REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-539/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenka Jakšića i Vanje Jakšić, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, zastupanog po Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti te isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima sadržane u presudi i rješenju i točke I. izreke rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-381/2024-11 od 20. siječnja 2026., dana 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi i rješenju Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-381/2024-11 od 20. siječnja 2026. pod točkom III. izreke presude te točka I. izreke rješenja.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu broj: 158-50-3567880, od 13. srpnja 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi: „3. /treće/ NAKNADA: 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“. Točkom II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 61,36 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 18. srpnja 2006. do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od 307,79 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20. siječnja 2026. do isplate.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 122,72 EUR.

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke navedene presude i rješenja pod točkom I. izreke, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku iz čl.154. i 155. ZPP. U žalbi, u bitnom, navodi da u točkama 6. i 29. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud izlaže način određivanja vrijednosti predmetnog spora i sukladno tome dosuđuje troškove tužitelju na pogrešan i nepravilan način. Ukazuje da sud nije po prigovoru tuženika ispitivao vrijednost predmeta spora do zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 40. st. 3. ZPP pa da je samim važeći VPS koji je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.388,58 EUR. Ističe da je s obzirom na pogrešno odmjeravanje vrijednosti spora, tužitelju pogrešno odmjeren trošak za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 27. lipnja 2025. te za ročišta održana 22. rujna 2025. i 18. prosinca 2025. u iznosu od po 50,00 EUR umjesto po 200,00 EUR, te da je za trošak ročišta za objavu sud pogrešno dosudio 25,00 EUR umjesto 100,00 EUR, bez PDV pa da je takvim računanjem tužitelju umjesto iznosa od 1.125,00 EUR, na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 281,25 EUR, odnosno 843,75 EUR manje od troška koji mu je trebao biti dosuđen. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti točku III. izreke presude i rješenje suda prvog stupnja na način da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.388,58 EUR te prizna tužitelju dodatni parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR, kao i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u iznosu od 287,47 EUR s PDV-om.

3. Tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 122,72 EUR uz obrazloženje da je tužitelj u tužbi odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.388,58 EUR, a da se tuženik protivio ovako određenoj visini navodeći kako je tužitelj postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na iznos od 61,36 EUR pa da taj iznos ujedno predstavlja vrijednost predmeta spora, a koji je prigovor tuženika ocijenio djelomično osnovanim. Pri tome, prvostupanjski sud navodi kako tužitelj osim zahtjeva za isplatu potražuje i utvrđenje ništetnosti točke 3. Ugovora o kreditu u pogledu ulazne naknade pa da u odnosu na točku I. petita tužbe, treba uzeti vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje i to u iznosu od 61,36 EUR i isto tako u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva u visini iznosa kojeg tužitelj potražuje, pa da se zbrajanjem ova dva iznosa, vrijednost predmeta utvrđuje u iznosu od 122,72 EUR.

5.1. Nadalje, prvostupanjski sud je, nakon što je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi sadržanoj u članku 3. Ugovora o kreditu (točka I.) i radi isplate iznosa od 61,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II.), naložio tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od iznosi 307,79 EUR, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u visini od 122,72 EUR, i to za trošak sastava tužbe i podneska od 27. lipnja 2025. te trošak zastupanja na ročištima od 22. rujna 2025. i 18. prosinca 2025., za svaku radnju u iznosu od po 62,50 EUR te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 31,25 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

6. Ispitujući pobijano rješenje o parničnom trošku sadržano u prvostupanjskoj presudi (točka III. izreke presude) i rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u smislu istaknutih žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 40. st.3. ZPP na koji sadržajno ukazuje tužitelj navodeći da prvostupanjski sud nije mogao nakon zaključenja prethodnog postupka ispitivati vrijednost predmeta spora po prigovoru tuženika.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.388,58 EUR, a tuženik je pravovremeno (na pripremnom ročištu) prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, dok prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st.3. ZPP, te na brz i prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti i potom rješenjem odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja pripremnog ročišta.

8.1. Prema ocjeni ovog suda, ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženika da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora, te nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st.3. ZPP, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, već je prvostupanjski sud dužan i nakon toga odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženika.

8.2. Ovdje je za ukazati na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora, jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.".

8.3. Dakle, iako je prvostupanjski sud propustio do zaključenja prethodnog postupka odlučiti o prigovoru vrijednosti predmeta spora, o navedenom je prigovoru bio dužan odlučiti, te je i odlučio, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, pa je stoga žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u situaciji kao što je predmetna, kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu i to one koje se odnose na ugovorenu jednokratnu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, u kojem je pravcu tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu čl. 37. st.1. ZPP, već se radi o situaciji iz čl. 187. st.3. ZPP.

9.1. Kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu - isplatu, kao u konkretnom slučaju, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu - isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004. i Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017.

10. U ovom predmetu tužbeni zahtjev na isplatu predstavlja iznosa 61,36 EUR pa je u tom iznosu valjalo utvrditi vrijednost predmeta spora. Naime, prvostupanjski sud je vrijednost deklaratornog zahtjeva utvrdio u visini od 61,36 EUR koliko iznosi i vrijednost kondemnatornog zahtjeva te je ukupnu vrijednost predmeta spora utvrdio u visini od 122,72 EUR, međutim, kako tuženik nije podnio žalbu, tako utvrđenu vrijednost predmeta spora ovaj sud nije moga preinačiti na štetu tužitelja.

11. Posljedično tome, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 122,72 EUR, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju koji je uspio u sporu, na temelju čl. 154. st.1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj:138/23. –dalje Tarifa) iz Tbr. 8.t.1. i Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.1. za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 27. lipnja 2025. te za trošak zastupanje na ročištima od 22. rujna 2025. te 18. prosinca 2025., priznao trošak u visini od po 25 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr.54) i PDV od 25 % (Tbr.46.) daje 62,50 EUR po radnji, te za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr.9.t.3. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife 12,5 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi 31,25 EUR, odnosno ukupno za troškove zastupanja te trošak sudskih pristojbi iznos od 307,79 EUR.

12. U odnosu na pozivanje žalitelja na odluke županijskih sudova u Varaždinu, Bjelovaru, Splitu, Zagrebu i Osijeku, u kojim je izraženo drugačije pravno shvaćanje, treba reći kako ovaj županijski sud nije vezan pravnim stavovima drugih županijskih sudova, već samo pravnim stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. Slijedom navedenoga žalba tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu pod točkom III. izreke presude kao i točku I. pobijanog rješenja sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP.

14. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška žalbenog postupka odbijen je jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP).

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Pula - Pola, 22. travnja 2026.

Sudac:

Biljana Pamić