Broj: Ppž-2025/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 3. siječnja 2023., poslovni broj: 85. Pp-4056/2022-5, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja

2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika ŠD, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ŠD, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), činjenično opisanog u izreci pobijane presude novčana kazna u iznosu od 1.327,23 (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa), smatra utvrđenom, s time da se okrivljeniku ŠD, u izrečenu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona ima uračunati vrijeme u kojem je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva na temelju Naredbe PU osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, broj: 511-07-25/02-222376171/2022 od 16. studenog 2022. u 15,02 sati do 16. studenog 2022. do 23,45 sati kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.287,41 (tisućudvjestoosamdesetsedam eura i četrdesetjedan cent), koju je okrivljenik ŠD dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika ŠD i potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ŠD oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura, s time da je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku uračunato vrijeme u kojem je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva na temelju Naredbe PU osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, broj: 511-07-25/02-222376171/2022 od 16. studenog 2022. u 15,02 sati do 16. studenog 2022. do 23,45 sati kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.287,47.

1. Kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao umanjenje kazne za vrijeme uhićenja okrivljenika to je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio kaznu na način da je okrivljeniku preostalo za platiti 1.287,41 euro, a ne 1.287,47 eura, kako je to u izreci pobijane presude naveo prvostupanjski sud.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova alkotestiranja u iznosu od 10,62 eura, dok je oslobođen obveza plaćanja troškova postupka u paušalnom iznosu.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to sve proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi u bitnome da je policijsko vozilo bilo parkirano ispred „Foto Mara“, da je on normalno vozio i čim je prošao policijsko vozilo automatski je policijski službenik krenuo za njim. Uključio je rotaciju, on je skrenuo kako bi parkirao vozilo, a policijski službenik je stao iza njega. Izašao je izvan vozila, policijski službenik mu je prišao i tražio na uvid vozačku dozvolu, po kojem zahtjevu je on postupio. Na upit policijskog službenika odgovorio je da je pio, nakon čega je policijski službenik uzeo Dräger iz službenog vozila i rekao mu da puše međutim da nije „pisak“ stavio pred njim niti mu je pokazao da Dräger pokazuje sve nule. On, tj. okrivljenik da je napuhao 1,46 g/kg. Žali se na postupanje policijskog službenika koje da je bilo grubo, a on da nije pružao nikakav otpor i držao se zakonskih odredbi. Ističe da su supruga i on jako bolesni (imaju visok šećer) i ovaj stres i ponašanje policijskog službenika da im je još više pogoršalo zdravlje.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da policijski službenik nije „pisak“ stavio pred njim niti da mu je pokazao da Dräger pokazuje sve nule.

10. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

11. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da je okrivljenik bio podvrgnut alkotestiranju uz pomoć označenog uređaja 16. studenog 2022. u 15,02 sati, a da je alkoholna pića (3 kom. piva) konzumirao oko 14,00 sati, te da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u njegovom organizmu utvrđena koncentracija od 1,56 g/kg alkohola, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, iznosi 1,46 g/kg i da okrivljenik nije poricao rezultate ispitivanja te je bez primjedbi potpisao zapisnik o alkotestiranju.

12. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika.

13. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,46 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.

14. Isto tako, niti Pravilnikom o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20), niti Zakonom o sigurnosti prometa na cestama nije propisana obveza policijskog službenika da osobi nad kojom se provodi alkotestiranje pokazuje prethodno uređaj kojim se vrši isto, a „nule“, kako to navodi žalitelj se pokazuju kao rezultat alkotestiranja u slučaju da vozač nije uopće konzumirao alkohol.

15. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

17. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.327,23 eura, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

18. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

19. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

20. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

21. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

22. Stoga je, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.