Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-436/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Nožinić, Tomljanović i Maričević iz Nove Gradiške, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, zastupan po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-238/2020-55 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-238/2020-55 od 18. prosinca 2025.,

-potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa glavnice od 2.370,00 eura do dosuđenih 4.740,00 eura sa dosuđenim kamatama,

- potvrđuje u točkama II., III., IV. i V. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.740,00 eura zajedno sa kamatom od 25. siječnja 2020. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se potraživala isplata daljnjeg iznosa od 5.360,00 eura (točka II. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 700,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke) dok je za daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 3.015,38 eura zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.500,00 eura (točka V. izreke).

2.Protiv citirane presude u točkama II., III. i IV. izreke pravovremeno se žali tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku. Drži kako je prvostupanjski sud počinio povredu iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 – dalje: ZPP) i čl. 354. stavak 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a.

2.1.Žalbeni je prijedlog u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti je u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku i troška žalbe.

2.2.Nezadovoljan dijelom presude u iznosu presuđenom iznad iznosa od 2.370,00 €, pravovremeno se žali tuženik ne navodeći konkretne žalbene razloge ali sadržajno prigovarajući bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a te pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

2.3.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja, uništenu odjeću te popravka motorkotača, nastale tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. kolovoza 2019. u Antunovcu, na raskrižju Školske ulice i Ulice Hrvatske Republike, u kojoj nezgodi je došlo do sraza vozila VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti i motocikla marke BMW K 75 reg oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, a koje prigode je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

5.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-kako je prema iskazu tužitelja, inače profesionalnog vozača, odnosne prigode prije spornog raskrižja, upravljajući motorkotačem izašao iz desnog zavoja i otprilike na oko 300 metara u daljini ugledao semafor koji je u tom trenutku sa crvenog svijetla prelazio u žuto, prilaskom raskrižju vidio je da se u koloni nalazilo nekoliko zaustavljenih vozila koja su se počela polako kretati, na tom dijelu da je prometna traka dosta široka i mogao je pretjecati dva po dva vozila jer se kretao većom brzinom, oko 60 km/h, nego što su se oni kretali i imao namjeru zadržati smjer kretanja u raskrižju pa je obišao nekoliko vozila, dva po dva i kada je došao do vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika za kojega nije vidio upaljen pokazivač smjera kretanja što nije ni mogao vidjeti od drugih vozila koja su se kretala iza automobila a on se motorkotačem malo uvukao prilazeći semaforu, vidio je kako se ispred tog vozila nalazilo još jedno vozilo koje je nastavilo kretanje dok je osiguranik tuženika skrenuo lijevo i tako je došlo do sudara i to na desnom prometnom traku uz njegovu brzinu od oko 40km/h i njegov trag kočenja ostao je na središnjoj liniji, u nezgodi je teško tjelesno povrijeđen a motorkotač oštećen, povodom čega je protiv njega vođen prekršajni postupak u kojemu je zadobio opomenu;

-kako je prema iskazu svjedoka IT, osiguranika tuženika, odnosne prigode upravljao automobilom marke Golf i dolaskom na raskrižje ulice Hrvatske Republike i Školske ulice zaustavio se na semaforu i označio svoju radnju skretanja u lijevo iz ulice Hrvatske Republike u Školsku ulicu, u trenutku zaustavljanja radi crvenog svijetla na semaforu iza njega su se nalazila još tri ili više od tri motorna vozila i tužitelj u tom trenutku nije bio u zoni raskrižja, kada se upalilo zeleno svijetlo a prije započinjanja radnje skretanja u lijevo pogledao je dolazi li iz suprotnog smjera kakvo vozilo koje bi zadržavalo smjer kretanja, nakon čega je pogledao i u lijevi retrovizor ne okrećući se tijelom u lijevo radi provjere mrtvog kuta i ne videći da bi tužitelj bio u njegovoj blizini, započeo radnju skretanja u lijevo i cijelom dužinom vozila prešao središnju liniju koja razdvaja dva kolna traka, u kojem trenutku je u njegov zadnji lijevi dio u području branika tužitelj udario motorkotačem, izlaskom iz vozila je vidio motorkotač koji se nalazio na lijevom prometnom traku u odnosu na prethodni pravac kretanja, nije imao alkohola u krvi i protiv njega vezano uz ovaj događaj nikada nije vođen niti prekršajni, niti kazneni postupak.

-kako je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za promet Darku Konjeviću utvrđeno da se predmetna prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru Ulice Hrvatske Republike u naselju Antunovac, na svjetlosnim prometnim znakovima reguliranom raskrižju „T“ spajanju sa Školskom ulicom pod pravim kutom sa lijeve strane, s izvedene dvije prometne trake namijenjene za kretanje vozila u oba smjera; da je tužitelj pretjecanje vršio u raskrižju prijelazom na lijevu prometnu traku preko pune središnje razdjelne crte i na obilježenom pješačkom prijelazu; pri čemu vještak navodi kako način evidentiranja tragova struganja motorkotača tijekom očevida kao odlučnog traga za utvrđivanje dinamike nastanka prometne nezgode i analize prostorno-vremenskih odnosa u kretanjima sudionika nezgode uz neusklađenost s prikazom na situacionom planu sa fotodokumentacijom ne omogućavaju jednoznačno i provjerljivo prometno-tehničko utvrđivanje koji je vozač prije počeo radnju u prometu slijedom čega na osnovu ulaznih podataka prometno-tehnički nije moguće jednoznačno i provjerljivo utvrditi, a prema vremenu skretanja osobnog vozila do sudara i vremenu pretjecanja motocikla do sudara, gdje se motocikl nalazio u trenutku početka skretanja osobnog vozila (na lijevoj ili desnoj prometnoj traci, u otklonu u lijevo u odnosu na lijevi bočni dio osobnog automobila ili iza osobnog automobila i u kojem usmjerenju), da bi se osiguranik tuženika mogao uvjeriti da radnju skretanja ne može izvršiti na siguran način i prekidanjem radnje spriječiti prometnu nesreću; da prometno-tehnički nije bilo moguće utvrditi je li osiguranik tuženika namjeru radnje skretanja u lijevo pravovremeno i jednoznačno označio pokazivačem smjera;

-kako je prometni vještak saslušan na raspravi 5. studenog 2025. pojasnio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je pri vještačenju analizirao dvije varijante kretanja motocikla prije sudara zbog nemogućnosti procjene vjerodostojnost iskaza sudionika prometne nesreće prema kojima se između motocikla koji je pretjecao i pretjecanog osobnog automobila nalazilo nekoliko vozila obzirom u tijeku očevida ta vozila nisu konstatirana, radi čega je zaključno smatrao: ako su istiniti iskazi sudionika tada je moguća jedino varijanta pri kojoj je vozač motocikla prije započeo radnju pretjecanja u odnosu na radnju skretanja osobnog automobila a u tom slučaju valjanom prometno tehničkom provjerom prije početka skretanja mogao je uočiti motocikli u pretjecanju na lijevoj prometnoj traci i prekidanjem radnje skretanja izbjeći kontakt sa motociklom pri čemu je i vozač motocikla (tužitelj) radnju pretjecanja u tom slučaju vršio preko pune središnje razdjelne crte, preko obilježenog pješačkog prijelaza i pretjecanja kolone; vještak je ujedno isključio mogućnost kako u slučaju da je tužitelj radnju pretjecanja vršio na način da je pretjecao dva po dva vozila i s tim u svezi moguću situaciju da bi drugi sudionik nesreće skretanje vršio u trenutku kada se tužitelj nalazio između dva pretjecana vozila jer navedena prethodna pretjecanja nisu bila u prostorno-vremenskom odnosu sa nastankom prometne nesreće obzirom u ovom slučaju treba promatrati pretjecanja motocikla od trenutku početka pretjecanja posljednja četiri vozila na čijem čelu kolone se nalazio osobni automobil drugog sudionika nesreće;

-kako je pregledom i vještačenjem po sudskom vještaku, liječniku dr. ĐT utvrđeno da je tužitelj po nezgodi prevezen vozilom Hitne pomoći na pregled u OHBP bolnice u Osijeku gdje je dežurni liječnik utvrdio ozljede opisane kao prijelom lijeve ključne kosti, prijelom gornje grane lijeve stidne kosti zdjelice i oguljotine kože desne šake te je zadržan na odjelu traumatologije gdje mu je 13. kolovoza 2019 učinjen operacijski zahvat kojim je fiksiran prijelom ključne kosti pločicama i vijcima te je nakon 11 dana boravka premješten u bolnicu u Gradiški (BiH) gdje je proveo daljnjih 7 dana, s preporukom hodanja sa štakama i poštedom oslonca na lijevu nogu pa otpušten na kućnu njegu i potom kontroliran kod ortopeda koji je 25. rujna 2019. preporučio liječenje u toplicama, nakon čega se 27. rujna 2019 javio na pregled fizijatru koji opisuje njegove tegobe u vidu bolova u ramenu, lijevom kuku i zdjelici, pokretan je bio uz 2 podpazušne štake i štednju oslonca lijeve noge, uz umanjenje pokretljivost u lijevom ramenu te je za sjedeći položaj zahtijevao pomoć druge osobe, nakon čega je 3. siječnja 2020. primljen u rehabilitacijsku ustanovu gdje je proveo tri tjedna i po provedenoj terapiji poboljšanog statusa uz zaostalu umanjenu pokretljivost u ramenu i kuku; dinamometrijski je izmjereno moguće opterećenje 52 kg za desnu ruku i 35 kg za lijevu ruku, a DASH upitnikom je utvrđeno oštećenje lijeve ruke 20,83%, time da se dolaskom sa rehabilitacije ukupno liječenje može smatrati završenim, a sve ozljede i tegobe mogu se uzročno posljedično povezati s predmetnom prometnom nesrećom; kliničkim pregledom vještak je kod tužitelja našao zaostale posljedice u vidu povremenih bolova u lijevom ramenu te lijevoj preponi i natkoljenici, na lijevoj ključnoj kosti je vidljiv ožiljak od operacije te lijevom rukom ne može u potpunosti dosegnuti desno rame, što ukazuje na umanjenje pokreta lakog stupnja, pokretljivost u lijevom kuku umanjena je pri terminalnim pozicijama fleksije i rotacije, od prometne nesreće pojavilo se učestalo mokrenje, kod sjedenja na tvrdoj podlozi osjeća nelagodu u lijevoj preponi te pri ležanju na lijevom boku; a sve navedeno uzrokovalo je posljedice izražene kroz trpljenje bolova jakog intenziteta 3 dana nakon ozljede, srednjeg intenziteta oko 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera kroz 75 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – koji ulaze u pojačane napore; tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta zakratko u trenutku neposredno prije pada s motocikla, sekundarni strah jakog intenziteta do 3 dana nakon nesreće do operacijskog zahvata, srednjeg intenziteta do 10 dana te slabog intenziteta do 60 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje, ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozoren, bila mu je potrebna tuđa pomoć u vrijeme dok je hodao sa štakama i to 4 sata dnevno kroz 2 mjeseca, potom 2 sata kroz 2 mjeseca do odlaska u toplice, što se odnosi na održavanje osobne higijene, pri odijevanju i obuvanju, pribavljanju osnovnih životnih namirnica i izvršavanju uobičajenih obaveza u kući; ožiljak od operacije je ostavio trajnu naruženost lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima, a uzevši u obzir dob i spol, kod tužitelja se radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti zbog umanjene pokretljivosti lakog stupnja u lijevom kuku oko 10% te umanjene pokretljivosti u lijevom ramenu lakog stupnja oko 10%, odnosno ukupno se trajno umanjenje opće životne aktivnosti 15% uz naruženje lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima.

7.Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj upravljajući motorkotačem obilazio kolonu vozila koja je prethodno bila zaustavljena na semaforu u kojoj se s vozilom drugim po redu nalazio osiguranik tuženika iza kojega se nalazilo više vozila, pa je uvažavajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka primjenjive za konkretnu situaciju u varijanti da postoji više vozila između vozila koje pretječe i pretjecanog vozila kako su to iskazivali sudionici događaja, a slijedom toga da je vrijeme pretjecanja do sudara uvijek duže od vremena skretanja do sudara, zaključio da je tužitelj radnju pretjecanja započeo prije radnje drugog sudionika skretanjem vozilom u lijevo, presijecanjem prometnog traka kojim se prethodno kretao tužitelj, pa je vozač osobnog automobila valjanom prometno tehničkom provjerom prije početka skretanja mogao uočiti motocikl u pretjecanju na lijevoj prometnoj traci i prekidanjem ili odustajanjem od radnje skretanja mogao je izbjeći kontakt sa motociklom, a uvažavajući i da je tužitelj u tom slučaju radnju pretjecanja vršio preko pune središnje razdjelne crte, preko obilježenog pješačkog prijelaza i pretjecanja kolone, smatrao je kako na strani oba sudionika prometne nesreće postoji odgovornost za nastali događaj te ocijenio da je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja sa 60%, a tužitelj sa 40%.

7.1.Ocjenom nalaza i mišljenja liječnika vještaka kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te usklađenim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom, kojemu stranke nisu imale prigovora, prvostupanjski je sud tužitelju utvrdio primjerenom naknadu: a) za povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) u iznosu od 6.050,00 eura, od čega mu je dosuđeno razmjerno suodgovornosti 3.630,00 eura i b) imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć od 1.500,00 eura i srazmjerno suodgovornosti dosudio 900,00 eura; za troškove liječenja od utvrđenih 200,00 eura dosudio razmjerno suodgovornosti 120,00 eura te za uništenu odjeću od utvrđenih 150,00 dosudio srazmjerno suodgovornosti 90,00 eura, ili ukupno imovinsku štetu od 1.110,00 eura, odnosno sveukupno 4.740,00 eura na koji iznos je obvezao tuženika na plaćanje zatezne kamate od dana 25. siječnja 2020. (nakon podnošenja zahtjeva tuženiku). Tužbeni zahtjev preko dosuđenog odbijen je kao neosnovan za iznos od 5.360,00 eura.

8.Prvostupanjska presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja nije obuhvaćena niti jednom bitnom povredom postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8.1.Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana odluka sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji su međusobno i s izrekom suglasni te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.2.Nadalje, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP-a, na što tuženik sadržajno a tužitelj izričito u žalbi neosnovano ukazuju.

8.3.I činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno što se uopćenim žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje.

9.U ovom stadiju postupka nije sporan nastup štetnog događaja u kojem su sudjelovali tužitelj upravljajući motorkotačem i osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom i tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede te je nesporna i pasivna legitimacija tuženika.

10.Tužitelj osporava utvrđeni omjer suodgovornosti, u bitnome smatrajući kako je uvažavajući sve okolnosti slučaja i dinamiku prometne nezgode trebalo ocijeniti doprinos tužitelja nižim, dok tuženik smatra tužitelja pretežito suodgovornim sa 70% te osporava suodgovornost svog osiguranika u omjeru preko 30%.

11.Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

12.Prema odredbi članka 1072. stavak 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji, a prema stavku 2. ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu srazmjerno stupnju svoje krivnje.

13.Glede ocjene ponašanja u prometu obojice sudionika ukazati je kako je odredbom članka 43. stavkom 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje:ZSPC) propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a prije započinjanja navedenih radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

14.U bitnome, tužitelj polazi od toga da je osiguranik tuženika u raskrižju započeo skretanje ulijevo kada je on već bio u pretjecanju vozila pa ga je mogao vidjeti i izbjeći sudar. Tuženik kao žalitelj navodi kako je tužitelj sam iskazivao da je prilikom prilaska raskrižju nalazilo se nekoliko zaustavljenih vozila u koloni koja je pretjecao dva po dva, čime je poduzimao zabranjene radnje pretjecanja kolone i pretjecanja u raskrižju te da je stavljanjem iskaza sudionika u dinamiku štetnog događaja zaključiti kako je osiguranik tuženika započeo radnju skretanja u lijevo u vrijeme kada je tužitelj bio uvučen između vozila pa ga objektivno nije mogao vidjeti.

15.Prema stajalištu ovoga suda, a protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pri prosudbi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir prometno postupanje obojice sudionika predmetnog štetnog događaja te je imajući u vidu gore navedena utvrđenja pravilno ocijenio da su obojica sudionika doprinijela nastanku štetnog događaja.

16.S osnovom je prvostupanjski sud utvrdio kako je između vozila osiguranika tuženika i tužiteljevog u vrijeme pretjecanja bilo više automobila o čemu su suglasno iskazivala obojica sudionika pa u situaciji kada to stranke i ne problematiziraju ukazivanjem na protivno, nije od značaja što ova okolnost nije u zapisniku očevida navedena. U takvoj situaciji s pravom je prvostupanjski sud prihvatio po prometnom vještaku izloženo mišljenje u varijanti postojanja drugih vozila između vozila sudionika a slijedom toga i zaključio da je tužitelju za pretjecanje trebalo duže vremena nego osiguraniku tuženika za skretanje u lijevo, a posljedično i kako je tužitelj na motorkotaču bio u pretjecanju kada je osiguranik tuženika započeo radnju skretanja u lijevo, čime je postupio protivno odredbi čl. 43. ZSPC-a jer je prije poduzimanja tako sigurnosno opasne radnje propustio na odgovarajući način provjeriti može li tu radnju obaviti bez dovođenja u opasnost druge sudionike u prometu.

17.I sam tužitelj je radnju pretjecanja poduzeo na mjestu gdje to nije dozvoljeno pretječući kolonu vozila i u zoni raskrižja i pješačkog prijelaza, pri čemu je imati u vidu i njegov iskaz kojim nije isključio mogućnost da je osiguranik tuženika dao znak za skretanje ulijevo obrazlažući kako to nije mogao ni vidjeti zbog konkretnih okolnosti i načina pretjecanja, što ukazuje da nije ni on postupao sukladno odredbi čl. 43. ZSPC-a na način da je prilagodio vožnju konkretnim uvjetima koja bi mu inače morala osiguravati uočavanje namjere skretanja u lijevo sudionika u prometu koji se kreće u koloni ispred njega i koji tu namjeru daje do znanja svjetlosnim signalom.

18.U okolnostima kada u odsutnosti bitnih podataka potrebitih za ocjenu ponašanja sudionika prometno-tehnički nije moguće jednoznačno i provjerljivo utvrditi, a prema vremenu skretanja osobnog vozila do sudara i vremenu pretjecanja motocikla do sudara, gdje se motocikl nalazio u trenutku početka skretanja osobnog automobila, prema stajalištu ovoga suda, a protivno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski je sud pri prosudbi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir prometno postupanje obojice sudionika predmetnog štetnog događaja polazeći od njihovog kazivanja a s tim u svezi i ocjene prometnog vještaka, te imajući u vidu gore navedena utvrđenja, pravilno je ocijenio da su obojica sudionika doprinijela nastanku štetnog događaja.

19.Stoga je i po ocjeni ovog suda Iz utvrđenih činjenica relevantnih za odluku o postojanju krivnje za spornu prometnu nezgodu - pobliže navedenih u razlozima pobijane presude, sud prvog stupnja pravilno utvrdio omjer suodgovornosti na strani tužitelja od 40%, a na strani osiguranika tuženika od 60%, za koju odluku je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, radi čega se neosnovanim ukazuju žalbeni prigovori pogrešnoj primjeni materijalnog prava u pogledu ocjene suodgovornosti sudionika pri čemu nije od značaja što protiv osiguranika tuženika nije vođen prekršajni ni kazneni postupak.

20.Također je i po ocjeni ovog suda na temelju provedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja liječnika vještaka i njihove valjane ocjene sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te prouzročena imovinska šteta uništenjem odjeće, troškovima tuđe pomoći i njege te troškovima liječenja (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. ZOO), kao i visinu štete koja je primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja (čl. 1100. i čl. 1095. ZOO) i to:

- za povredu prava osobnosti iznos od 6.050,00 eura, što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja od 40%, predstavlja iznos od 3.630,00 eura;

- za tuđu pomoć i njegu 1.500,00 eura (360 sati x 4,166 eura), što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja iznosi 900,00 eura;

- za troškove liječenja (uvažavajući duljinu boravka u zdravstvenim ustanovama i provedene fizikalne terapije, participaciju, nabavku lijekova, putne troškove odlaska na kontrole) 200,00 eura, umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja iznos od 120,00 eura;

-za uništenu odjeću 150,00 eura umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja iznos od 90,00 eura.

21.Tužitelju s osnovom nije dosuđena naknada štete na motorkotaču budući njezino postojanje i visinu ničim nije dokazao (čl. 221 a ZPP), kako je valjano našao i prvostupanjski sud, što se tužiteljevom žalbom ničim osnovanim ne dovodi u pitanje.

22.Također su tužitelju pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a u svezi sa čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i na nenovčanu imovinsku štetu dosuđene zatezne od 25. siječnja 2020., kako je to tužbom i zatražio.

23.Slijedom navedenog, žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku (članak 368. stavak 1. ZPP).

24.I odluka o troškovima postupka valjano je i zakonito donijeta, sukladno odredbi članka 154. stavak 2., 155. i 164. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. dalje:Tarifa) te za svaku priznatu radnju dao razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, koju odluku žalitelji ničim konkretnim nisu doveli u pitanje.

U Splitu, 22. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić