Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Malex Logistika d.o.o., Kutina, kao pravne osobe, i RČ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 85/24., 145/24., 151/25.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, od 24. ožujka 2026. godine, broj: Pp-184/2026-9, na sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici Malex Logistika d.o.o., Kutina, kao pravna osoba, i RČ, kao odgovorna osoba, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava, odluke o izrečenoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je potpuno promašeno shvaćanje prvostupanjskog suda koje se iznosi u obrazloženju pobijane presude o tome da se radi o beznačajnom prekršaju jer je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelji budu kažnjeni. Mišljenja je da se sigurno ne radi o neznačajnom prekršaju jer je za počinjenje predmetnog prekršaja propisana kazna u iznosu od 10.000,00 do 1.000.000,00 kn za pravnu osobu i 5.000,00 do 20.000,00 kn za odgovornu osobu pa da stoga takva kvalifikacija prekršaja sigurno nema uporišta. Ističe da je intencija zakonodavca svakako i da se svi koji posluju na području Republike Hrvatske upoznaju sa svojim zakonom propisanim obvezama, te da je mišljenja kako se oslobađanjem okrivljenika od optužbe ne postiže svrha kažnjavanja koja se treba postići Prekršajnim zakonom i prekršajnim odredbama Zakona o računovodstvu, a to je da svi počinitelji prekršaja za svoj prekršaj budu kažnjeni i da se na potencijalne počinitelje utječe da isti prekršaj u budućnosti ne čine. Predlaže da se uvaži žalba i preinači prvostupanjska presuda na način da okrivljenike proglasi krivima i naloži im plaćanje novčane kazne i troškova izdavanja prekršajnog naloga onako kako su isti naznačeni u prekršajnom nalogu.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a na što osnovano upire žalitelj.

5. Naime, prvostupanjskom presudom okrivljenici su oslobođeni od optužbe za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju jer je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelji budu kažnjeni, s obzirom da tvrtka nije već nekoliko godina aktivna, a tužitelj je predmet dostavio sudu 3. veljače 2026.g., odnosno nakon skoro četiri godine i to neposredno prije zastare, pa da ih je stoga, temeljem članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

6. Međutim, žalitelj je u pravu kad ističe da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju, s obzirom da se radi o prekršaju za kojeg je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 1.000.000,00 kn za pravnu osobu i 5.000,00 do 20.000,00 kn za odgovornu osobu, a zakonodavac je odredbama Prekršajnog zakona, kao i Zakona o računovodstvu upravo htio postići da svi poduzetnici, te pravne i fizičke osobe uredno ispunjavaju svoje zakonom propisane obveze. Time što okrivljenici nisu dostavili propisane financijske izvještaje u zakonom propisanom roku, ostvarili su biće predmetnog prekršaja, te navođenje da nisu bili poslovno aktivni nije od utjecaja niti bi okrivljenike ekskulpiralo od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.

7. Slijedom navedenog, trebalo je stoga prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, i ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice konkretnog slučaja, ponovnim provođenjem glavne rasprave na kojoj će ispitati okrivljenike, te provesti sve dokaze, kako bi činjenično stanje bilo potpuno i točno utvrđeno, a nakon toga će, imajući u vidu i razloge ovog rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

9. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.