Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8770/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene JR, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljene JR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-19692/2023 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene JR i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena JR obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-19692/2023 od 5. rujna 2024., okrivljena JR proglašena je krivom zbog počinjenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Okrivljenici je u novčanu kaznu uračunat iznos od 39,82 eura na ime vremena oduzimanja slobode tako da je okrivljenici preostalo za platiti još 660,18 eura novčane kazne. Na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos od 60,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljena JR podnijela je pravodobnu žalbu, ne naznačujući žalbene osnove. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer joj je uskraćeno pravo na obranu, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i shodno tome ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava te se žali na odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi u bitnom navodi da nije počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer nije omalovažavala niti vrijeđala policijske službenike, već je samo negodovala zbog neprofesionalnog postupanja policijskih službenika koji su je sprečavali u njenom zakonitom izražavanju stavova. Svoje uhićenje i postupanje policijskih službenika te postupanje uredujuće sutkinje u predmetu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-19692/2023 smatra nezakonitim. Ističe kako je optužni prijedlog sudu poslan nepotpisan što ga čini pravno upitnim te joj isti nikada nije dostavljen potpisan, zbog čega smatra da ga je prvostupanjski sud trebao odbaciti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prije svega valja otkloniti žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz kojih proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenici uskratio pravo obrane jer nije udovoljeno zahtjevu okrivljenice da se vođenje prekršajnog predmeta prebaci na Općinski sud u Puli. Okrivljenica ističe kako živi u [adresa] i s obzirom na njezine socioekonomske prilike smatra da bi bilo opravdano da se prekršajni postupak vodi pred sudom u [adresa].

6. Prije svega treba istaknuti kako je odredbom članka 98. stavak 1. Prekršajnog zakona propisana isključiva mjesna nadležnost suda jer navedena odredba propisuje da je mjesno nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan. Nadalje, odredbom članka 171. stavak 9. Prekršajnog zakona propisano je ako okrivljenik ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi prekršajni postupak, može ga se ispitati zamolbenim putem pred sudom gdje boravi ili ima prebivalište, a odredbom članka 173. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je da se svjedoka koji ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi postupak može zamolbenim putem ispitati pred sudom gdje svjedok boravi ili ima prebivalište.

7. Prema stanju spisa je vidljivo da je okrivljenica putem elektroničke pošte dana 23. siječnja 2024., 17. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024. dostavila prvostupanjskom sudu pisanu obranu u kojoj je navela svoj opis događaja od 21. prosinca 2023. i iznijela svoju obranu te se očitovala o svim činjenicama koje ju terete, odnosno iznijela sve činjenice koje joj idu u korist, a na temelju kojih je prvostupanjski sud donio odluku. S obzirom na imperativne zakonske norme u pogledu mjesne nadležnosti i ispitivanje okrivljenika i svjedoka zamolbenim putem, a uzevši u obzir da je prekršaj počinjen u Zagrebu i da je svjedok ŽR zaposlen u VIII Policijskoj postaji Zagreb, Kruge 52, prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove da prema traženju okrivljenice prebaci vođenje postupka na sud u [adresa]. Okrivljenica je u svakom slučaju mogla angažirati branitelja koji bi pred nadležnim sudom u Zagrebu postavljao pitanja svjedoku i predlagao daljnje dokazne prijedloge.

8. Slijedom navedenog je nedvojbeno utvrđeno da je žaliteljici bilo omogućeno da se brani i aktivno sudjeluje u postupku te nije počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na koju okrivljenica upire svojim žalbenim navodima.

9. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je valjano obrazložio odluku o krivnji žaliteljice.

10. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljene JR, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanog svjedoka, policijskog službenika ŽR i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio na javnom mjestu u Zagrebu, na adresi [adresa] sa sjeverozapadne strane štićenog objekta Nacionalne i sveučilišne knjižnice gdje je bilo predviđeno održavanje sjednice Vlade Republike Hrvatske. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da je okrivljenica kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

11. Ovaj sud također smatra da je vrijeđanje i omalovažavanje policijskog službenika tijekom vršenja njegove službe, takvo ponašanje koje prelazi granice pristojnosti među ljudima i znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja. Uvredljivi i omalovažavajući izrazi nisu prirodna reakcija na nepravilno postupanje policijskog službenika kako to pogrešno smatra okrivljenica, već predstavljaju vrijeđanje i omalovažavanje službene osobe u vezi s vršenjem službe i takvim ponašanjem okrivljenica je ostvarila sve elemente bića prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ukoliko je okrivljenica bila nezadovoljna postupanjem policijskog službenika imala je pravo pritužbe na njegov rad nadležnom tijelu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

12. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žaliteljice. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenice na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

13. Optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja je valjano potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom, koji je prema zakonu jednak vlastoručnom potpisu i predstavlja digitalnu zamjenu za vlastoručni potpis pa su navodi okrivljenice o nevaljanosti optužnog prijedloga u tom dijelu neosnovani.

14. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

15. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljenici za prekršaj izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma, a što je blaža vrsta kazne budući da je za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

16. Također, u smislu odredbe okrivljenica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.