Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7242/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JO, kojeg brani Zajednički odvjetnički ured: SO i UO, iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika JO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 1. svibnja 2022., broj: 97.Pp-2210/2022-3, na sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I Povodom žalbe okrivljenika JO, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. izreke presude iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristadvadeset) eura / 9.945,54 kuna (devetisućadevetstočetrdesetpet kuna pedesetčetiri lipe), te za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke presude iz članka 231. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), novčana kazna u iznosu od 132,72 (stotridesetdva eura sedamdesetdva centa) eura / 1.000,00 kuna (tisuću) kuna smatra utvrđenom, pa se temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.452,72 (tisućučetiristopedesetdva eura sedamdesetdva centa) eura, od koje mu je nakon uračunatog zadržavanja preostalo za platiti iznos od 1.412,90 (tisućučetiristodvanaest eura devedeset centi) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13).
II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JO i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.
III Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik JO je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik JO proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna temeljem članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna temeljem članka 231. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 11.000,00 kuna, od koje mu je nakon uračunatog zadržavanja preostalo za platiti 10.700,00 kuna, zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
3. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna.
4. Protiv navedene presude okrivljenik JO pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o izrečenoj novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela opisanog pod točkom 1. te odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani minimum novčane kazne za navedeni prekršaj za koji se tereti okrivljenika.
8. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona nije osnovan. Naime, okrivljenik se u žalbi poziva na tu povredu, navodeći da, s obzirom na visoki stupanj alkoholiziranosti, nije mogao donositi ispravne odluke u postupku, pa da mu je time povrijeđeno pravo na obranu. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik u postupku uredno upozoren sukladno članku 171. stavku 2. i članku 172. Prekršajnog zakona, te se odrekao prava na branitelja i iznio svoju obranu u kojoj je izričito priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret. Također je važno napomenuti da se okrivljenik sam svojim skrivljenim ponašanjem doveo u stanje visoke alkoholiziranosti, pa se ne može pozivati na smanjenu ubrojivost jer ju je on sam prouzročio. Dakle, neosnovan je žalbeni navod da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu.
9. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka, okrivljenik pravilno proglašen krivim.
10. Okrivljenik je u svojoj obrani izričito priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim, pa i ovaj sud smatra da je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.
11. Ispitujući u smislu žalbenih navoda odluku o novčanoj kazni, ovaj sud utvrđenu novčanu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za prekršaj članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sada smanjenu po službenoj dužnosti, smatra razmjernom težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu počinio neke od najtežih prometnih prekršaja i ugrožavao ostale sudionike u prometu i imovinu, stoga nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne. Dakle, kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.
12. Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj sud smatra da je ona opravdana u navedenom trajanju, s obzirom da je upravljao vozilom s utvrđenom koncentracijom od 2,17 g/kg alkohola u organizmu, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.
13. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o određenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita, a da okrivljenik uz žalbu nije podnio ni jedan dokaz da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, stoga nema opravdanja da ga se temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodi plaćanja troškova postupka.
14. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Izvjestiteljica:
Predsjednica vijeća:
Sofija Kovačević, v.r.
Karmen Novak Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.
