Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-86/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko banke d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-179/2025-22 od 25. studenoga 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-179/2025-22 od 25. studenoga 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010458636 / 2006. sklopljenog 3. svibnja 2006. između tužiteljice JB i Slavonske banke d. d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić 5. svibnja 2006. pod brojem OU- 942/2006, a koja čl. 2. glasi: "CHF … u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. t. 2. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF", t. 4.: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća... Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", u čl. 4. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.", u čl. 18. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita - Založni dužnik, Sudužnik i Založni sužnik odriču se prava prigovora promijenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus). "; a u čl. 24. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Založni dužnik, Sudužnik i Založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.",

II. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 10.511,84 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 7.873,09 EUR teče od 01. listopada 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.937,50 eura pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 28. studenoga 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima dijelovi članka 2., 3., 4., 18. i 24. Ugovora o kreditu od 3. svibnja 2006. te temeljem navedenih utvrđenja da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 10.511,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 7.873,09 eura od 1. listopada 2015. do isplate. Tužiteljica se pozvala na pravna shvaćanja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača koji je pokrenula Udruga potrošač protiv osam banaka i koji postupak se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12.

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu, iznio stav kako nije moguće utvrđivati ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 3. svibnja 2006. jer je predmetni kredit konvertiran temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15), te je istaknuo prigovor zastare.

5.2. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu koja je u svom iskazu navela da je s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d., sklopila Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine, da joj u banci nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa, što znači valutna klauzula, način na koji se mijenjaju i kakve su eventualne posljedice tih promjena. Dodatak ugovora o kreditu da je sklopila jer je euro bio stabilna valuta i zbog svoje sigurnosti.

5.3. Na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica temeljem Ugovora o kreditu od 3. svibnja 2006. po osnovi povećanja kamatne stope preplatila iznos od 3.858,09 eura, a po osnovi promjene tečaja iznos od 4.015,00 eura. Zakonska zatezna kamata na preplaćene kamate da iznosi 2.332,60 eura, a na više plaćeno zbog promjene tečaja 1.127,27 eura, dok je tužiteljici na dan konverzije 30. rujna 2015. priznata preplata u iznosu 6.186,72 kuna.

5.4. Prvostupanjski sud navodi da je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., ali da sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

5.5. Prvostupanjski sud se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Pozvao se i na odluke Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG i broj C-118/17 Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. te C-452/18 od 9. srpnja 2020. XZ protiv Ibercaja Banko S.A., te povezujući pravna shvaćanja u tim odlukama zaključuje da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

5.6. Zaključak je prvostupanjskog suda da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji. Na taj način da dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti.

5.7. Odbijen je prigovor zastare jer da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče od tog datuma. O zastari u predmetima kao što je ovaj da je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

5.8. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) uz uvećanje za trošak vještačenja.

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nisu dani razlozi zbog čega su utvrđene ništetnima sve odredbe Ugovora o kreditu iz točke I. izreke prvostupanjske odluke zbog čega pobijanu odluku nije moguće ispitati.

6.1. I po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer za svoju odluku nije dao jasne razloge. U pravu je tuženik kada navodi da prvostupanjski sud nije izvršio analizu članaka Ugovora o kreditu čija se utvrđenje ništetnosti traži i dao razloge zbog čega sve navedene članke (2., 3., 4., 18. i 24.) smatra ništetnima. Sadržaj navedenih članaka kako su navedeni u točki I. izreke prvostupanjske odluke nije moguće niti provjeriti jer se Ugovor o kreditu od 3. svibnja 2006. ne nalazi u spisu.

6.2. Tužiteljica se u tužbi pozvala na navedeni Ugovor, ali u spisu postoji samo tužba i punomoć za zastupanje tužiteljice, ali ne i drugi prilozi na koje se tužiteljica pozvala kao dokaze, a među kojima je za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora od 3. srpnja 2006. bitan upravo taj Ugovor. U točki 3. obrazloženja pobijane odluke navodi se da je „U dokaznom dijelu postupka sud izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovom spisu…“. Iz navedenog nije moguće utvrditi koja je to dokumentacija koja je priložena spisu, što i taj dio prvostupanjske odluke čini nejasnim i neodređenim.

6.3. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da je ona svoj nalaz temeljila i na uvidu u Ugovor o kreditu od 3. srpnja 2006. koji se nalazi u dopuni spisa, međutim u spisu navedeni Ugovor ne postoji, a što znači „dopuna spisa“ i gdje se ona nalazi nije jasno.

6.4. Dakle, kako prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje u odnosu na točku I. izreke, odnosno nije dao nikakvo obrazloženje niti zaključke zbog čega pojedine odredbe Ugovora o kreditu ili njihove dijelove smatra ništetnima te kako Ugovor o kreditu čije je odredbe utvrdio ništetnima ne postoji u spisu, iako iz nalaza vještakinje proizlazi da ga je ona imala na uvidu, te kako se iz obrazloženja odluke ne može utvrditi niti od čega se sastoji „kompletna priložena dokumentacija“ u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, a niti što je na temelju nje utvrdio, to je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, točno će pobrojati sve dokaze koje je izveo, dati jasne razloge zbog kojih smatra ništetnima članke 2., 3., 4., 18. i 14. Ugovora o kreditu, a za što je potrebno u spis priložiti Ugovor o kreditu, za koji se za sada ne zna je li dostavljen uz tužbu ili ne, odnosno gdje se nalazi dokumentacija iz dopune spisa na koju se poziva vještakinja, a u kojoj bi se trebao nalaziti i konkretni Ugovor o kreditu. Napominje se prvostupanjskom sudu da se u spisu moraju nalaziti svi dokazi koje su stranke priložile jer drugostupanjski sud mora imati uvid u sve u što je uvid imao i prvostupanjski sud pri donošenju odluke. Nakon toga donijet će novu odluku o glavnoj stvari i o troškovima postupka.

Koprivnica, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković