Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8750/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EM i dr., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. EM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 20. svibnja 2025., broj: Pp - 6396/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. EM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tu okrivljenicu.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. EM je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 20. svibnja 2025., broj: Pp - 6396/2022-10, proglašeni su krivim okr. EM i okr. TM da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je, svakom okrivljeniku, izrečena novčana kazna, i to okr. EM od 130,00 eura, a okr. TM od 170,00 eura, koju kaznu su oba okrivljenika dužni platiti u roku 20 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom oboje okrivljenih su obvezani na naknadu istih u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude, okr. EM osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da se presuda temelji na lažnim optužbama, da ona nije kriva ni za vrata ni za ručku na vratima jer istu nije niti taknula.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. EM, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.2. Naime, iz obrane okr. TM u kojoj isti priznaje svoj dio prekršajne odgovornosti i tereti okr. EM detaljno opisujući događaj inkriminirane prilike te imajući u vidu obranu okr. EM u kojoj ista ne spori da je inkriminirane prilike došla do ulaznih vrata okr. BM te mu glasno prigovorila zbog nepropisanog parkiranja, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. EM kritične zgode na način opisan u izreci pobijane presude, remetila javni red i mir na javnom mjestu i time ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okr. EM, dajući opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
6. Žaleći se zbog odluke o novčanoj kazni okr. EM ističe da ima mirovinu 323,00 eura.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. EM za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna od 130,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i to blažu vrstu kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna od 20,00 do 170,00 eura.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okr. EM i tužitelja.
