Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i dr. („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog KV, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18751/2023-22 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KV i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni KV obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18751/2023-22 od 19. siječnja 2024., okrivljeni KV proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, a za koje prekršaje mu je uz primjenu odredbe članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, koju je obvezan platiti u šest obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a ostali obroci dospijevaju do 15-tog u mjesecu svakog sljedećeg mjeseca, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenik dužan platiti iznos od 120,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni KV podnio je pravodobnu žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni. U žalbi u bitnom navodi kako je u vrijeme počinjenja prekršaja bio napadnut od strane vozača diplomatskog vozila te nakon toga od službene osobe te da se samo zauzeo za sebe i nije dopustio da se tako razgovara s njim. Slijedom navedenog smatra da nije kriv za počinjeni prekršaj, a za slučaj da se utvrdi drugačije moli ublažavanje izrečene novčane kazne zbog loših socioekonomskih prilika u obitelji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog KV, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanih svjedoka – policijskih službenika EV i MV, provedenim suočenjem između okrivljenika i svjedoka EV te suočenjem između okrivljenika i svjedoka MV i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio ispred ulaza u hotel Westin, dakle, na neograničeno otvorenom javnom mjestu kao prostoru izloženom pogledu i čujnosti javnosti. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da je okrivljenik kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, uz obrazloženje da je okrivljenik kritične zgode remetio javni red i mir na način kako je to opisano u izreci presude čime je u potpunosti ostvario biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i pored toga, riječima navedenim u izreci presude, kao i tonom kojim je to činio, odnosno vikom, vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika HV tijekom vršenja njegove službe, čime je u potpunosti ostvario biće prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Ovaj sud također smatra da je vikanje pogrdnih riječi i psovki na javnom mjestu, a kojima se remeti mir i spokoj građana, a uz to i vrijeđanje i omalovažavanje policijskog službenika tijekom vršenja njegove službe, takvo ponašanje koje je uznemirujuće, prelazi granice pristojnosti među ljudima i znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela iz članka 13. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljeniku za svaki prekršaj izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma, a što je blaža vrsta kazne budući da je za prekršaje iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
