Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5027/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenog SML FOREVER d.o.o. Virovitica i II. okrivljene MO, zbog djela prekršaja iz radi prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2., članka 228. stavak 1. točka 1. i 13. i stavak 2. .Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17,98/19 ) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel od 26. ožujka 2024 poslovni broj: 2. Pp-1342/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici ukida se prvostupanjska presuda za djelo prekršaja pod točkom 1. i 2. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici i potvrđuje pobijana presuda za djelo prekršaja pod točkom 3..

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici, a po službenoj dužnosti na temelju članka 207. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22) preinačuje se pobijana presuda u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan točkom 4. izreke na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik SML FOREVER d.o.o. Virovitica kao pravna osoba i MO kao okrivljena odgovorna osoba

oslobađaju od optužbe :

što okrivljenici ne vode evidenciju o radnom vremenu radnika TO i ŠO za razdoblje ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. godine sa točnim i potpunim podacima o radnom vremenu radnika, budući je temeljem izjava imenovanih radnika utvrđeno da rade u radnom vremenu kako slijedi: TO radi 6 dana u tjednu po 8 sati dnevno (od utorka do nedjelje od 7 do 15 sati), DO radi 6 dana u tjednu po 8 sati dnevno (od utorka do nedjelje od 7 do 15 sati), jedan tjedan po 7 sati dnevno (od utorka do nedjelje od 15 do 22 sata), dok su u evidenciji o radnom vremenu koja prileže spisu predmeta evidentirani podaci o radnom vremenu različiti od podataka temeljem izjava radnika i to podaci o radnom vremenu u kraćem trajanju ( rad po 6 dana u tjednu i to pet dana u tjednu po 7 sati dnevno, te jedan dan u tjednu po 5 sati dnevno, odnosno manji broj sati od navedenog temeljem izjava radnika), dakle okrivljenici ne vode evidenciju o radnom vremenu radnika na propisan način,

čime su počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog Zakona.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja okrivljenici su proglašeni krivim i uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2., članka 228. stavak 1. točka 1. i 13. i stavak 2. .Zakona o radu opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni. Tužitelj u žalbi navodi da se oslobođenjem od kazne za počinjene prekršaje neće ostvariti svrha generalne prevencije od počinjenje prekršajnog djela te navodi iznos zapriječene novčane kazne za predmetne prekršaje.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika pod točkom 4. izreke, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak, nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud je proglasio okrivljenike krivima jer su propustili na propisani način voditi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu, čime su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Naime, odredbom članka 229. stavke 1. točke 1. Zakona o radu propisana je novčana kazna za prekršaj pravne osobe ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu.

8.1. Materijalnom odredbom članka 5. Zakona o radu, na kuju se citirana kažnjiva odredba poziva propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, čiji sadržaj i način vođenja evidencije propisuje pravilnikom ministar nadležan za rad.

9. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika glede nepropisnog vođenja evidencija o radnicima i radnom vremenu za navedene radnike u optužnom prijedlogu odnosno izreci pobijane presude, a nije naveden niti provedbeni propis Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima NN br.: 73/17) u kojem je u članku 8. određeno koje podatke moraju sadržavati evidencije o radnom vremenu, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

9.1. Prema odredbi članka 229. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, proizlazi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu može utvrđivati na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude razvidno je da se radilo o kršenju članka 8. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima, što je izostalo u činjeničnom opisu djela, a time je i zakonski opis djela ostao manjkav.

9.2. Treba istači kako je zakonski opis, odnosno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

9.3. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije konkretizirana radnja izvršenja prekršaja niti naveden blanketni propis – Pravilnik kojim se određuje biće prekršajnog djela, na taj način je ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona jer su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje po činjeničnom opisu djela sadržanom pod 4. izrijeka osporavane presude nije prekršaj.

10. Slijedom iznijetog, kako izrijek pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 229. stavke 1. točke 1. i stavke 2. Zakona o radu to je ovaj sud, u povodu žalbe a po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju, primjenom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe za djelo prekršaja pod točkom 4. izreke.

11. Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u odnosnu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 3. izreke u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ovo vijeće Visokog prekršajnog suda RH (dalje:Sud) je našlo, da pobijanom presudom u tom dijelu nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

12. Prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno je primijenio odredbu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, te umjesto propisane kazne za počinjeni prekršaj okrivljenike oslobodio od kazne za djelo prekršaja pod točkom 3. radi prekršaja iz članka 172 tačka stavak 2.. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

13. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, imao u vidu kao olakotne okolnosti da su okrivljenici odmah po utvrđivanju prekršaja ove nedostatke otklonili i ispunili propisanu obavezu te da do sada nisu kažnjavani, pa sudac drži kako se radi o izdvojenim slučajevima koji se više neće ponoviti, jer su nastale promjene evidentirane od trenutka njihova nastanka i po ocjeni suda stekli su se uvjeti za primjenu odredbe članka 38.stavka 2. točke 2.Prekršajnog zakona, te ove razloge za oslobođenje od kazne prvostupanjskog suda u tom dijelu prihvaća i ovaj sud imajući u vidu da se radi o neznatnom odmaku od propisanog roka te vodeći računa o proteku vremena od počinjenja djela.

14. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja u tom dijelu kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane točkama 1. i 2. izreke u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. u vezi sa člankom 38. Prekršajnog zakona, kako osnovano prigovara i žalitelj.

16. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od kazne za prekršaj iz članka 228. stavak 1. točka 1. i 13. i stavak 2. .Zakona o radu, s obrazloženjem da je sudac je okrivljenike oglasio krivim, međutim im u konkretnom slučaju nije izrekao kazne propisane već ih je uz primjenu čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona oslobodio od kazne, a kao olakotne okolnosti uzeo da su okrivljenici odmah po utvrđivanju prekršaja sve nedostatke otklonili i ispunili propisane obaveze, do sada nisu kažnjavani pa sudac drži kako se radi o izdvojenim slučajevima koji se više neće ponoviti obzir okolnosti pod kojima su prekršaji počinjeni.

17. Kako je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, iz čega proizlazi da nije ispunjen niti jedan od propisanih razloga za oslobođenje okrivljenika od kazne za djelo prekršaja pa točkom 1. i 2. izreke pobijane presude.

18. Slijedom navedenoga, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje za djelo prekršaja pa točkom 1. i 2. izreke pobijane presude, s time da će prvostupanjski sud otkloniti utvrđene nedostatke, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku u tom dijelu.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.