Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe KZ, zastupani po braniteljima Marku Višić i Ivi Višić, Odvjetničkom društvu Višić&Višić iz Splita, zbog prekršaja iz članka 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. i dr. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. veljače 2026., broj: Pp-8252/2022-14, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I okrivljenika pravne osobe „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe KZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), I okrivljenik pravna osoba „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba EZ,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da ne bi:

11. svibnja 2022. godine posjedovali Procjenu rizika za radna mjesta i poslove pekara i prodavača radnika GZ koji je obavljao poslove pekara i radnice MZ koja je obavljala poslove prodavača pekarskih proizvoda na mjestu rada u pekari "Rita" Ruđera Boškovića 9 u Splitu,

dakle, da ne bi prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba pravne osobe procijenili rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku,

čime da bi počinili prekršaj opisan u članku 18. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, a kažnjivo za prvookrivljenika po članku 98. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti na radu, a za drugookrivljenika po članku 98. stavak 2. u svezi članka 98. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti na radu.

II. Uslijed odluke iz t. I t. I žalba I okrivljenika pravne osobe „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe KZ bespredmetna je za prekršaj iz članka 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisan pod t. 1. izreke pobijane presude.

III. U ostalom dijelu, žalba I okrivljenika pravne osobe „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe KZ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Uslijed odluke iz točke I. i III. izreke preinačava se prvostupanjska presuda o novčanoj kazni tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke I okrivljeniku pravnoj osobi „Darda“ j.d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 1.327,23 (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa) eura, te se II okrivljeniku odgovornoj osobi HZ izriče novčana kazna u iznosu od 398,17 (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi) eura, a koje su primjenom članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona dužni platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s tim da prvi obrok plaćaju u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostalih 5 (pet) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, s tim da će se, ako plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura-svaki, u roku od 6 (šest) mjeseci od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, I okrivljenik pravna osoba „Darda“ j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba EZ proglašeni su krivima i kažnjeni i to I okrivljenik pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 5.308,91 eura, te II okrivljenik odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.194,51 eura, zbog prekršaja iz članka 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. i članak 95. stavak 1. točka 2. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanih pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od 80,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su po branitelju uložili žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći da je pobijana presuda donesena uz bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna, a obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti je razvidno na koji su način cijenjeni provedeni dokazi. Nadalje ističu da sud pogrešno utvrđuje kako okrivljenici ne osporavaju prekršaj, iako su isti u pisanoj obrani izričito osporili prekršaj koji im se stavlja na teret, slijedom čega je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te propustio savjesno i potpuno ocijeniti obranu okrivljenika. Okrivljenici dodatno navode da je izrečena novčana kazna previsoka i nerazmjerna okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njihove osobne i imovinske prilike, osobito činjenicu da je predmetni poslovni objekt zatvoren te da više ne ostvaruju prihode iz predmetne djelatnosti, zbog čega smatraju da izrečena kazna predstavlja prekomjerno opterećenje i nije individualizirana sukladno okolnostima slučaja. Slijedom navedenog predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe, a podredno da im se izrekne blaža novčana kazna uz primjenu načela svrhovitosti i svih olakotnih okolnosti.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično bespredmetna.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 1. izreke prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo kako je činjenično opisano, nije prekršaj.

6. Naime, zakonski opis prekršaja predstavlja podvođenje odlučnih činjenica iz činjeničnog opisa pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti sadržane u činjeničnom opisu. U protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja, opisano djelo ne predstavlja prekršaj.

7. Odredbom članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako nisu procijenili rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, ili ako procjena rizika nije dostupna radniku na mjestu rada, ili ako u postupku izrade procjene rizika nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici (članak 18. stavci 1., 2. i 5.). Članak 18. stavak 1. istog Zakona propisuje da je poslodavac obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da je poslodavac obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada, a stavak 5. članka da je poslodavac obvezan radnike odnosno njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika i o tome imati dokumentirane informacije.

8. U činjeničnom opisu djela pod točkom 1. izreke, navedeno je da okrivljenici: “dana 11. svibnja 2022. godine ne posjeduju Procjenu rizika za radna mjesta i poslove pekara i prodavača radnika GZ koji je obavljao poslove pekara i radnice MZ koja je obavljala poslove prodavača pekarskih proizvoda na mjestu rada u pekari "Rita" Ruđera Boškovića 9 u Splitu“, čime su počinili prekršaj iz članka 98. stavka 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu.

9. Međutim, u konkretnom slučaju izostalo je navođenje odlučnih elemenata (procjena rizika za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku) već se samo navodi da okrivljenici nisu imali izrađenu procjenu rizika, pa je ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona.

10. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude.

11. Rješavajući dalje predmet, ovaj sud je našao da u odnosu na djelo opisano pod točkom 2. izreke, pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Neosnovano okrivljenici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno cijenio njihovu obranu.

13. Suprotno tim žalbenim navodima, po ocjeni ovog Suda, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, iz kojih je razvidno koje je činjenice prvostupanjski sud utvrdio, na temelju kojih dokaza te iz kojih razloga je pojedine dokaze prihvatio, a druge nije.

14. Pri tome valja istaknuti da okolnost što prvostupanjski sud nije izrijekom i posebno ocijenio pisanu obranu okrivljenika ne znači da ista nije bila predmet njegove ocjene, niti sama po sebi predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja presude nedvojbeno proizlazi da prvostupanjski sud tu obranu nije prihvatio, budući da je svoju odluku utemeljio na obrani drugookrivljenika iznesenoj na glavnoj raspravi i zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, za koje je dao jasne i logične razloge prihvaćanja.

15. Time je prvostupanjski sud, i bez izričitog očitovanja o svakom pojedinom navodu pisane obrane, izvršio ocjenu svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju takve ocjene utvrdio odlučne činjenice i izveo pravno relevantne zaključke.

16. U tom smislu, prvostupanjski sud nije bio dužan posebno se očitovati o svakom pojedinom navodu obrane, već je dostatno da iz obrazloženja presude proizlazi logičan i cjelovit slijed zaključivanja o odlučnim činjenicama, što je u konkretnom slučaju ostvareno.

17. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije savjesno i potpuno ocijenio obranu okrivljenika niti da je time povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, budući da pobijana presuda udovoljava zahtjevima obrazložene i zakonite sudske odluke u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 2. izreke pobijane presude.

18. Neovisno o pravilnosti odluke o vrsti i visini izrečene novčane kazne, koju je ovaj sud već ocijenio sukladnom kriterijima iz članka 36. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o roku za njezino plaćanje.

19. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da su okrivljenici dužni novčanu kaznu platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, iako prema članku 33. stavku 11. Prekršajnog zakona rok za plaćanje novčane kazne ne može biti dulji od tri mjeseca, dok se rok do šest mjeseci može odrediti isključivo u slučaju obročne otplate.

20. Budući da prvostupanjski sud nije odredio obročno plaćanje niti je za takvu odluku dao razloge, a istodobno je odredio rok koji prelazi zakonom dopušteni maksimum za jednokratno plaćanje, u tom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo.

21. Slijedom navedenog, pobijanu presudu valjalo je preinačiti u odluci o roku za plaćanje novčane kazne, na način da se odredi rok u skladu s člankom 33. stavkom 11. Prekršajnog zakona.

22. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici se upozoravaju da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u ostavljenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

23. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

24. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. i članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.