Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Incantesimo j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PLJ, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.) i dr., rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 29. Pp-2499/2024 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 29. Pp-2499/2024 od 19. ožujka 2024. odbijena je optužba protiv okrivljene pravne osobe Incantesimo j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PL te je na temelju članka 140. stavka 1. i 9. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. Prekršajnog zakona tužitelj Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP – Stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura u korist Državnog proračuna.
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim se tužitelj obvezuje naknaditi troškove prekršajnog postupka, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima prekršajnog postupak. U žalbi tužitelj u bitnome ističe da iz obrazloženja presude proizlazi kako je sud odbio optužbu na temelju članka 161. stavka 5. točke 3. Prekršajnog zakona, zbog odustanka tužitelja od optužnog prijedloga. Smatra da je pogrešno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka primjenom članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, u vezi s člankom 140. stavkom 9. Prekršajnog zakona, te člankom 138. stavkom 2. točkom 3. Prekršajnog zakona, kao i suprotno pravnom shvaćanju Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda od 22. prosinca 2023. Žalitelj navodi da u konkretnom slučaju ne postoji pravna praznina koja bi opravdala primjenu Zakona o kaznenom postupku, budući da je Prekršajnim zakonom propisano da će se u presudi kojom se optužba odbija izreći da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Također ističe da su u ovom predmetu okrivljenici otklonili štetne posljedice prekršaja i ishodili zakonom propisano odobrenje nakon podnošenja optužnog prijedloga, slijedom čega je tužitelj odustao od podnijetog optužnog prijedloga. Dakle, tužitelj smatra da nije u zakonskoj obvezi snositi troškove postupka jer nije lažno podnio optužni prijedlog nego su okrivljenici otklonili štetne posljedice prekršaja, ali tek nakon što su svojim prethodnim ponašanjem uzrokovali pokretanje prekršajnog postupka te samim time i nastanak troškova postupka te da bi svako suprotno tumačenje i primjena odredbi Prekršajnog zakona onemogućilo tužitelja u zaštiti autorskih glazbenih djela.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je tužitelja obavezao naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.
6. Naime, trošak postupka određen je u paušalnom iznosu, koji se smatra primjerenim obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka do trenutka odustanka tužitelja od podnesenog optužnog prijedloga, a obuhvaća uz ostalo troškove pozivanja okrivljenika na ročište zakazano za dan 18. ožujka 2024. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, u vezi članka 140. stavka 9. Prekršajnog zakona, te na članku 138. stavku 2. točki 3. Prekršajnog zakona.
7. Člankom 149. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je da su privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj obvezni naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili zato što je nastupila zastara kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja. Ako je postupak obustavljen zbog odustajanja od tužbe ili kaznenog progona, okrivljenik i privatni tužitelj ili oštećenik kao tužitelj mogu se nagoditi o svojim međusobnim troškovima. Ako ima više privatnih tužitelja ili oštećenika kao tužitelja, troškove će solidarno podnositi svi.
8. U konkretnom slučaju postupak je okončan presudom kojom se optužba odbija na temelju članka 161. stavka 5. točke 3. Prekršajni zakon, nakon što je oštećenik kao tužitelj odustao od optužnog prijedloga zbog toga što su nakon podnošenja optužnog prijedloga otklonjene štetne posljedice počinjenog prekršaja. U takvoj procesnoj situaciji, kada je završetak postupka posljedica dispozitivne radnje oštećenika tužitelja, isti snosi paušalne troškove. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, primjenom članka 140. stavka 9. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 149. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku, obvezao oštećenika kao tužitelja na njihovu naknadu. Eventualni sporazum između okrivljenika i oštećenika kao tužitelja o međusobnom snošenju troškova ne derogira jasnu odredbu da troškove snosi u cijelosti tužitelj oštećenik, uključujući i trošak paušala iz članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2025., troškovi iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku nisu međusobni troškovi o kojima bi se okrivljenik i oštećenik mogli nagoditi.
9. Obzirom na to da Prekršajni zakon člankom 140. stavkom 9. propisuje da ako ovim Zakonom nisu obuhvaćena sva pitanja troškova prekršajnog postupka, na odgovarajući će se način, kad to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju postoji pravna osnova za supsidijarnu primjenu Zakona o kaznenom postupku, budući da Prekršajni zakon ne uređuje izričito sve situacije u pogledu troškova kada dođe do odustanka od optužnog prijedloga.
10. Žalbeni navod da tužitelj nije dužan snositi troškove jer nije podnio lažan optužni prijedlog nije od utjecaja na pravilnost odluke, budući da obveza snošenja troškova u ovom slučaju proizlazi iz procesne činjenice odustanka od optužnog prijedloga, a ne iz pitanja njegove osnovanosti. Nadalje, okolnost da je oštećenik kao tužitelj odustao od optužnog prijedloga nakon što su okrivljenici otklonili štetne posljedice prekršaja nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka.
11. Slijedom svega navedenog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, žalba je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
