REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-12/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5455/2021-23 od 28. studenog 2024., 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana protiv odbijajućeg dijela pa se u tom dijelu, sadržanom u točki I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5455/2021-23 od 28. studenog 2024.
II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presuda a tužiteljičina djelomično prihvaća pa se ta odluka preinačuje i o troškovima postupka odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 156,25 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od travnja 2016. do travnja 2021. u ukupnom iznosu od 148,12 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 15. svibnja 2016. do 15. veljače 2021., dok je u preostalom dijelu – za iznos od 1.615,37 eura – odbijen tužbeni zahtjev, o čemu je sve odlučeno u točki I. prvostupanjske presude, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka i to tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija odbijajući dio prvostupanjske presude sadržan u točki I. izreke te odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude. Presudu pobija iz svih žalbenih razloga navodeći kako je u skladu s odredbama članka 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) imala pravo na postavljanje tzv. stupnjevite tužbe tako da je tek nakon dopune vještačenja koje je očito prethodno bilo manjkavo određeno postavila tužbeni zahtjev na iznos od 148,12 eura pa smatra da joj je prvostupanjski sud trebao u cijelosti dosuditi troškove postupka prema toj vrijednosti predmeta spora, posebno iz razloga što tužiteljica nije predlagala vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., već je to učinio tuženik a vještvo je očigledno bilo manjkavo. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude tako što će presuda u pogledu odbijajućeg dijela biti stavljena izvan snage a tužiteljici dosuđeni troškovi zastupanja u cijelosti prema popisu troškova. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 62,50 eura.
3. Tuženik pobija odluku o troškovima sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, smatrajući da je trebalo primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP te troškove postupka odmjeriti prema omjeru uspjeha stranaka u sporu, s obzirom na to da je tužiteljica uspjela s visinom za svega 10% pa to znači da bi ona trebala naknaditi troškove tuženiku.
4. Tužiteljica je podnijela očitovanje na tuženikovu žalbu smatrajući je neutemeljenom i navodeći kako se smanjenje tužbenog zahtjeva ne može smatrati preinakom tužbe u smislu odredbe iz članka 191. stavka 3. ZPP niti djelomičnim povlačenju tužbe u smislu odredbe članka 193. ZPP pa da za takve radnje tužiteljici nije potrebna suglasnost tuženika, već da je sud dužan raspravljati i odlučivati isključivo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, napominjući da je taj pravni stav prihvaćen kroz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 662/2008 od 8. travnja 2009., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-264/2010 od 28. listopada 2010. te Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1550/2011- 2 od 8. lipnja 2011., Gžx-297/2014-2 od 2. prosinca 2014. i Gž-1326/2020 od 3. studenoga 2020. Postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 eura.
5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odluci o troškovima postupka prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je osnovana djelomično samo tužiteljičina žalba protiv odluke o troškovima postupka.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a u pogledu odluke o glavnoj stvari ni drugih žalbenih razloga, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Tužiteljica je u ovoj parnici doista podnijela stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavka 3. ZPP te je nakon provedenog vještačenja odredila tužbeni zahtjev u visini od 1.763,49 eura a potom taj zahtjev smanjila na iznos od 148,12 eura koliko joj i pripada kao razlika neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada koju je vještak posebno utvrdio u nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2024. u kojom je utvrdio i razliku po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 1.615,37 eura koja tužiteljici ne pripada jer ona kao radnica na radnom mjestu telefonist u Službi za tehničke poslove kod tuženika nema pravo na taj dodatak.
7.1. Utvrđivanje i razlike po osnovi dodataka koji tužiteljici ne pripadaju međutim nije posljedica omaške vještaka, već pogrešnog zahtjeva tužiteljice koja je, po zamjenici punomoćnice na pripremnom ročištu 24. listopada 2023. (stranice 11 i 12 spisa), predložila vještačenje koje uključuje i te dodatke pa je vještačenje obavljeno u skladu s tužiteljičinim prijedlogom koji je prvostupanjski sud prihvatio.
7.2. Tužiteljica je stoga najprije postavila tužbeni zahtjev u visini od 1.763,49 eura pa naknadno smanjenje toga zahtjeva na pripadajući joj iznos od 148,12 eura predstavlja djelomično povlačenje tužbe a ne određivanje tužbenog zahtjeva u smislu članka 186.b stavka 4. ZPP koji je bio određen već u prethodnom podnesku.
8. Tužiteljica je ipak uspjela s prvobitnim zahtjevom koji je potom u podnesku od 29. svibnja 2024. neosnovano povećala za iznos od 1.615,37 eura tako da joj pripada trošak nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe i zastupanje na pripremnom ročištu 24. listopada 2024. po 25,00 bodova te za sastavljanje podneska kojim je određen tužbeni zahtjev od 12,50 bodova (25% nagrade) što ukupno iznosi 125,00 eura a prema vrijednosti boda od 2,00 eura i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi od 156,25 eura.
8.1. Za ostale radnje koje se odnose i na zahtjev za koji je povučena tužba postoje pretpostavke za određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove prema približno jednakom uspjehu u sporu kako ga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud, uzimajući u obzir i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sve prema članku 154. stavku 2. ZPP.
9. Valjalo je stoga odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu protiv dijela presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za dio u pogledu kojega je povučena tužba kojem se povlačenju tuženik usprotivio, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 193. stavka 3. ZPP, a djelomično prihvatiti protiv odluke o troškovima postupka pa naložiti tuženiku naknaditi joj te troškove u iznosu od 156,25 eura.
10. Tuženikovu je žalbu pak valjalo odbiti u cijelosti jer on u ovom postupku nije stranka koja prema članku 154. stavku 2. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka.
11. Stranke nemaju ni pravo na naknadu troškova žalbe: tuženik dodatno i zato što nije uspio sa žalbom a tužiteljica zato što nije uspjela u vezi s glavnim zahtjevom (članak 35. ZPP), dok se podnošenje odgovora na žalbu ne smatra troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
12. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. te 373. točke 3. i 166. stavka 1. sve u vezi s člankom 433. ZPP, odlučeno kao u izreci. 13.
U Puli 22. travnja 2026.
Sudac
Marija Sošić
