Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10403/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RP zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("NN" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) odlučujući o žalbi okrivljenog RP podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-3058/2024-7 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog RP, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku RP za počinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude na temelju istog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristoeura) u koju kaznu se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja od 27. lipnja 2024. u 06,35 sati do 27. lipnja 2024. u 14,40 sati kao 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetidvacenta), pa okrivljeniku preostaje platiti na ime novčane kazne 260,18 eura (dvjestošezdeseteuraiosamnaestcenti), koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RP i u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni RP je obvezan naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 40,00 eur (četrdeseteura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

- Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni RP je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eur, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode na temelju izvješća o uhićenju Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split odnosno vrijeme od 27. lipnja 2024. u 06,35 sati do 27. lipnja 2024. u 14,40 sati kada je na temelju rješenja suda o ukidanju zadržavanja pušten na slobodu uračunato je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 eura novčane kazne pa je okrivljenik na ime novčane kazne obvezan uplatiti preostali iznos od 960,18 eur u roku 1 mjesec po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

2. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku od mjesec dana od primitka ove presude.

3. Protiv te presude okrivljeni RP je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji, žalitelj ističe da ova presuda nije u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, u bitnom poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći da je vlasnik te u posjedu je nekretnine kao i pripadaka iste te da žrtve u ovom postupku izvršavaju psihičko i ekonomsko nasilje prema samima sebi usmjeravajući se prema imovini osumnjičenika, a jednako tako navodi da je presuda suprotna Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Ustavu Republike Hrvatske kao članku 4. Prekršajnog zakona Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi svake krivnje i tereta za navodno počinjenje predmetnog prekršaja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u odnosu na glavnu stvar u ovom prekršajnom postupku tako i na odluku o izrečenoj i prekršajnoj pravnoj sankciji te troškovima postupka.

Prvostupanjski sud je dostavio ovom sudu podneske okrivljenika od 13. i 14. ožujka 2025.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom kao i po službenoj dužnosti te je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitne povrede koje žalitelj u žalbi ističe.

6. Naime, žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kao žalbenu osnovu, međutim istu ne obrazlaže u žalbi o kojoj bi se bitnoj povredi radilo pa je ovaj Sud ispitao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti kao što je to navedeno u prethodnoj točki.

7. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno jer je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika koji je u bitnom iskazao da je točno da je postupio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga navodeći u bitnom, da je sa betonskog zida uzeo vaze za cvijeće, plastičnu kantu za otpad i plastične cijevi za vodu u vlasništvu OP te ih bacio u vrt zeta PP, a zemlju iz posude za cvijeće rasuo ispred stepenica kojima se koristi njegova sestra OP za ulazak u svoj stan, da je bio isprovociran jer nije znao nositi se s tom situacijom koju je opisao i zbog toga je to učinio, a da predmetne prilike uopće nije vidio sestru OP niti joj se obraćao niti nikog drugog na predmetnoj adresi.

8. Nadalje, u postupku je ispitana svjedokinja OP te EP, te ispitan svjedok PP, okrivljenik nije imao nikakva pitanja u odnosu na svjedočke iskaze, niti primjedbe, a prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, a kojom odredbom je propisano da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, a sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima pa je dakle prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenih dokaza, analize i ocjene istih zaključio da su se u postupanju okrivljenika kritične zgode stekla zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona.

8.1. Navedenog prvostupanjski sud je obrazložio u točki 9.5. obrazloženja pobijane presude te točki 9.6. dao valjanu analizu i ocjenu provedenih dokaza, odnosno da je postupanje kod okrivljenika kod žrtve izazvalo uznemirenost što proizlazi iz svjedočkog iskaza žrtve OP, a jednako tako iz izvješća o počinjenom prekršaju jer je policijski službenik neposrednim zapažanjem konstatirao da je žrtva bila uznemirena, a što je konstatirano pod točkom b) u izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave nasilja u obitelji.

8.2. Slijedom navedenog, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je povrijeđena odredba članka 4. Prekršajnog zakona, načelo krivnje, jer je na temelju provedenih dokaza, analize i ocjene istih prvostupanjski sud pravilno i dostatno obrazložio odluku o krivnji koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe u kojima ističe povrede Ustava te povrede odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

9. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni te da je prvostupanjski sud u točki 13. obrazloženja pobijane presude kao otegotne okolnosti okrivljeniku cijenio činjenicu da je dva puta pravomoćno kažnjavan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti od čega jednom zbog prekršaja iz iste vrste iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja ne nalazeći nikakve olakotne okolnosti okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 eura odnosno iznad posebnog zakonskog minimuma.

10. Ovaj Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije od 16. rujna 2024. iz koje proizlazi da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-9884/2021 od 2. ožujka 2022., a koja je pravomoćna 16. studenog 2022., dakle, u vrijeme odlučivanja o žalbi okrivljenika je nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona odnosno protekom 3 godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim po toj odluci o prekršaju svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak, a rehabilitacija nastupa po sili zakona.

10.1. Zbog navedenog ovaj Sud je okrivljeniku preinačio novčanu kaznu na način da je istu izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, te i pored činjenice da je pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ovaj Sud smatra da imajući u vidu sve okolnosti konkretnih slučaja, stupanj krivnje te ostale okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije, ovaj Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne smatrajući da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i te su troškovi postupka valjano i argumentirano obrazloženi u točki 14. obrazloženja prvostupanjske presude te se nisu stekli uvjeti za preinaku odmjerenih troškova prvostupanjskog postupka kako to predlaže žalitelj.

12. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663, 61 eur.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak-Medaković,v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.