Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-36/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-513/2019-59 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika EUROHERC osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-513/2019-59 od 2. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 2.389,01 eura do dosuđenog iznosa 2.787,18 eura (za iznos od 398,17 eura), u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na iznos 2.057,20 eura od 14. svibnja 2019. do isplate, na iznos 331,81 eura od 17. lipnja 2020. do isplate i na iznos 398,17 eura od 3. lipnja 2022. do isplate te nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 4.381,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-513/2019-59 od 2. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu dosuđeni tijek zateznih kamata i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje teku:

- na iznos 331,81 eura od 14. svibnja 2019. do 16. lipnja 2020.

- na iznos 398,17 eura od 14. svibnja 2019. do 2. lipnja 2022.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja ZS i tuženika EUROHERC osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju štetu u iznosu 2.787,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2019. do isplate i nadoknadi troškove postupka u iznosu 4.381,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2024. do isplate (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka II. izreke).

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to preko dosuđene glavnice od 2.389,01 eura, dakle za iznos od 398,17 eura, zatim u odnosu na dosuđeni tijek zateznih kamata te u odnosu na troškove postupka tvrdeći da su isti nezakonito dosuđeni retroaktivnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sadržajno navodi da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon priznanja visine tužbenog zahtjeva te da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nikakvih razloga o istaknutom prigovoru zastare u odnosu na povišeni dio zahtjeva. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda te shodno tome donijeti i novu odluku o parničnim troškovima, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 182,79 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 256,64 eura.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka i pozivom na Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. budući se radi o preinaci koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka. Ovo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 775/2023 od 16. srpnja 2024., Rev-389/2023 od 17. listopada 2023. i dr.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika da je na ročištu održanom 25. svibnja 2022. priznao visinu tužbenog zahtjeva u iznosu 2.389,01 eura i da prvostupanjski sud nakon toga nije smio dopustiti preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos 3.318,07 eura, valja odgovoriti da priznanjem visine zahtjeva tuženik nije priznao tužbeni zahtjev jer je i nadalje osporavao osnovanost. Dakle, ne radi se o priznanju kao izričitoj parničnoj radnji tuženika kojom izjavljuje da je zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja osnovan, zbog čega je raspravljanje trebalo nastaviti. Budući je u nastavku postupka tužitelj povećao tužbeni zahtjev i provedeno je medicinsko vještačenje sa svrhom utvrđivanja visine štete koju je pretrpio tužitelj, tada prethodno priznanje visine tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog priznanja i pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpio u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. lipnja 2018. a koju je skrivila osiguranica tuženika.

9. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, odgovornost za štetu te visina štete u iznosu 2.389,01 eura. Sporna je visina dosuđene štete preko iznosa 2.389,01 eura, odnosno za iznos 398,17 eura za koji tuženik tvrdi da je u zastari, zatim tijek dosuđenih zateznih kamata jer tuženik tvrdi da se opseg štete utvrđuje tek provedenim vještačenjem te dosuđeni početak tijeka zateznih kamata u odnosu na preinačeni povećani tužbeni zahtjev.

10. Prvostupanjski sud je visinu štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka prof.dr.sc. Božidaru Šebečić iz kojeg proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio natučenje glave i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu te je ocjenom pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, zaključio da je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu za koju mu, na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. i članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO), pripada naknade štete u iznosu 2.787,18 eura.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je dio zahtjeva za naknadu štete zastario i to dio zahtjeva kojeg je tužitelj povećao nakon proteka tri godine računajući od 13. svibnja 2019. kada je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud (točka 4. obrazloženja) pravilno ocijenio da je neosnovan ovaj prigovor zastare s obrazloženjem da tako povećani zahtjev nema karakter novog zahtjeva, a koji stav je podudaran s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. prema kojem, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Dakle, neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na način da nije dao nikakve razloge u pogledu njegovog prigovora zastare na povećani (preinačeni) dio zahtjeva.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima iznosi shvaćanje o početku tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu koje veže uz dan donošenja prvostupanjske odluke. Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, i kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je cijeneći da se tužitelj 30. listopada 2018. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete, da je tužbu podnio 21. veljače 2019., da je liječenje tužitelja završeno 13. svibnja 2019. a da tužitelj zatezne kamate potražuje tekuće od 14. svibnja 2019., dosudio zatezne kamate u granicama postavljenog zahtjeva tj. tekuće od 14. svibnja 2019.

14. Međutim, u odnosu na povećani dio zahtjeva osnovano u žalbi osporava tuženik dosuđeni početak tijeka zateznih kamata. Naime, tužitelj je podneskom od 17. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev na iznos 2.389,01 eura (u tužbi je tražio 2.057,20 eura), onda je podneskom od 3. lipnja 2022. povećao tužbeni zahtjev na iznos 3.318,07 eura da bi ga podneskom od 23. ožujka 2023. smanjio na iznos od 2.787,18 eura. Vrhovni sud je u nizu svojih odluka u pogledu tijeka zateznih kamata na preinačeni, odnosno povećani tužbeni zahtjev, zauzeo pravno shvaćanje da zatezne kamate tužitelju u takvom slučaju pripadaju od dana kada je tužbeni zahtjev povećan (Rev-775/2023 od 16. srpnja 2024., Rev-389/2023 od 17. listopada 2023., Rev-1303/2022 od 31. siječnja 2023. i dr.). Naime, tuženik nije u obvezi plaćati zatezne kamate na iznose za koje nije znao i nije mogao znati jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni dio zahtjeva.

15. Prema tome, tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos 2.057,20 eura (iz tužbe) od 14. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 331,81 eura od 17. lipnja 2020. (jer je podneskom od 17. lipnja 2020. povećan zahtjev s 2.057,20 eura na 2.389,01 eura, odnosno za iznos od 331,81 eura) te na iznos od 398,17 eura od 3. lipnja 2022. (jer je podneskom od 3. lipnja 2022. povećan zahtjev na iznos od 3.318,07 eura a dosuđen je iznos od 2.787,18 eura pa se u odnosu na prethodni zahtjev iz podneska od 17. lipnja 2020. radi po povećanju iznosa od 398,17 eura).

16. Nastavno na navedeno, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata tekućih na iznos 331,81 eura od 14. svibnja 2019. do 16. lipnja 2020. i na iznos 398,17 eura od 14. svibnja 2019. do 2. lipnja 2022.

17. U odnosu na troškove postupka, pravilno je prvostupanjski sud pravo na naknadu troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura primjenom Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. i 107/25.) budući je Tbr. 52/3 Tarife propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. i odlukama Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024.

18. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, djelomično je kao neosnovana odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđena šteta preko iznosa od 2.389,01 eura, odnosno za iznos od 398,17 eura, u dijelu dosuđenog tijeka zateznih kamata te dosuđenih troškova postupka, dok na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, djelomično kao osnovana uvažena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u odnosu na dio tijeka dosuđenih zateznih kamata.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu budući njegova žalba nije osnovana u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudskih pristojbi za odgovor na žalbu odbijen je nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak