Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-114/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nenad Škare i Silvije Petrović iz Zagreba, protiv tuženika MURTELA d.o.o., Murter, Butina 2, OIB: 74557241266, kojeg zastupa punomoćnica Marina Malenica, odvjetnica iz Vodica, radi poništenja odluke o otkazu Ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-58/2020-45 od 7. svibnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-58/2020-45 od 7. svibnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 781,25 EUR (sedamsto osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je između tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MURTELA d.o.o. Murter, Butina 2, OIB: 74557241266 dana 1.9.2018.g. po samom zakonu sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova: Radnik na održavanju javnih i zelenih površina.

2. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka na koji je ugovor o radu sklopljen, te da prema tome radni odnos radnika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije ni prestao.

3. Nalaže se tuženiku MURTELA d.o.o., Murter, Butina 2, OIB: 74557241266, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće ukupni iznos od 21.478,15 eura /161.827,12 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku:

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.02.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.03.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.04.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.05.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.06.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.07.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,16 eura /5.200,00 kn bruto od 16.08.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.09.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.10.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.11.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.12.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.01.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.02.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.03.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.04.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.05.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.06.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.07.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.08.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.09.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.10.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.11.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.12.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.01.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.02.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.03.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.04.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.05.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.06.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.07.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 348,55 eura /2.626,13 kn bruto od 16.08.2023. godine pa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka, sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.840,30 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 5. lipnja 2018. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme i to od 5. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018. (dalje: Ugovor iz 2018.)

- da je tužitelj i nakon isteka tog roka, dakle nakon 31. kolovoza 2018., nastavio kod tuženika raditi na istim poslovima

- da su stranke 30. rujna 2018. sklopile Aneks gore navedenog Ugovora o radu na određeno vrijeme kojim su ugovorile da će radni odnos tužitelja trajati do 31. prosinca 2019.

- da su stranke 30. travnja 2019. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme kojim su ugovorile da će tužitelj kod tuženika raditi u razdoblju do 31. prosinca 2019. (dalje: Ugovor iz 2019.)

- da je tuženik nakon 31. prosinca 2019. tužitelja obavijestio o prestanku radnog odnosa zbog isteka Ugovora o radu.

6.1. Člankom 12. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.; dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme kada su stranke sklapale gore navedene ugovore bilo je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, stavkom 2. bilo je propisano da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti, a stavkom 7. bilo je propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

6.2. Prvostupanjski sud je zaključio da je prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani nastupanjem određenog događaja, tj. završetkom sezone pa stoga zbog činjenice da je tužitelj nastavio raditi za tuženika i nakon isteka roka nisu ispunjene pretpostavke pretvaranja radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme u smislu odredbe članka 12. ZR-a.

6.3. Takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan. Stranke su Ugovorom o radu od 5. lipnja 2018. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme i to od 5. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018. Kako nije sporno da je tužitelj i nakon isteka tog roka, dakle nakon 31. kolovoza 2018., ostao kod tuženika raditi na istom radnom mjestu, a tuženik mu je za rad isplaćivao plaću, na temelju gore citiranog članka 12. stavak 7. ZR-a se po mišljenju ovog suda treba smatrati da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2018. sklopljen na neodređeno vrijeme. Međutim, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je između stranaka po samom zakonu sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to 1. rujna 2018. Toga dana, dakle 1. rujna 2018., između stranaka nije sklopljen nikakav ugovor o radu. Kada radnik nastavi rad i nakon isteka roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, tada se na temelju članka 12. stavak 7. ZR-a smatra da je taj ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Ovdje je to Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2018. Stoga je tužitelj tužbenim zahtjevom trebao zatražiti da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2018., a ne od 1. rujna 2018. Kako on to nije zatražio i kako 1. rujna 2018. nije sklopljen nikakav ugovor o radu između stranaka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tužbenog zahtjeva.

6.4. Nadalje, tužitelj je sa tuženikom 30. travnja 2019. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužitelj kod tuženika raditi u razdoblju do 31. prosinca 2019. Sklapanjem tog Ugovora je, prema mišljenju ovog suda, prestao postojati raniji Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2018. za kojeg se, kako je to gore obrazloženo, smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Na taj način je došlo do ugovorne izmjene odnosa između stranaka, a tužitelj nije tražio sudsku zaštitu svog prava te proizlazi da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2018. zamijenjen Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 30. travnja 2019. i radni odnos tužitelja je prestao istekom roka na koji je taj Ugovor sklopljen, dakle 31. prosinca 2019.

6.5. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da se u ugovorima o radu koje je sklopio sa tuženikom ne navodi objektivan razlog radi kojeg poslodavac sa radnikom zasniva, odnosno sklapa, uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu s člankom 12. stavak 1. i 3. ZR-a pa se u skladu s člankom 12. stavak 10. ZR-a ima smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

6.6. Predmetni ugovori o radu, prema mišljenju ovog suda, nisu sklopljeni protivno zakonu. Kako je gore navedeno, prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme je sklopljen 5. lipnja 2018. i za njega se smatra da je istekom tog ugovora sklopljen na neodređeno vrijeme. Taj ugovor je zamijenjen Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 30. travnja 2019. Dakle, ne radi se o uzastopnim ugovorima o radu na određeno vrijeme pa se u navedenim ugovorima o radu na određeno vrijeme nije u smislu članka 12. stavak 2. ZR-a trebao navoditi objektivan razlog sklapanja takvih ugovora pa stoga navedeni žalbeni razlog nije osnovan. Također, tužitelj se neosnovano žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se u ugovorima navodi da su sklopljeni zbog obavljanja sezonskih poslova iako se to u ugovorima nigdje ne navodi. U ugovorima doista nije navedeno da se radi o zasnivanju radnog odnosa radi obavljanja sezonskih poslova, ali ta činjenica navedene ugovore ne čini nezakonitima budući da člankom 12. stavak 1. ZR-a to nije propisano kao obvezatni sadržaj ugovora o radu na određeno vrijeme.

6.7. Tužitelj se također žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužitelj potpisao Ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. travnja 2019. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da nije potpisao taj Ugovor i da ga uopće nije sklopio sa tuženikom. Prvostupanjski sud je izveo dokaz provođenjem grafološkog vještačenja te je grafološki vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj skriptor potpisa na Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2018., Aneksa tog Ugovora od 30. rujna 2018. i Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. rujna 2019. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka zbog toga što je nesporni potpis uzeo kao sporni pa da je to utjecalo na pravilnost nalaza i mišljenja . Vještak je saslušan na ročištu od 26. ožujka 2024. i otklonio je prigovor tužitelja kao neosnovan nakon čega je tužitelj predložio novo vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“. Međutim, prvostupanjski sud je odbio odrediti novo vještačenje našavši da nema razloga sumnjati u pravilnost danog mišljenja. I ovaj sud nalazi da nisu postojali razlozi iz članka 261. stavak 3. ZPP -a za traženje mišljenja drugih vještaka jer nalaz i mišljenje grafološkog vještaka nema proturječnosti ili nedostataka pa nema razloga za osnovanu sumnju u pravilnost tog nalaza i mišljenja. Stoga se tužitelj neosnovano žali da mu je onemogućeno dokazivanje odlučnih činjenica i taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.8. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev pa je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a njegova žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog tih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 781,25 eura.

Koprivnica, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić