Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3668/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice CK, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), odlučujući o žalbi okrivljenice CK, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 19. veljače 2026., poslovni broj: Pp-5616/2023-23, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljenice CK kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica CK je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaje iz članka 229. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koje joj je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.050,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to sve proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenica navodi da je ne poznavajući dobro tada maloljetnog AK samo htjela učiniti uslugu, ali da ju je bilo strah da ne dođe upravo do ovoga od čega se pokušava obraniti u zadnje dvije godine. Moli da joj se uvaži žalba uvidom u Zvonimirovu obranu u kojoj je naveo da mu je prijatelj dao motor na upravljanje. Razumije jasno djela koja joj se stavljaju na teret i ne bi se nikad dovela do takve situacije svjesno. Kada joj je prvi puta došao poziv na sud kontaktirala je AK na osnovu koje komunikacije da je shvatila da je on svjesno ispisao kupoprodajni ugovor da ona ispadne vlasnik za vrijeme radnje koja joj se stavlja na teret. Osjećala se je bespomoćno i prevareno. Traži pomoć da se ova situacija razriješi pa makar oboje bili pozvani na sud. Taj motor da se je prodavao među mladim neiskusnim vozačima i osobama bez dozvole za upravljanje, a da nije ispravan ni registriran ni prepisan. Zna samo da je na prometnoj knjižici pisalo ime KK, da ga je pronašla na facebook stranici i listala slike te naišla na sliku s tim motorom koju da će također priložiti, te da se je spremna podvrgnuti ispitivanju pomoću detektora laži zajedno sa AK.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenica u žalbi poriče počinjenje prekršaja, napominjući da je okrivljenik svjesno ispisao kupoprodajni ugovor da ona ispadne vlasnik za vrijeme radnje koja joj se stavlja na teret.

9. Naime, iz samih žalbenih navoda proizlazi da je okrivljenica sklopila kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je ona postala vlasnica predmetnog vozila, a u koji je prvostupanjska sutkinja izvršila uvid, te je uvidom u isti utvrdila da je upravo okrivljenica bila vlasnica istog 3. rujna 2022., u vrijeme za koju je se tereti da je počinila predmetne prekršaje, s obzirom da je kupoprodajni ugovor sklopljen 13. lipnja 2022. Okolnost koju navodi u žalbi da je htjela učiniti uslugu tada maloljetnom AK ne može ju ekskulpirati za počinjene prekršaje, jer je ista kao punoljetna osoba morala biti svjesna svojeg postupanja i voditi računa o posljedicama koje iz sklapanja takvog ugovora mogu proizaći.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

12. Izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, za počinjene prekršaje, ovaj sud ne smatra prestrogom pogotovo što su iste utvrđene u propisanom posebnom minimumu za navedene prekršaje unatoč višestrukoj dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenice za prometne prekršaje.

13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.