REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6275/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 1403633877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 2.ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.383,92 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,69 eur od 25.ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 9,67 eur od 14.studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 22,78 eur od 27.veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,90 eur od 27.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,90 eur od 27.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,90 eur od 27.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,01 eur od 28.svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,77 eur od 20.srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,93 eur od 31.kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 8,68 eur od 13.listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 9,44 eur od 22.listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 12,76 eur od 4.prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 19,29 eur od 25.siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,29 eur od 25.siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,29 eur od 25.siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,33 eur od 26.veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 30,82 eur od 28.svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,90 eur od 14.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,90 eur od 14.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,90 eur od 14.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 50,78 eur od 29.rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 50,78 eur od 29.rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 49,58 eur od 15.listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 49,58 eur od 15.listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 70,22 eur od 30.travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 97,01 eur od 31.svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 89,72 eur od 4.srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 99,32 eur od 5.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,39 eur od 21.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,39 eur od 21.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 105,01 eur od 26.siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,01 eur od 26.siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 19.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 19.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 19.listopada 2012.do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 19.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 19.listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 4.559,33 eur od 19.listopada 2012. do isplate,

po stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.307,78 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 166-200/2006 (dalje: Ugovor), kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 37.917,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Navodi kako je odredba kojom je ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, ništetna, pri čemu se pozivaju na odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. S obzirom na navedeno, smatra kako je tuženik bez osnove stekao iznose preplaćene na temelju ništetne odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 3.rujna 2025. potražuje isplatu na ime stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu CHF u visini od 6.383,92 eur sa zateznom kamatom kako je specificirano u izreci ove presude, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama. Navodi da se na konkretan postupak ne može primijeniti odluka donesena u kolektivnom sporu iz razloga što se u ovome postupku ne traži isplata radi naknade štete. Također navodi da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tvrdi kako je u cijelosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima te se pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača te da je tužitelj o svemu pravilno informiran. Smatra, stoga, da sporne odredbe nisu ništetne, a ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja te ističe da tužitelj nije potrošač. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužitelja, svjedoka DŽ te je izvedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, na osnovi čl. 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije kojim ugovorom je prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 37.917,00 CHF po srednjem tečaju tuženika uz redovnu kamatnu stopu u visini od 6,50% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i s rokom otplate od 120 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 430,54 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja.

6. Sporna je među strankama ništetnost odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak, kao i postoji li potraživanje tužitelja po osnovi preplate na temelju takvih ništetnih odredbi, u kojoj visini te je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

7. Radi utvrđenja jesu li odredbe o vezanosti kredita uz valutu CHF ništetne, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 166-200/2006 od 6.studenog 2006., u kojemu je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 430,54 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

12. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 166-200/2006 od 6.studenog 2006., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, ništetne.

13. Pritom tvrdnju da je tužitelj bio informiran o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tuženik ničime nije dokazao. Naime, iz iskaza tužitelja i djelatnika tuženika DŽ proizlazi da tužitelj nije bio upoznat sa rizicima kakvi prijete pri sklapanju kredita s promjenjivom kamatnom stopom.

14. Kako je odredbom čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio predniku tuženika na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

15. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 48.099,63 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura 6.383,92 EUR. U ovom postupku tuženik nije istakao protutužbu niti prigovor prijeboja po zaključenja prethodnog postupka za povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa stoga sud nije umanjio tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno „negativnim tečajnim razlikama“.

17. S obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka jasan i razumljiv, sud ga je prihvatio u već navedenoj varijanti s iskazanim pozitivnim tečajnim razlikama.

18. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

19. U vezi prigovora tuženika da tužitelj nije potrošač valja navesti da iz iskaza tužitelja proizlazi da se bavio poljoprivredom i htio je kupiti traktor, no poljoprivredne proizvode nije prodavao već ih je uzgajao za svoje potrebe iz čega proizlazi da je tuženikov prigovor neosnovan.

20. Prigovor tuženika da je plaćanje 19.10.2012. izvršila Croatia osiguranje d.d. po osnovi osiguranja nije dokazan jer navedeno ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića, kako to tuženik tvrdi.

21. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.383,92 eur, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP. Sud je tužiteljima priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 132/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr 7.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 13.2.2024., 3.9.2025., 28.1.2026. svaki u iznosu od po 200,00 eur sukladno Tbr 8.1. Tarife, trošak sudjelovanja na ročištima od 28.10.2024., 12.2.2025., 24.4.2025., 2.3.2026. u iznosu svako od po 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. uvećano za PDV , te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 57,78 eur ukupno iznosi 2.307,78 eur. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151.st.3. ZPP tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun. tuženika