Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-43/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pleši, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-573/2023-14 od 16. prosinca 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-573/2023-14 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 7.6.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6.3.2020., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto „Referent zaduženja“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. nedopuštena i nezakonita, te da temeljem iste radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto "referent zaduženja", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika u Podružnici Čistoća i da je obavljao poslove radnog mjesta referenta zaduženja

- da je svaka podružnica Zagrebačkog holdinga, osim obavljanja svoje vlastite osnovne djelatnosti, obavljala i administrativne poslove (takozvane poslove korporativnih funkcija) svaka za sebe, a to je dovodilo do smanjenja učinkovitosti, odnosno do dupliciranja istih poslova u 13 različitih organizacijskih jedinica, do nedosljednosti u primjeni internih akata poslodavca, do različitih postupanja i slično

- da je tuženik zbog tih razloga odlučio uvesti novu organizaciju poslovanja prema kojoj bi se svi administrativni poslovi (poslovi korporativnih funkcija), koji su se obavljali unutar podružnica samo za pojedinu podružnicu, obavljali centralizirano, na jednom mjestu za Zagrebački holding u cjelini unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva Korporativni servis. Tako su se i poslovi naplate tuženikovih tražbina, tj. poslovi tužitelja koje je radio u Podružnici Čistoća, također centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu i to Sektor naplate. Pritom je u cijelosti ukinuto obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica, sukladno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022. pa tako i u Podružnici Čistoća gdje je tužitelj radio

- da je posljedica opisane centralizacije bio prestanak potrebe za radom svih radnika koji su obavljali poslove koji spadaju u tzv. funkcionalnu grupu poslova gdje je spadao i tužiteljev posao jer je došlo do smanjenja broja izvršitelja tih poslova što je rezultiralo prestankom potrebe za njihovim radom i nastankom kolektivnog viška radnika u smislu članka 127. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR)

- da je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor naplate poslodavac utvrdio da je za obavljanje tih poslova potrebno 27 izvršitelja, a ukupan broj radnika koji je radio te poslove je bio 49

- da je, vodeći računa o kriterijima propisanim člankom 115. stavak 2. ZR-a, tuženik primjenom bodovanja izvršio odabir radnika kojima će se otkazati ugovor o radu pa je primjenom navedenih kriterija tužitelju u pogledu trajanja radnog odnosa dan jedan bod, a u pogledu kriterija dobi tužitelju je također dan jedan bod, dok za obveze uzdržavanja nije dobio bodove jer takvih obveza nije imao, pa je tužitelj po navedenim kriterijima ostvario 2 boda

- da je zadnji radnik (JŽ) po broju bodova (od ukupno njih 27) kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužitelj, imao 4 boda

- da kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće niti su se sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća u smislu članka 153. stavak 4. ZR-a, ali je tuženik u smislu članka 150. ZR-a prije donošenja odluke o otkazu izvršio savjetovanje sa svim sindikatima koji su djelovali kod tuženika

- da je tuženik tužitelju ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. „operacijama“ kao i drugim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovore o radu te da su neki radnici iskazali interes za nastavak radnog odnosa u „operacijama“ ali tužitelj nije prihvatio tu ponudu.

6.2. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika na zakonit način, a kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

6.3. Prvostupanjski sud također smatra da je tuženik kao poslodavac slobodan provoditi organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovnih procesa i pritom ima slobodu odlučiti koji je novi oblik organiziranja poslovnih procesa za njega najadekvatniji. Ukoliko se u novoj organizaciji rada utvrdi da postoji kolektivni višak radnika, poslodavac na temelju članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a može otkazati pojedine ugovore o radu (poslovno uvjetovani otkaz) pri čemu ne postoji njegova obveza da objektivizira svoje razloge reorganizacije poslovanja iznošenjem raznih podataka i analiza ranijeg poslovanja. Pri tome je poslodavac dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnike kako je to propisano člankom 115. stavak 2. ZR-a, a tuženik je postupio na taj način i utvrdio je koje radnike smatra viškom.

6.4. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu sa tužiteljem nije nezakonita i nedopuštena te je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev i naložio mu je da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je tuženik bio obvezan provesti postupak savjetovanja prije otkazivanja ugovora o radu kako je to propisano odredbom članka 150. ZR-a te navodi da smatra da tako nije postupljeno. Međutim, tužitelj u žalbi ne konkretizira propuste tuženika u primjeni navedene zakonske odredbe. Člankom 150. stavak 1. ZR-a je propisano da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika, mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a stavkom 3. točka 10. istog članka je propisano da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju osobito odluke o kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju. Ovaj sud nalazi da je tuženik, savjetovanjem sa svim sindikatima koji su djelovali kod tuženika, postupio po citiranim zakonskim odredbama tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.1. Tužitelj se nadalje žali pozivajući se na članak 167. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019. kojim je propisano da će se na temelju tog Ugovora u roku od 90 dana od dana potpisivanja sklopiti dodaci - prilozi koji će sadržavati grupe složenosti s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada, a do sklapanja dodatka koji će sadržavati navedene priloge primjenjuju se prilozi utvrđeni pravilnicima odnosno drugim internim aktima poslodavca kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama te Direkciji, a koji sadrže grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada. Tužitelj smatra da ta odredba Kolektivnog ugovora izričito propisuje da će se do sklapanja Dodatka Kolektivnom ugovoru primjenjivati one grupe složenosti poslova s radnim mjestima, potom pojedinačni koeficijenti složenosti poslova za ta radna mjesta kao i dodaci za otežane uvjete rada. Tužitelj smatra da je, drugim riječima, bilo nužno provesti organizacijsku promjenu koja bi dovela do određivanja radnika koji predstavljaju višak, a tek potom provođenje postupaka propisanih odredbama članaka 127. i 150. ZR-a koji bi za rezultat imali ispunjavanje svih uvjeta za donošenje odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu. Međutim, tužitelj u tijeku ovog postupka nije iznio činjenicu postojanja Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. najkasnije na pripremnom ročištu u smislu članka 299. stavak 1. ZPP-a niti se je pozivao na sadržaj tog Kolektivnog ugovora pa ti žalbeni razlozi predstavljaju iznošenje novih činjenica koje se, obzirom na odredbu članka 352. stavak 1. ZPP-a, ne mogu iznositi u žalbi te ih stoga ovaj sud nije niti razmatrao.

7.2. Tužitelj se nadalje žali navodeći u žalbi da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskog razloga za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu. Međutim, iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud jasno proizlazi ta opravdanost tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.3. Što se tiče tužiteljevih žalbenih navoda da za tužiteljevim radom nije prestala potreba nakon reorganizacije tuženika treba reći da doista nije prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljevog radnog mjesta, ali je prestala potreba za tužiteljevim radom budući da će se poslovi njegovog radnog mjesta sada obavljati u okviru Sektora naplate kao dijela nove organizacijske jedinice Korporativni servis te je stoga tužiteljevo radno mjesto novom sistematizacijom radnih mjesta ukinuto. Stoga nije osnovan stav tužitelja da bi za valjanost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu bilo nužno da prestane potreba za obavljanje poslova koje je tužitelj radio , jer je dovoljno da zbog reorganizacije poslovanja prestane potreba za tužiteljevim radom.

7.4. Kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na to činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, tužiteljeva žalba je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Koprivnica, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić