Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-15/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ĐNŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Srednje škole Krapina, OIB: 31689508648, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr- 11/2025-14 od 7. siječnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-11/2025-14 od 7. siječnja 2026. preinačuje tako da se sudi:
Utvrđuje se kako Odluka tuženika Srednja škola Krapina, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648 od 08.05.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-9 kojom se odbija zahtjev tužitelja ĐNŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9.svibnja 2025. godine nije dopuštena i pravilna.
Utvrđuje se kako Odluka tuženika Srednja škola Krapina, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648 od 04.06.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/6, Ur.broj: 2140-88-2 kojom se odbija Zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa od 20.05.2025. podnesen protiv Odluke tuženika od 08.05.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-9 o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR (slovima: osamsto sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužiteljice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Utvrđuje se kako Odluka tuženika SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz [adresa], OIB 31689508648 od 08.05.2025.godine Klasa:
113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-9 kojom se odbija zahtjev tužitelja ĐNŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J.Jelačiča dana 9.svibnja 2025. godine nije dopuštena i pravilna.
II Utvrđuje se kako Odluka tuženika SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz [adresa], OIB 31689508648 od 04.06.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/6, Ur.broj: 2140-88-2 kojom se odbija Zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa od 20.05.2025. podnesen protiv Odluke tuženika od 08.05.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-9 o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna.
III Nalaže se tuženiku SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz [adresa], OIB 31689508648 isplatiti tužitelju ĐNŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 07. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici ĐNŽ iz [adresa], naknaditi tuženiku SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz [adresa], OIB 31689508648, parnični trošak u iznosu od 625,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od 29. prosinca 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 13. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice 22. siječnja 2026., u kojem je osporio navode žalbe u cijelosti iz istih razloga iz kojih je osporavao i tužbeni zahtjev tužiteljice, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena i pravilna Odluka tuženika od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji je održan u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića 9. svibnja 2025. i Odluka od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava protiv odluke od 8. svibnja 2025.
5.1. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica članica školskog sindikata Preporod i da je 6. svibnja 2025. podnijela tuženiku zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja na sindikalnom prosvjedu koji je održan u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića dana 9. svibnja 2025. te da je tuženik Odlukom od 8. svibnja 2025. takav zahtjev tužiteljice odbio. Tužiteljica da je pravovremeno protiv te odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava u smislu članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.; dalje: ZR), a koji zahtjev je tuženik odbio svojom Odlukom od 4. lipnja 2025. Tužiteljica je pravovremeno 16. lipnja 2025. podnijela predmetnu tužbu sukladno članku 133. stavak 2. ZR-a.
5.2. Također je između stranaka nesporno da je u Odluci od 8. svibnja 2025. kojom je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da joj se odobri plaćeni dopust za dan 9. svibnja 2025. navedeno kako je poslodavac dužan postupiti sukladno uputi Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: 110-01/25-01/106, Urbroj: 524- 03/1-25-2 od 18. travnja 2025., koju je Ministarstvo dostavilo školama i u kojoj je navedeno da člankom 43. stavak 1. točka 9. i člankom 98. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 29/2024.; dalje: TKU) nije obuhvaćeno pravo na korištenje plaćenog dopusta (na teret poslodavca) za prosvjed, da se organiziranje prosvjeda ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu, da tumačenje TKU-a broj 106/23 izričito navodi da se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti te da prosvjed protiv poslodavca nije sindikalni susret.
5.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 86. stavak 1. ZR-a kojim je utvrđeno pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće – plaćeni dopust – za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl., te stavak 2. istog članka kojim je utvrđeno pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od 7 radnih dana godišnje te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Stavkom 4. istog članka propisano je pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima i u trajanju određenim kolektivnim ugovorom.
5.4. Člankom 43. stavak 1. TKU-a propisano je da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i, između ostalog – za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima (točka 9.).
5.5. Prvostupanjski sud zaključuje na temelju navedenih propisa da iz odredbe članka 43. stavak 1. TKU-a jasno proizlazi da se pod drugim sindikalnim aktivnostima podrazumijevaju aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnog rada i da se ta odredba ne može tumačiti na način da bi se ista odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca ni da bi bila ugovorena odredba kojom bi bila financirana aktivnost usmjerena protiv poslodavca. Zbog toga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. U svojoj žalbi tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno isti su u cijelosti nejasni.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge i ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.
7. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da se u članku 43. stavak 1. točka 9. TKU-a propisuje pravo na plaćeni dopust i za „druge sindikalne aktivnosti“, pa smatra da sindikalni prosvjed predstavlja sindikalnu aktivnost jer je sindikalna aktivnost svaka aktivnost organizirana i provedena od strane sindikata kojom se štite i promiču prava i interesi članova sindikata koji sudjeluju u takvoj aktivnosti. Zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu se plaćeni dopust ne bi mogao financirati od strane poslodavca zbog toga što se radi o aktivnosti usmjerenoj protiv poslodavca, smatra neprihvatljivim s obzirom da poslodavac i sindikati imaju različite interese i ciljeve te da već u Zakonu o radu među nabrojenim sindikalnim aktivnostima postoje i one koje su usmjerene protiv poslodavca. Sindikat čiji je član tužiteljica organizirao je seminar o tome kako provesti učinkoviti štrajk, brojne edukacije o zaštiti prava radnika te podnošenju tužbi protiv poslodavca, a takve i slične teme i aktivnosti (koje su usmjerene protiv poslodavca) bile su sadržaj brojnih sindikalnih susreta i sve ih je financirao poslodavac. Pojam „i druge sindikalne aktivnosti“ da poslodavac i sindikat u TKU-u nisu ničim ograničili, a najmanje primjerima/osnovama iz Zakona o radu pa restriktivno tumačenje istog po prvostupanjskom sudu smatra protivnom članku 319. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) kojim se propisuje da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.
7.1. Točno je da je člankom 86. stavak 1. ZR-a regulirano pravo radnika na plaćeni dopust isključivo u svrhu osobnih potreba radnika te u svrhu obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, dok je člankom 9. stavak 1. ZR-a propisano da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR-om, a prema stavku 3. istog članka u slučaju različitog uređenja nekog prava iz radnog odnosa kolektivnim ugovorom ili zakonom, za radnika se primjenjuje najpovoljnije pravo. Člankom 43. stavak 1. točka 9. TKU-a pravo na plaćeni dopust vezan uz sindikalni angažman propisan je detaljnije i šire nego člankom 86. stavak 1., pa se pravo na plaćeni dopust priznaje i „za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima“.
7.2. Neprihvatljiva je primjena članka 43. stavak 1. točka 9. TKU-a kako ga tumači prvostupanjski sud ovisno o tome radi li se o sindikalnoj aktivnosti usmjerenoj protiv poslodavca ili sindikalnoj aktivnosti usmjerenoj na osnaživanje i edukaciji u svrhu sindikalnog rada, jer je takvo tumačenje protivno svrsi, cilju i biti sindikalnog rada i sindikalnog organiziranja. Sindikalno djelovanje radnika podrazumijeva njihovo organizirano kolektivno udruživanje u sindikate sa svrhom zaštite i promicanja njihovih gospodarskih i socijalnih interesa, prava na rad i uvjete rada koje je ponajprije usmjereno protiv poslodavca i obuhvaća razne segmente sadržaja radnopravnog odnosa radnika (plaće i druga materijalna prava, radno vrijeme, zaštita na radu i sl.). Navedena zaštita se ostvaruje posredno kroz kolektivno pregovaranje, edukaciju radnika o njihovim pravima i zastupanjem radnika u ostvarivanju njihovih prava te neposredno kroz različite oblike manifestacija (mirenje, štrajk, prosvjed, referendum i sl.). Zbog toga se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da prosvjed koji je usmjeren protiv poslodavca ne može biti osnova za pravo na plaćeni dopust. Interesi radnika i poslodavca se često razlikuju obzirom da je svaka sindikalna aktivnost usmjerena na poboljšanje radnopravnog položaja radnika te je nužno s druge strane protivna interesu poslodavca.
7.3. Sindikalni prosvjed kao legitimni način mirnog i javnog okupljanja u svrhu iskazivanja neslaganja i pritiska na poslodavca predstavlja organizirano javno okupljanje i aktivnost članstva sindikata čiji je cilj ostvarenje nekog prava iz radnog odnosa – materijalnih prava, plaće, radno vrijeme, zaštita na radu ili bolje zakonodavne regulative nekog prava iz radnog odnosa. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, javni prosvjed kao izraz izražavanja nezadovoljstva radnika je legitimna sindikalna aktivnost i obuhvaćena je izrazom „i drugim sindikalnim aktivnostima“ iz članka 43. stavak 1. točka 9. TKU-a.
7.4. Stajalište tuženika izneseno tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, a dijelom ponovljeno u odgovoru na žalbu tužiteljice, nije od utjecaja na ishod konkretnog spora. Tumačenje Povjerenstva za tumačenje odredaba TKU broj 180/25 od 15. listopada 2025. odnosi se na tumačenje sudjelovanja na webinaru kao obliku seminara, s tim što navedeno Povjerenstvo nije dalo tumačenje članka 43. stavak 1. točka 9. TKU-a , a kako je to vidljivo i iz tumačenje broj 138/25 od 20. svibnja 2025. Ne može se primijeniti niti članak 98. stavak 1. i 2. TKU-a jer se isti odnosi na obveze sindikalnog predstavnika, sindikalnog povjerenika ili članova povjereništva u održavanju sindikalnih aktivnosti, a ne na pravo zaposlenika na plaćeni dopust za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima.
7.5. Zbog toga je ovaj sud prihvatio žalbu tužiteljice i preinačio pobijanu presudu temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.
8. Kako je pobijana odluka preinačena, to je ovaj sud temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o svim troškovima postupka. Tužiteljici se dosuđuje temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a trošak čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i koji se sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje po Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 500,00 eura te iznos PDV-a od 125,00 eura i nagrada za sastav žalbe po Tbr. 10.2. Tarife s uključenim PDV-om u iznosu od 250,00 eura. Na navedeni iznos kojeg je tuženik dužan platiti tužiteljici i koji iznosi 875,00 eura dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja ove presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.
9. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužiteljice jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
