Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-91/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Drandić Kojić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženice IJ iz Republike Italije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Šljivić, odvjetnik u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Rovinju-Rovignu poslovni broj P-599/2021-33 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Rovinju-Rovignu poslovni broj P-599/2021-33 od 11. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 393 m², upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i da ju se ovlasti da na temelju te presude, po pravomoćnosti presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela Rovinj, na navedenoj nekretnini ishodi upis prava vlasništva u svoje ime i korist, a što bi tuženica bila dužna trpjeti, kao i da joj tuženica naknadi prouzročeni trošak (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tužiteljici da naknadi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 375,00 eura kao neosnovan (točka III. izreke).

1.1. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i tužiteljica obvezana na plaćanje troškova parničnog postupka žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica za cijelo k. č. br. [katastarska čestica] pašnjaka 393 m², Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je vlasništvo stekla dosjelošću.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je tuženica upisana kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 393 m² i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 393 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljica vlastitim sredstvima financirala gradnju prizemnice na k. č. br. [katastarska čestica],

- da je tužiteljica državljanka Republike Srbije,

- da je u vrijeme kupoprodaje nekretnina od strane tuženice i gradnje prizemnice na k. č. [katastarska čestica] tužiteljica znala za pozitivne propise koji se odnose na stjecanje vlasništva nekretnina stranih fizičkih osoba iz zemalja izvan EU,

- da je tužiteljica koristila izgrađeni objekt na k. č. [katastarska čestica] od dovršetka gradnje 2013. godine, a prije toga koristila česticu na kojoj je postavila kamp prikolicu već od 2006. godine i to u kontinuitetu izuzev 2020. godine kada zbog covida nije mogla doći u Republiku Hrvatsku,

- da je objekt na k. č. br. [katastarska čestica] legaliziran po podnijetom zahtjevu tuženice,

- da je nekretnina identificirana po vještakinji mjernične struke dipl. ing. geod. FJ kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], evidentirana kao pašnjak površine 393 m², u naravi na području "Sarizol" s adresom [adresa], na kojoj nekretnini je izgrađeni objekt; parcela da je ograđena i definirana u cijelosti žičanom ogradom s nosačima, u dijelu i zidić, s ulaznim otvorom na jugozapadnoj međi u južnom dijelu; da je osim izgrađenog objekta prizemlja s uzvišenim podestom i terasom zatečen i pomoćni objekt na krajnjoj jugoistočnoj strani te pomoćni objekt na sjevernoj strani s dva spremnika za vodu i autoprikolica na jugoistočnom dijelu nekretnine; da je predmetna parcela uređena s nasadom maslina i drugog bilja, a u šahtu za vodu koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] da nema vodomjera već zatečene tri cijevi od kojih je jedan dovod, a dvije odvod za dva objekta na toj k.č.,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je u vrijeme kada su stranke ovog postupka bile u dobrim odnosima postojala volja da imaju zemljište jedna do druge u Rovinju gdje bi boravili i družili se za godišnje odmore pa kako je tuženica imala hrvatsko državljanstvo da su obje nekretnine iste površine kupljene na njezino ime od kojih je za jednu oznake k. č. br. [katastarska čestica] tužiteljica dala kupoprodajnu cijenu tuženici da bi tuženica u njezino ime i kupila nekretninu, a potom svaka da je izgradila svoju prizemnicu na kupljenoj čestici koje su po ostvarenim uvjetima i legalizirane na zahtjev tuženice,

- da su stranke u svome stranačkom iskazu potvrdile navode svjedoka da je tužiteljica znala kada je plaćala kupljenu nekretninu na sestrino ime jer ona da ne može kao državljanka Republike Srbije steći vlasništvo i da je namjera bila da koristi nekretninu, a potom i izgrađeni objekat, a uknjižbu stekne kada se za to ostvare uvjeti, kroz neki dopušteni pravni posao sa sestrom s kojom je tada imala dobre odnose i puno povjerenje,

- da su se odnosi među strankama narušili.

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tužiteljica kao državljanka Republike Srbije znajući da ne može steći vlasništvo na nekretnini u Republici Hrvatskoj pristala da sestra bude vlasnica i njezine nekretnine koju je koristila u kontinuitetu do zaključenja glavne rasprave punih 19 godina s prekidom u tijeku 2020. godine zbog epidemije covida.

6.1. Isto tako je taj sud smatrao da tužiteljica kao strana državljanka i to Republike Srbije koja je država izvan Europske unije na temelju odredbe članka 356. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. , 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) može steći vlasništvo nekretnine na području Republike Hrvatske pod pretpostavkom uzajamnosti i uz suglasnost ministra nadležnog na području za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pa da to isto vrijedi i za dosjelost kao originaran način stjecanja prava vlasništva.

6.2. Nadalje, taj je sud smatrao da je tužiteljica znala da ne može steći vlasništvo u trenutku kada je plaćala kupoprodajnu cijenu za nekretninu u dogovoru s tuženicom zbog čega je po ocjeni tog suda ušla u rizik nevaljanog stjecanja.

6.3. Zatim je taj sud smatrao da i u ovom slučaju treba voditi računa i o tome da je predmetna nekretnina bila poljoprivredno zemljište koje je kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku imalo njezinu osobitu zaštitu jer je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu bila isključena mogućnost da strane pravne i fizičke osobe stječu pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu do 1. srpnja 2023., kada je istekao moratorij, od kada pravne osobe i državljani zemalja samo članica Europske unije mogu stjecati vlasništvo i poljoprivrednog zemljišta.

6.4. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Sadržaj pravne zaštite određen je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi i tijekom postupka. Iz sadržaja tužbe i činjenica koje tužiteljica ističe tijekom postupka proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev temelje na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekli na temelju dosjelosti, a što ponavlja u žalbi.

8. Tijekom postupka je bilo sporno je li tužiteljica kao strana državljanka, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine mogla steći vlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj po osnovi dosjelosti bez prethodno pribavljene suglasnosti nadležnog ministra iz odredbe članka 356. stavka 2. ZV-a.

9. Naime, odredbom članka 356. stavka 2. ZV-a propisano je da strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

9.1. Polazeći od naprijed citirane odredbe ZV-a, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužiteljica (u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine), kao strana državljanka je mogla (pod pretpostavkom uzajamnosti) steći pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj samo uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra vanjskih poslova, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, a s obzirom da je navedena suglasnost u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, predstavljala procesnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva stranih državljana na nekretninama u Republici Hrvatskoj.

10. Stoga, kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi, a što među strankama nije ni sporno, da tužiteljica nije pribavila suglasnost nadležnog ministra (prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno prava kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev, jer tužiteljica, kao strana državljanka, koji nije pribavila prethodnu suglasnost nadležnog ministra iz citirane odredbe, nema valjanu osnovu stjecanja vlasništva predmetne nekretnine.

10.1. Pri tom treba reći da valjanu osnovu stjecanja prava vlasništva ne predstavlja ni činjenica da bi predmetna nekretnina u posjedu tužiteljice, jer ni dosjelost te nekretnine za tužiteljicu koja je strana državljanka nije valjana osnova za stjecanje stvarnog prava vlasništva, u situaciji kada tužiteljica nije sukladno kogentnoj odredbi članka 356. stavka 2. ZV-a pribavila suglasnost nadležnog ministra.

11. U svojoj žalbi tužiteljica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da je taj sud zanemario činjenicu da su na stani tužiteljice ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je poštena i zakonita posjednica predmetne nekretnine 19 godina, pa je za odgovoriti žaliteljici da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a a temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, kao i što je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tuženici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

13. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić