REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-467/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Inkasator d.o.o. Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB 51671452481, protiv tuženika OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-53/2025-5 od 22. siječnja 2026., 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-53/2025-5 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu

– točkama I. i II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-6859/2024 od 27. studenog 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 259,92 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na dvanaest jednakih iznosa od po 21,66 eura teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa u pripadajućem mjesecu do isplate, sve kako je to specificirano u točki I. izreke prvostupanjske presude. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). S dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova iznad dosuđenog kao i s više zatraženim zateznim kamatama na dosuđene troškove, tužitelj je odbijen (točka III. izreke). Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za održavanje glavne rasprave, kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, tuženik pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude (točke I. i II. izreke). Smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, posebno ističući da u zemljišnoj knjizi nije upisan kao vlasnik, niti je korisnik stana za koji ga tužitelj tereti za pričuvu. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijani dio prvostupanjske presude ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovan postupak, podredno da se pobijani dio preinači na način da se platni nalog ukine i tuženiku dosude parnični troškovi. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja, za isplatu dugovanja tuženika na ime zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2023. do kolovoza 2024., a za stan koji se nalazi u zgradi u [adresa].

6. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom prvostupanjske presude održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u bitnome s obrazloženjem da je tuženik predmnijevani vlasnik stana u predmetnoj zgradi temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 37/96 od 6. ožujka 1996., za koji stranke nisu isticale da bi bio stavljen van snage, a što da također proizlazi iz dopisa tužitelja od 14. veljače 2014. i pripadajućeg uvjerenja od 2. siječnja 2014., kao i činjenice da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo upravo adresu na kojoj se nalazi predmetni stan, slijedom čega da je tuženik obvezan tužitelju, kao upravitelju, plaćati zajedničku pričuvu čija visina proizlazi iz popisa suvlasnika i računa s uplatnicama koji su priloženi spisu.

7. U ovom postupku, s obzirom na predmet spora i njegovu vrijednost, primjenjuju se odredbe članaka 445.a - 456. ZPP-a o izdavanju platnog naloga, ali i odredbe članaka 457. - 467.a ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.

7.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

8. Ispitavši pobijani dio prvostupanjske presude u granicama zakonom dopuštenih žalbenih navoda tuženika, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. u vezi s člankom 457. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

9. Žalbeni navodi tuženika o tome da ne bi bio vlasnik ni korisnik predmetnog stana, predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteni žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP). Pritom je za istaknuti kako je prvostupanjski sud dostavio tuženiku podnesak tužitelja od 13. ožujka 2025. kojim je u spis dostavljena sva dokumentacija vezana za (predmnijevano) vlasništvo tuženika, uz poziv tužitelju da se očituje u roku od 15 dana (stranica 61-62 spisa), što tuženik nije učinio.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

11. Naime, odredbom članka 85. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a iz odredbe članka 89. stavka 2. ZVDSP-a proizlazi da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

11.1. Iz odredaba članka 90. ZVDSP-a proizlazi da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (stavak 1.), a tvore ju novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (stavak 2.).

11.2. Prema odredbama članka 375. ZVDSP-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se međuvlasničkim ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (stavak 1.), a kojim se, među ostalim, uređuju uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve (stavak 2.), dok su prema odredbama članka 380. stavaka 1. i 3. ZVDSP-a suvlasnici dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati mjesečno na račun koji je tu svrhu otvoren.

11.3. Konačno, prema odredbi članka 381. ZVDSP-a, dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

12. Stoga, na temelju pravilnih utvrđenja da je tuženik predmnijevani vlasnik stana u zgradi čiji je tužitelj upravitelj, i da je kao takav obvezan podmiriti dugovanja na ime zajedničke pričuve, u pogledu koje obveza plaćanja po ispostavljenom mjesečnom računu proizlazi iz odredaba međuvlasničkog ugovora, dok njena visina u mjesečnom iznosu od 21,66 eura, koja tijekom postupka nije ni bila sporna, proizlazi iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima te pripadajućih računa s uplatnicama, prvostupanjski sud je pravilno, upućivanjem na prethodno citirane odredbe materijalnog prava, tuženika obvezao na plaćanje dvanaest dospjelih mjesečnih iznosa za pričuvu od po 21,66 eura, ukupno 259,92 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa do isplate.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s odredbama članka 445.a i članka 457. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Tuženik sa svojom žalbom nije uspio, pa je primjenom odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Prvostupanjskom sudu stoji obveza da, primjenom članka 342. ZPP-a, u uvodu prvostupanjske odluke ispravi OIB tuženika (sukladno naznačenom u uvodu ove drugostupanjske presude), kao i da u točki I. izreke prvostupanjske odluke, u dijelu specifikacije tijeka kamata na pojedinačne iznose od po 21,66 eura, izraz „do“ ispred pripadajućih datuma zamijeni ispravnim vremenskim prijedlogom „od“.

U Puli 22. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Poropat