Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3565/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČM, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika ČM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. veljače 2025., poslovni broj: Pp-7993/2023-4, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ČM i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to sve proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenik u bitnome navodi da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret dovodeći u pitanje vjerodostojnost iskaza ispitane policijske službenice FM, a netočnost kojeg iskaza da je, između ostalog, uvjetovana ishitrenim postupcima njezinog kolege, anonimnog policijskog službenika.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je naveo razloge na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, iskaz policijske službenice FM, ovlaštene službene osobe, kojeg je prihvatio, dajući za to razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koja je pri svom iskazu ostala i prilikom provedenog suočenja sa okrivljenikom, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Nadalje, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijska službenica neosnovano teretila okrivljenika, a koja je prilikom provedenog suočenja decidirano iskazala da nikada nikome nije napisala prekršaj, a da ga nije uočila te da ne poznaje osobno okrivljenika.

10. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

11. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

12. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

13. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), a izrečenu novčanu kaznu, s obzirom na dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.