Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2931/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danka Kovač i Ivana Borić iz Siska, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, koji je zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-231/2025-54 od 16. listopada 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-231/2025-54 od 16. listopada 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu u stadij prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 3.323,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose koji u navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate (točka I. izreke), kao i da joj po osnovi ništetne valutne klauzule CHF isplati iznos od 32.057,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose koji u navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u iznosu od 1.156,42 kuna sa zakonskom zateznom kamatom s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u iznosu od 14.899,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom s osnove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed ništetne odredbe o kamatnoj stopi, pa je odbijen prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan (točka II. izreke)

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da plati tužiteljici parnični trošak od 1.937,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 24. rujna 2020.

2. Protiv presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se zahtjev tužiteljice odbije, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.323,38 kuna i iznosa od 32.057,67 kuna s pripadajućim kamatama, s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji je sklopljen 29. svibnja 2006. između stranaka, a koje se odnose na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu i mijenjanje tečaja CHF u odnosu na početni tečaj.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utemeljio je pobijanu odluku na sljedećem činjeničnim utvrđenjima:

- da su stranke sklopile ugovor o kreditu 29. svibnja 2006., za iznos 60.670,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita,

- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja,

- da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i da u trenutku ugovaranja iznosi 5,390 % godišnje,

- da je tužiteljica imala status potrošača,

- da je nakon izvršene konverzije sa stanjem na dan 30. rujna 2015. pravni odnos između stranaka uređen Aneksom Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016., kojim je utvrđena obveza korisnice kredita na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice nakon provedbe konverzije,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da pozitivne razlike zbog promjene kamatne stope iznose 3.323,38 kuna, dok razlike zbog promjene tečaja da iznose 32.057,67 kuna,

- da je kod konverzije utvrđen manjak od 548,59 kuna.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je između stranaka spornim, je li sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, broj 102/15., dalje: ZID ZKP) prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužiteljica zahtijeva u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud u bitnom naveo da tužiteljica bez obzira što je sklopila dodatak ugovora o kreditu ima pravo tražiti povrat onog iznosa koji je neosnovano preplatila po ugovoru o kreditu od 29. svibnja 2006. neovisno o izvršenoj konverziji, s osnove ništetnih odredbi o odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenama tečaja CHF.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim, jer da potrošača treba dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja, zbog čega je zaključio da tužiteljici pripada iznos koji je pretplatila s osnove tako ništetnih odredbi.

6.2. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita pa da nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe članka 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužiteljica, a ne i tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora, pa je odbio njegov prigovor prijeboja kao neosnovan.

7. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 5. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju odredbi ZID ZPK-a, a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.

8. Zaključke prvostupanjskog suda glede učinka Dodatka ugovora o kreditu od 5. veljače 2016. za sada ne prihvaća ovaj sud kao pravilne, jer smatra da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.

9. Iako je prvostupanjski sud u cijelosti razložno obrazložio zašto smatra temeljni Ugovor o kreditu od 29. svibnja 2006. ništetnim u dijelu odredaba koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu za ukazati je da je ZID ZKP u odredbi članka 19.b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9.1. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavak 1 točka 1. i 2. ZID ZKP propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

9.2. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. ZID ZKP tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.

10. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ZID ZKP, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

11. Stoga su stranke što proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu 5. veljače 2016. prihvatile konverziju te mijenjale odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju pretplatom.

12. Dodatak ugovora o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako ZID ZKP (»Narodne novine«, broj 102/15.) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i ZID ZKP).

13.1. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

14. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

14.1. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK.

15. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz euro.

16. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 P protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

17. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

18. Odredbom članka 502.n stavak 1. ZPP-a propisano je kako nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud kao i ovaj sud vezan pravnim shvaćanjem iz odluke Gos-1/2019.

18.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske se u više svojih odluka (primjerice Rev- 493/18, Rev-1014/18, Rev-699/21….) izjasnio kako je banka kao tuženik postupajući u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZKP i izrađujući izračun konverzije kredita koji je tužitelj prihvatio, te je tužitelji s tuženikom sklopio Dodatak (aneks) ugovora o kreditu, tuženik zapravo ispunio tužbeni zahtjev tužitelja u okviru kojeg je isti zahtijevalo utvrđenje ništetnosti dijela ugovora (promjenjiva kamatna stopa) i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga u takvom slučaju tužitelji imaju pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a.

18.2. Stoga, u prvostupanjska presuda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

19. Naime položaj tužiteljice je morao biti izjednačen s položajem potrošača koji je u vrijeme sklapanja Osnovnog ugovora zaključio isti ili sličan ugovor o namjenskom kreditu vezan uz valutnu klauzulu u euro.

19.1. Stoga, po shvaćanju ovog suda trebalo je utvrditi kao prvo kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u euro jer je u Osnovnom ugovoru kamatna stopa određena u visini od 5,390% dok za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u euro.

19.2. Zatim je trebalo utvrditi jesu li i odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u euro potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate što bi ukazivalo na ništetnost i takvih odredbi jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute (iako će očito potrošači koji su kredit ugovorili kao kunski u konačnici biti oštećeni; ali to ne spada u područje djelovanja ovog suda).

20. Neovisno jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u euro bile valjane prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s ZID ZPK time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR treba poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita. Drugim riječima potrebno je utvrditi iznos glavnice koji je dan tužiteljici na ime kredita, taj iznos vezati uz valutu euro i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrditi koliko je tužiteljica isplatila tuženiku po Osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni Dodatak kao prihvat konverzije obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju tužiteljica kao potrošač mora biti izjednačena u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz euro.

21. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razjašnjeno pitanje postoji li razlika u obvezi tužiteljice i potrošača u (valjanim) kreditima vezanim uz euro to je zaista počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

22. Stoga je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

23. Odredbom članka 66. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (»Narodne novine«, broj 70/19., dalje: ZIDZPP/19.) izmijenjena je do tada važeća odredba članka 377. stavak 1. ZPP-a tako da je sada propisano da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. S obzirom da je odredbom članka 117. stavak 2. ZIDZPP/19. propisana primjena, između ostalih i, odredbe članka 66. ZIDZPP/19. to neovisno što je ZIDZPP/19. stupio na snagu 1. rujna 2019., a postupak je započeo tužbom podnesenom 7. lipnja 2019., trebalo je retroaktivno primijeniti sada noveliranu odredbu članka 377. stavak 1. ZPP-a.

23.1. Međutim u ovom konkretnom slučaju ovaj sud smatra da su se ostvarile pretpostavke da se odredbu članka 377. stavak 1. ZPP-a poveže s odredbom članka 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2022. (»Narodne novine«, broj 80/22., dalje: ZIDZPP/22.), a koja odredba se također primjenjuje retroaktivno sukladno odredbi članka 107. stavak 2. ZIDZPP/22. Naime, sud je u mjeri u kojoj je to potrebno pozvan omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora.

23.2. Zato je trebalo prilikom ukidanja prvostupanjske presude odrediti da se predmet vraća u fazu prethodnog postupka, kako bi se omogućilo strankama da se izjasne (i dokazuju): kolika je bila predviđena kamata za takvu vrstu kredita vezanim uz valutu euro, je li bila predviđena promjenjivost i te kamate i je li ta promjenjivost ništetna (jednostrane izmjene odlukom banke i sl.), kolika je eventualna razlika između onog što je po Dodatku primila već tužiteljica i onog što bi joj trebalo biti isplaćeno da je tuženik usporedio tužiteljičin ugovor s valjanim ugovorom vezanim uz euro.

24. Glede zahtjeva za isplatu posebno treba voditi računa je li se u dijelu zahtjeva radi o dijelu koji se odnosi na uglavničene zatezne kamate, jer u tom dijelu se ne može zahtijevati kamata.

25. Kako je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu trebalo je ukinuti i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe, kao i odluku o troškovima postupka, a o troškovima postupka povodom pravnog lijeka, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučit će se u konačnoj odluci.

26. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka, sve kao u izreci.

27. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić