Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -478/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja -protutuženika 1. KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mldb. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. KJ i 3. mldb. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. KJ, svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Stašeku, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika-protutužitelja SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, radi utvrđenja, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, posl. br. P-5808/2015-28 od 6. veljače 2026., dana 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, posl. br. P-5808/2015-28 od 6. veljače 2026. u dosuđujućem dijelu izreke do iznosa od 655,32 eur.

II. Prihvaća se žalba tužitelja-protutuženika i citirano rješenje preinačuje u dosuđujućem dijelu izreke na način da se odbija zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 655,32 eur do iznosa od 1.250,00 eur.

III. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje citirano rješenje u odbijajućem dijelu izreke.

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljima-protutuženicima trošak žalbenog postupka u iznosu od 43,20 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem naloženo je tužiteljima-protutuženima (dalje: tužitelji) naknaditi tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv citiranog rješnja žalbe su podnijele obje stranke; tužitelji protiv dosuđujućeg dijela, a tuženik protiv odbijajućeg dijela iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje-ZPP), predlažući da se rješenje preinači odbijanjem zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška (tužitelji), odnosno prihvaćanjem zahtjeva za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu (tuženik).

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovaj sud donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-1801/2016 dana 7. ožujka 2018. kojom je odbijena žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u točki III. izreke (odluka o parničnom trošku) i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tuženik- protutužitelj u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku budući da je njegov protutužbeni zahtjev prihvaćen, dok je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbijen kao neosnovan. Tijekom postupka da je došlo do djelomičnog povlačenja protutužbe jer je protutužbeni zahtjev smanjen u podnesku tuženika-protutužitelja od 20. siječnja 2016., međutim isti da je smanjen samo u neznatnom dijelu uslijed čega protivnoj strani nisu nastali nikakvi dodatni troškovi.

5.2. Tuženik-protutužitelj da je troškovnikom od 8. listopada 2024. zatražio da mu se nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 eur, pa je prvostupanjski sud, temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje Tarifa), dosudio tuženiku- protutužitelju trošak zastupanja po punomoćniku na tri ročišta na kojima su izvođeni dokazi (18.7.2011., 9.11.2011. i 21.12.2011.) u iznosu od 200,00 eur po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (20.1.2016. i 30.3.2016.) u iznosu od 100,00 eur po ročištu (Tbr. 9.2. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr.10.1. Tarife) te naknadu za izbivanje njegova punomoćnika iz pisarnice dana 20.1.2016. u trajanju od 2 sata u iznosu od 100,00 eur i dana 30.3.2016. također u trajanju od 2 sata u iznosu od 100,00 eur, sve radi dolaska iz Crikvenice u Delnice na zakazana ročišta (Tbr. 39. Tarife), ukupno 1.250,00 eur.

5.3. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na požurnice, prijedlog za ispravak presude, kao i za zastupanje na ročištima 22.7.2010., 7.10.2010. i 24.11.2010., za sastav podneska (sa protutužbom) od 7.10.2010. i sastav podneska (sa protutužbom) iz studenog 2010. budući da je o navedenim troškovima već odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-455/09 od 8. prosinca 2010. u točki V. izreke na koji se postupak zatraženi troškovi i odnose.

6.1. Osnovano tužitelji navode u žalbi da prvostupanjski sud nije mogao o parničnom trošku tuženika odlučiti temeljem troškovnika od 8. listopada 2024. Naime, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je glavnu raspravu zaključio dana 30. ožujka 2016. i tuženik je tada predao troškovnik. Stoga je, primjenom odredbe člana 164. stavka 3. ZPP-a (prema kojoj odredbi je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja), prvostupanjski sud trebao odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška temeljem tog troškovnika. To što se u međuvremenu promijenila valuta je irelevantno i ne predstavlja zapreku za odlučivanje o parničnom trošku temeljem troškovnika koji je predan u trenutku zaključenja glavne rasprave. Svi troškovnici koje je tuženik naknadno dostavljao su nepravovremeni i nedopušteni.

6.2. Nadalje, o parničnom trošku tuženika trebalo je odlučiti prema odredbama Tarife koja je bila na snazi u trenutku kada je zaključena glavna rasprava i prema kojoj je i sačinjen troškovnik. Prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbe Tarife koja je bila na snazi u trenutku odlučivanja o parničnom trošku.

6.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je, prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu parničnog troška, trebalo uzeti u obzir da je tuženik djelomično povukao protutužbu. Naime, to što je tuženik djelomično povukao protutužbu može biti relevantno jedino prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu parničnog troška temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a, a takav zahtjev nije podnesen. Tuženik je u odnosu na konačno postavljeni zahtjev uspio u cijelosti u sporu i zato je prvostupanjski sud pravilno o trošku odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

6.4. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da troškovi izostanka punomoćnika tuženika iz pisarnice u trajanju od dva sata zbog ročišta održanih dana 20. siječnja 2016. i 30. ožujka 2016. predstavljaju troškove nastale zbog delegacije spisa koji eventualno (ukoliko su ispunjene ostale pretpostavke) padaju na teret državnog proračuna, a ne suprotne stranke.

6.5. Slijedom navedenog, a na temelju troškovnika tuženika podnesenog dana 30. ožujka 2016., tuženiku je dosuđena naknada za zastupanje na ročištima 18.7.2011., 9.11.2011. i 21.12.2011. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn po ročištu, zatima naknada za zastupanje na ročištima 20.1.2016. i 30.3.2016. u iznosu od 500,00 kn po ročištu, kao i naknada za sastav žalbe od 26.01.2012. u zatraženom iznosu od 937,50 kn (bez PDV-a jer ga tuženik kasnije više nije potraživao), odnosno ukupno iznos od 4.937,50 kn, odnosno 655,32 eur, te je za taj iznos valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje, a preko tog iznosa preinačiti ga i odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da mu je trebalo dosuditi troškove za zastupanje na ročištima 22.7.2010., 7.10.2010. i 24.11.2010., za sastav podneska (sa protutužbom) od 7.10.2010. i za sastav podneska (sa protutužbom) iz studenog 2010. budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je o navedenim troškovima već odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P- 455/09 od 8.12.2010. Naime, tužitelji su u predmetu posl.br. P-455/09 (prvobitno P- 46/07) podnijeli tužbu radi razvrgnuća i utvrđenja, te je u tom predmetu tuženik 7.10.2010. podnio protutužbu, koju je preinačio podneskom od 8.11.2010. Raspravnim rješenjem u predmetu P-455/09 od 24.11.2010. odlučeno je da se razdvajaju postupci, te da će se razdvojeni postupak voditi pod poslovnim brojem P-494/10. Slijedom navedenog, o svim radnjama koje su poduzete do 24.11.2010., pa tako i o troškovima tuženika, odlučeno je u predmetu P-455/09.

8. U odnosu na trošak žalbenog postupka, valja reći da prema Tbr. 10. točka 4. Tarife, za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife. Vrijednost pobijanog dijela je 1.250,00 eur, tako da bi tužiteljima, da su u cijelosti uspjeli sa žalbom, pripao iznos od 75,00 eur za sastav žalbe, no kako su u žalbenom postupku uspjeli sa 48%, pripada im 48% od navedenog iznosa, odnosno 36,00 eur, uvećano za 20% zbog zastupanja više osoba 7,20 eur, ukupno 43,20 eur, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka jer je zahtjev za naknadu troškova previsoko postavljen i jer nisu dokazali da su podmirili trošak sudske pristojbe. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je u cijelosti jer nije uspio u žalbenom postupku.

9. Stoga je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 22. travnja 2026.

Sudac

Ksenija Dimec