila trenutak nepažnje i otuđila kovertu s novcem, a u koverti se je nalazio iznos u stranoj valuti protuvrijednosti 129.803,20 kuna. KŽ je u dopisu predložio da se tužitelju izrekne upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu zbog povrede obveza iz radnog odnosa.

6.4. Iz dopisa ŽŽ od 27. kolovoza 2019. upućenog Uredu za upravljanje ljudskim resursima, Odjelu za radno-pravne odnose proizlazi da je Odjel za radno- pravne odnose tuženika obavješten o predmetnom događaju te da su u tom dopisu navedene iste činjenice kao i u dopisu KŽ ŽŽ od 26. kolovoza 2019.

6.5. Člankom 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.; dalje: ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

6.6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u hijerarhiji tužitelju nadređeni djelatnik KŽ već 26. kolovoza 2019. imao saznanja o postupanju tužitelja koje je dovelo do otuđenja vrijednosne pošiljke, a 27. kolovoza 2019. i direktor Sektora u kojem je tužitelj radio, što proizlazi iz gore navedenih dopisa.

6.7. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da je prije donošenja Odluke o otkazu tuženik postupanje tužitelja i njegovu odgovornost provjeravao, kako po Odjelu za internu kontrolu koji je u svom Izvješću od 29. kolovoza 2019. utvrdio odgovornost tužitelja za propuste koji se navode u dopisima nadređenih djelatnika te se u zaključku Izvješća navodi da su izvanrednom kontrolom poslovanja utvrđene nepravilnosti u radu radnika koje su izravno omogućile otuđenje vrijednosne pošiljke iz elektrokemijskog spremnika, tako i saslušanjem tužitelja 2. rujna 2019. te se i Izvješće Odjela interne kontrole i tužiteljevi odgovori na upite poslodavca od 2. rujna 2019. navode i citiraju u predmetnoj Odluci o otkazu. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da se predmetna Odluka o izvanrednom otkazu tužitelju temelji na utvrđenjima iz Izvješća Odjela interne kontrole te na odgovorima koje je dao tužitelj poslodavcu na njegove upite 2. rujna 2019. te je tek nakon tih provedenih postupaka, Izvješća interne kontrole i saslušanja tužitelja, tuženik, odnosno odgovorna osoba tuženika stekla nedvojbena saznanja o činjenicama na temelju kojih je donesena odluka da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Prvostupanjski sud smatra da je postupak provjeravanja konkretnih postupaka tužitelja putem Interne kontrole i saslušanjem tužitelja omogućio poslodavcu da sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrdi povredu radne obveze radnika, odnosno činjenice koje su za poslodavca bile odlučne vezano za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu, pa prema stavu prvostupanjskog suda rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu tužitelju nije počeo teći od dopisa voditelja Odjela KŽ od 26. kolovoza 2019., (odnosno od prvog sljedećeg dana), već nakon što je provedeno saslušanje tužitelja (2. rujna 2019.), odnosno od 3. rujna 2019. Stoga, donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu 11. rujna 2019. tuženik nije prekoračio prekluzivni rok od petnaest dana od saznanja za činjenice na kojima se odluka temelji. Prvostupanjski sud također navodi da ako se kao datum saznanja za činjenice na kojima se temelji otkaz uzme dan sastavljanja Izvješća interne kontrole, 29. kolovoza 2019. kojim se utvrđuju nepravilnosti u radu tužitelja, Odluka o izvanrednom otkazu nije donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana. Također, voditelj Odjela KŽ nije imao ovlaštenje donositi odluku o otkazu, već izvršni direktor Ureda za upravljanje ljudskim resursima, koji je i potpisao predmetnu odluku o otkazu, a isti je tek po dopisu (kojim se predlaže pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti radnika) izvršnog direktora Sektora prijevoza ŽŽ od 27. kolovoza 2019. mogao steći saznanja o povredi radne obveze tužitelja, a ni u tom slučaju (ako se kao početak roka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu uzme prvi sljedeći dan, 28. kolovoza) izvanredni otkaz nije donesen po proteku prekluzivnog roka, već zadnjeg dana roka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Međutim, prvostupanjski sud smatra da je rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu za poslodavca počeo teći od 3. rujna 2022. (budući je 29. kolovoza 2019. dovršeno Izvješće Odjela interne kontrole, a 2. rujna 2019. provedeno saslušanje tužitelja, koji se navode u odluci o otkazu).

6.8. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da su sve činjenice o predmetnom slučaju, a koje su samo ponovljene u Izvješću interne kontrole i iskazu tužitelja, bile poznate tužiteljevom rukovoditelju KŽ još 26. kolovoza 2019. i da upravo od tada treba računati prekluzivni rok od 15 dana iz članka 116. stavak 2. ZR-a iz čega proizlazi da je tuženik predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu donio po proteku roka od 15 dana.

6.9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi broj Rev-599/2022-5 od 19. listopada 2022. glede primjene članka 116. stavak 2. ZR-a naveo: „U pogledu primjene navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka izrazio shvaćanje (Rev-1822/97 od 17. prosinca 1997., Rev- 943/01 od 3. listopada 2001. i Revr-306/03-2 od 3. ožujka 2004.) iz kojeg proizlazi da dan saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, predstavlja dan kojeg je za te činjenice saznala osoba ovlaštena za donošenje, a prema kojemu s obzirom na to da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz.“.

7. Prihvaćajući takvo pravno shvaćanje ovaj sud zaključuje da danom saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji treba smatrati dan saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz. Te osobe su KŽ i ŽŽ, time da je KŽ saznanje o činjenicama koje su važne za otkaz imao 26. kolovoza 2019., a ŽŽ **.**.2019., kako to proizlazi iz gore navedenih dopisa koje su te osobe sastavile. Stoga početak tijeka roka od 15 dana treba računati najkasnije od dana saznanja ŽŽ, dakle od 27. kolovoza 2019. i taj rok je istekao 10. rujna 2019. pa stoga proizlazi da je tuženik Odluku o otkazu donio po proteku navedenog prekluzivnog roka od 15 dana.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj presudi broj Rev-599/2022-5 od 19. listopada 2022. naveo i to da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija - izvanredni otkaz ugovora o radu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice, u odluci broj Revr-677/13 od 14. listopada 2014). Prema mišljenju ovog suda, tako treba postupiti u situacijama kada na temelju zaprimljenih informacija o počinjenoj povredi radne obveze poslodavac još uvijek ne raspolaže sa kompletnim činjeničnim stanjem i ne može na nedvojben način utvrditi da je počinjena teška povreda radne obveze. Međutim, to ovdje nije slučaj. Već je dopis KŽ upućen ŽŽ sadržavao sve bitne činjenice za procjenu da li je počinjena teška povreda radne obveze, a te su da je tužitelj od radnice u uredu zaprimio kovertu s novcem i položio ju je u elektrokemijski spremnik, ali ga nije zatvorio već je otišao do druge radnice radi ovjere dokumenata. Kako je uz dopis KŽ bila priložena i pismena izjava tužitelja da je tako postupio, nije bilo dvojbe da tužitelj nije postupio u skladu s gore navedenim Uputama o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima HP-a. Stoga je samo trebalo ocijeniti da li je na taj način počinjena teška povreda radne obveze koja opravdava odluku o izvanrednom otkazu, a takvu odluku ne donosi Odjel za internu kontrolu već osoba koja je ovlaštena za donošenje odluke o otkazu, dakle, izvršni direktor Ureda za upravljanje ljudskim resursima tuženika FŽ, kojem je ŽŽ i uputio gore navedeni dopis od 27. kolovoza 2019. Stoga nije prihvatljiv stav prvostupanjskog suda da bi rok od 15 dana počeo teći nakon što je provedeno saslušanje tužitelja 2. rujna 2019. ili od dana sastavljanja Izvješća interne kontrole od 29. kolovoza 2019. Pritom treba reći da se u gore navedenom dopisu KŽ, a i u dopisu ŽŽ, ne spominje činjenica da tužitelj nije zatvorio vrata poštanskog ureda pri ulazu u taj ured. Međutim, ovaj sud tu činjenicu ne nalazi ključnom budući da, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, ne postoje posebne upute o tome tko je dužan zatvoriti vrata po ulazu poštara u poštanski ured gdje se vrši primopredaja novčanih pošiljaka pa ta činjenica nije odlučna za odluku o otkazu.

7.2. Iz navedenog proizlazi da je tuženik Odluku o otkazu donio po proteku prekluzivnog roka od 15 dana iz članka 116. stavak 2. ZR-a pa je stoga pobijana presuda primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena i usvojen je tužiteljev tužbeni zahtjev.

7.3. Tužitelj nije tražio naknadu parničnog troška već je tu naknadu tražio samo tuženik i to u visini troška pristupa na ročište za svjedoke MŽ i SŽ u iznosu od 196,00 eura. Prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku o tom zahtjevu, a tuženik nije u smislu članka 339. stavak 1. ZPP-a predlagao donošenje dopunske presude u roku od 15 dana pa se na temelju članka 339. stavak 2. ZPP-a smatra da je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška povučen. Stoga, kako ne postoje zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška, ovaj sud nije odlučivao o tim troškovima u smislu članka 166. stavak 2. ZPP-a.

Koprivnica, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić