Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2959/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. NO, iz [adresa], 2. PO iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. CO iz [adresa], 2. FO iz [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja služnosti puta, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-229/2023-14 od 11. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-229/2023-14 od 11. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom:preko kčbr. [katastarska čestica] livada Uklenjak površine 639 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od točke A do točke F prikazane na Skici lica mjesta Ureda ovl. Ing. Geo. VO iz travnja 2022. godine u širini od 3 m i dužini od 93,93 m, a za korist kčbr. [katastarska čestica] livada Grm kod kuće površine 1224 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] oranica Ograja i lapat pod betonom površine 964 čhv. upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je 1-tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom u zemljišnim knjigama, prema skici lica mjesta ovlaštenog mjerničkog vještaka koja je sastavni dio ove presude, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 2-tuženiku da ukloni svaku prepreku (dio postavljene željezno-žičane ograde, hrpe kamenja i betonskih tzv. Šlipera) po pravcu protezanja služnosti utvrđene u točci I. Ove presude, kako bi 1-2 tužitelji mogli nesmetano koristiti pravac služnosti za prolaz pješice i provoz motornim vozilima, sve to u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se 1-2 tuženicima da 1-2 tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."; naloženo je tužiteljima pod 1. i 2. da tuženicima pod 1 i 2 isplate na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 959,99 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke) te je za više zatraženi trošak zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnose tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25 dalje: ZPP) posebno upirući na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da presuda ne sadrži valjane i jasne razloge, radi čega je nije moguće ispitati.

2.2.Žalitelji smatraju kako nije postupljeno po uputi drugostupanjskog suda utvrđivanjem od kada su tužitelji prelazili preko nekretnine tuženika, ističu da su tuženici pokušali obmanuti sud navodima kako su tužitelji prolazili preko č. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu DO, što je protivno prvom iskazu svjedoka UO, a sukladno njegovom kasnijem izmijenjenom iskazu i predstavlja novu činjenicu u odnosu na ranija iskazivanja svjedoka koji taj prolaz nisu spominjali već onaj poznat kao “Lazin put“, ustraju u poricanju postojanja zidića i stabla klena koji bi priječili tužiteljima prolaz preko nekretnine tuženika jer se stablo nalazilo na nekretnini DO, a u svezi mogućnosti prolaza pored stabla kao i njegove sječe ukazuju na razlike u iskazima svjedoka. U bitnome tužitelji smatraju kako su tuženici i svjedok UO, raniji vlasnik nekretnine tuženika pod 1., kao i drugi svjedoci koji ranije (prije donošenja odluke kojom je ukinuta ranija presuda) nisu spominjali da bi tužitelji prolazili nekretninom DO, što inače nije istina, već onom “Lazin put“, potpunim mijenjanjem iskaza prema kojima su tužitelji do svoje nekretnine dolazili preko one DO, ustvari htjeli obmanuti sud davanjem iskaza kako to odgovara tuženicima, što je potpuno drugačije od onoga na što je uputio drugostupanjski sud. Žalbeni je prijedlog prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti uz dosudu tužiteljima troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

2.3.Pravovremenom žalbom tuženici pobijaju prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u točki II. i III. izreke ukoliko im nisu priznati troškovi iznad dosuđenog iznosa od 959,99 Eura i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se tužitelje obveže dosuditi im preostale zatražene troškove uvećano za sastav žalbe i sudske pristojbe.

2.4.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stečeno pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko nekretnine tuženika pod 1. a u korist nekretnina tužitelja pobliže označenih u izreci i upis tog prava u zemljišne knjige kao i zahtjev kojim se tuženiku pod 2. nalaže ukloniti u izreci pobliže navedene prepreke kako bi tužitelji mogli nesmetano izvršavati sadržaj prava služnosti.

5.O navedenom zahtjevu prvostupanjski je sud ranije odlučivao presudom pod poslovnim brojem P-259/2019 od 20. siječnja 2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Rješavajući po žalbi tužitelja, rješenjem ovog suda Gž-1106/2023 od 20. srpnja 2023. u cijelosti je ukinuta pobijana presuda.

5.1.U nastavljenom postupku prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer je ocijenio kako na temelju provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelji pod 1. i 2. bili savjesni te izvršavali sadržaj sporne stvarne služnosti u utuženom opsegu u razdoblju od 20 godina pa da bi na taj način bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti kako to propisuje odredba iz čl. 229. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 , 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV).

6.Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

7.Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući presuda sadrži dostatne, jasne i valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

7.1.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. i 8. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe ukazuje jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice. Svoje uvjerenje je opravdao logičnim razlozima.

7.2.Istovremeno, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

7.3.Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZV-a stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

8.U smislu odredbe iz članka 228. stavku 1. ZV-a, služnost se osniva neposredno na temelju zakona kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, a prema odredbi članka 229. stavkom 1. istoga Zakona, stvarna služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

9.Iz citirane odredbe zakona jasno proizlazi da se stvarna služnost stječe izvršavanjem njezina sadržaja za vrijeme od 20 godine uz pretpostavku da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao, da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio i ako služnost nije izvršavana zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

10.Konkretno, budući su tužitelji postavili zahtjev za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist svojih nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a na teret nekretnine tuženika pod 1. (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na temelju instituta dosjelosti, trebali su dokazati da su osobno ili putem svojih pravnih prednika pošteno izvršavali predmetnu služnost kroz dvadeset godina te da se tuženik pod 1. ili njegov prednik kao vlasnik poslužne nekretnina tome nije protivio.

11.Na okolnost utvrđenja tih odlučnih činjenica stranke su osim svojeg saslušanja, predložile i saslušanje svjedoka.

11.1.Međutim, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, iz podudarnih iskaza svjedoka UO, DO, OO a dijelom i svjedoka ŽO i HO o postojanju suhozida na međi između nekretnine tuženika pod 1. i javnog puta s kojeg se na istu pristupalo te postojanja stabla klena na „Tometovoj zemlji“ (zemlja DO) proizlazi kako je to predstavljalo objektivnu prepreko prolazu i provozu preko nekretnine tuženika pod 1., što potvrdu nalazi i u suglasnim iskazima svjedoka kojima je sud vjerovao, a prema kojima su tužitelji koristili put preko zemlje DO, ZO i HO, odnosno “Niz potok“, a ne preko zemljišta tuženika pod 1.

12.Cijeneći navedeno s osnovom je zaključio prvostupanjski sud kako na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje odlučnih činjenica iz kojih bi proizlazilo da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje stvarne služnosti prolaza i provoza na teret nekretnine tuženika pod 1. a u korist nekretnina tužitelja te valjanom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanja stvarne služnosti i uknjižbu pod točkom I. izreke, a posljedično tome i tužbeni zahtjev nalaganjem tuženiku pod 2. uklanjanja prepreka po pravcu predložene služnosti, kao pod točkom II. izreke.

13.U odnosu na žalbene prigovore glede razlike u prvom i drugom iskazu svjedoka UO, ranijeg vlasnika nekretnine tuženika te pozivanja žalitelja na svjedoke koji su iskazivali u njihovu korist, navesti je kako je prvostupanjski sud imao u vidu da je dio svjedoka iskazivao u korist tužitelja a dio u korist tuženika, odnosno i razliku u prvom i drugom iskazu svjedoka UO, pri čemu je dao detaljne i valjane razloge za svoj stav na kojemu zasniva odluku, kako je to navedeno pod točkama 30. do 34. obrazloženja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se s osnovom ne dovodi u pitanje uopćenim žalbenim navodima o obmani suda iskazima svjedoka koji nisu iskazivali u korist tužitelja.

14.Također žalitelji neosnovano prigovaraju kako nije postupljeno po uputi iz ranijeg rješenja drugostupanjskog suda jer je prvostupanjski sud u ponovnom postupku izveo sve radnje na koje mu je sukladno odredbi iz čl. 375. st.4. ZPP-a ukazao drugostupanjski sud.

15.Dakle, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su s provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima, koja nije dovedena u sumnju.

16.Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

17.Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17.1.Osim toga, tužitelji prvostupanjsku odluku o troškovima postupka određeno ne pobijaju o visini troškova postupka, već isključivo na način da je dovode u korelaciju sa svojim eventualnim uspjehom u sporu, a s obzirom da na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to glede visine odluka o troškovima postupka nije posebno ispitivana.

17.2.Na žalbu tuženika o troškovima postupka.

17.3.Protivno stavu tuženika, ovdje je u pitanju, kada se zahtjev tužitelja razmatra kroz odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, 107/25 dalje:OT) o sporu radi služnosti, kako glede zahtjeva iz točke I. (utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti), tako i glede onog pod točkom II. (nalaganje uklanjanja prepreka po pravcu služnosti), slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifni broj 7. točka 2. OT-a koji propisuje jednokratnu nagradu.

17.4.Također nisu u pravu tuženici ni kada smatraju da je prvostupanjski sud odlučujući o visini troškova postupka pogrešno primijenio odredbe OT-a, konkretno da je trebao primijeniti odredbe OT-a iz 2023. kojima je određeno "u postupcima radi služnosti odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Postupak povodom ukidne odluke smatra se novim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz istog tarifnog broja.".

17.5.Naime, u odredbi Tbr. 52. toč. 3. OT-a je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. je propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

17.6.Predmetni postupak vodio se radi služnosti, tako da se radi o postupku iz Tbr. 7. toč. 2. OT-a, pa kako je Tbr.7. stavkom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa/15) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ove parnice određeno da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima smetanja, radi služnosti i dr., a koju odredbu je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i primijenio, to su neosnovani naprijed izloženi žalbeni navodi tuženika.

18.Slijedom navedenog žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić