Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14.

Poslovni broj: Ovr-302/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 ., OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, protiv ovršenika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi odlučivanja o žalbi ovršenika nakon proteka roka i prijedloga za odgodu ovrhe , dana 22. travnja 2026. godine

z a k l j u č i o  j e

I Nalaže se ovršeniku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe kod FINE na novčanim sredstvima ovršenika, određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-247/2014-2 od 27. siječnja 2014. godine, a s obzirom na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona.

II O troškovima postupka (sastava žalbe) sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Punomoćnik ovršenika podnio je sudu prijedlog dana 16. ožujka 2026. i ispravljeni prijedlog 31. ožujka 2026. i 8. travnja 2026. tj. žalbu ovršenika nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe, protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-247/2014-2 od 27. siječnja 2014. godine temeljem čl. 284 Ovršnog zakona. U žalbi je naveo da je ovrhovoditelj dana 04.03.2026. godine protiv ovršenika, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi broj Ovrv-247/2014 od 27.01.2014. godine javnog bilježnika Mirjane Borić. Ovršenik je uslijed navedenoga uvidio da mu je tekući račun blokiran, te je dana 10.03.2026. otišao u FINA-u i raspitao se o blokadi računa o čemu je dobio dokumentaciju i specifikaciju tražbine, te mu je s računa naplaćen iznos od 1.788,21 eura. Obzirom da je zahtjev za naplatu podnesen dana 04.03.2026.g., sukladno zakonskim odredbama ako FINA u daljnjem roku od 60 dana ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se takav prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu (čl. 209. Ovršnog zakona). Slijedom navedenog moli sud za žurno postupanje u ovom pravnom predmetu, te žurno donošenje odluka. Rješenje o ovrsi broj Ovrv-247/2014 od 27.01.2014. godine javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku je pravomoćno i ovršno dana 21.02.2014. godine. Ovršenik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Po predmetnom rješenju o ovrsi ovrhovoditelj je mogao tražiti naplatu najkasnije od 22.02.2024. godine, dakle u roku od 10 godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Ovrhovoditelj je zahtjev za naplatu poslao FINI tek 04.03.2026. godine, dakle nakon što je protekao rok od 10 godina, stoga je tražbina po istom rješenju zastarjela, odnosno ovrhovoditelj po tom rješenju o ovrsi više nema pravo niti mogućnost naplatiti novčanu tražbinu navedenu u istom rješenju. Radi svega navedenoga, odnosno nastupa zastare potraživanja, ovrha nije dopuštena. Addiko Bank (u čiju korist je bilo doneseno rješenje o ovrsi, a koja je prodala tražbinu B2 Kapitalu) su se ponašali pasivno i od 16.04.2014. godine nisu poduzeli niti jednu radnju radi eventualne naplate potraživanja, dakle isti su odgovorni za nastup zastare. Nadalje je naveo da ovršenik nema nikakvog dugovanja prema ovrhovoditelju niti je ikada imao. Iz navedenog se jasno zaključuje da ovršenik i ovrhovoditelj nikada nisu bili ni u kakvom pravnom odnosu, iz kojeg odnosa bi ovršenik ostao dužan platiti ovrhovoditelju bilo kakav novčani iznos. Dakle, ukoliko Addiko banka smatra da ima potraživanje prema ovršeniku, mogao je on osobno zatražiti od FINA-e isplatu novčanih sredstava, a nikako to nije mogao učiniti ovrhovoditelj na način kako je to protuzakonito učinio. Addiko Bank d.d. ne može ovlastiti ovrhovoditelja da naplati potraživanje iz rješenja o ovrsi na način kako je to ovrhovoditelj učinio, stoga je takvo postupanje u suprotnosti sa zakonskim odredbama. U rješenju o ovrsi identitet vjerovnika mora biti legitiman. Rješenje o ovrsi ne može na ovaj način na naplatu poslati različita osoba od osobe koja je u rješenju o ovrsi upisana kao vjerovnik. Slijedom navedenog, ovršenik je predlažio naslovnom sudu da žurno donese rješenje kojim se zahtjev za naplatu, a temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi proglašava nedopuštenim. U dopuni od 8. travnja 2026. (strana 20 do 22 spisa) ovršenik je istaknuo kako ovrhovoditeljev zahtjev za izravnu naplatu nije dopušten. Ukoliko je predmetna osnova za plaćanje već bila upisana u Očevidnik FINA-e, ali je FINA sukladno odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18 i 02/20, 46/20 i 47/20,u daljnjem tekstu: „ZPONS“) prestala izvršavati Osnovu za plaćanje, tada ponovni ovrhovoditeljev zahtjev za izravnu naplatu nije dopušten. Osnove za plaćanje zajedno sa specifikacijom o nemogućnosti izvršenja sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 27. studenoga 2019. godine, posl. br. Su-IV- 245/2019-3 (točka 6. Zapisnika), nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po Osnovi za plaćanje i istu izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedenu i istu Osnovu za plaćanje upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj. Takvo stajalište potvrđeno je i u recentnoj sudskoj praksi. Dokaz: uvid u zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 27. studenoga 2019.godine, posl. br. Su-IV-245/2019-3 (točka 6. Zapisnika); rješenje VSRH, posl. br. Rev 104/2022-2 od 9.2.2022.; rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. 35 Gž Ovr195/2020-3 od dana 12. lipnja 2020. godine; rješenje ŽS Split, posl. br. Gž Ovr-460/2021-2 od dana 13. srpnja 2021.; rješenje ŽS Zadar, posl. br. Gž Ovr- 490/2021-2 od dana 21. listopada 2021.; rješenje ŽS Zagreb, posl. br. Gž Ovr- 1999/2021-2 od dana 23. studenoga 2021.; rješenje ŽS Varaždin, posl. br. Gž Ovr- 236/2021-2 od dana 11. svibnja 2021. Dakle, predmetna ovrha čiju provedbu zahtijeva ovrhovoditelj je nedopuštena, sve sukladno članku 50. stavku 1. točki 7., a zatim točkama 9. i 10. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a. Radi se, naime, o trajnoj nemogućnosti da se zbog postojanja ovršno materijalno-pravnog razloga (čl. 12. ZPONS-a) radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja traži ovrha na novčanoj tražbini po računu ovršenika.

2. Prijedlog ovršenika sud je dostavio na očitovanje ovrhovoditelju čiji se punomoćnik od 21. travnja 2026. očitovao, te naveo da je zaprimio žalbu ovršenika i prijedlog za odgodu ovrhe, te da ovršenik u žalbi i prijedlogu u bitnome navodi da je za sporno potraživanje nastupila zastara, da ovršenik nije u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem, osporavajući tako aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja za provođenje postupka izvansudske ovrhe, te da je ovrha nedopuštena s obzirom da je predmetna ovršna isprava bila isknjižena s FINA-e temeljem čl. 12 ZPONS-a. Nadalje, ovršenik je predložio odgodu ovrhe s obrazloženjem da bi inače za njega nastala teško naknadiva šteta. Ovrhovoditelj je istaknuo da su navodi ovršenika u cijelosti pravno i činjenično neosnovani. Prije svega, čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) propisano je pravo ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika zatraži izravno od Financijske agencije (dalje: FINA) da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na račun kojeg je ovrhovoditelj odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. ČLankom 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a te razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. do 11. OZ-a. Člankom 55. st. 1. OZ-a, u vezi sa st. 2. istog članka, propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, osim ako je postojanje tih činjenica dokazano javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su iste općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. S obzirom da je ovršenik sadržajno u svojoj žalbi istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a te razloge propisane čl. 50. st. 1. toč. 9. do 11. OZ- a, a koje navode nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti se radi o općepoznatim činjenicama, niti se postojanje istih može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, predlaže se ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovrhovoditelj je istaknuo neosnovanost ovršenikovih tvrdnji o zastarjelosti tražbine te navodnoj nedopuštenosti ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu. Naime, sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Ovrhovoditelj je dana 22.04.2014. predao osnovu pod poslovnim brojem Ovrv-247/14 FINA-i radi prisilnog izvršenja. Osnova je ostala evidentirana u Očevidniku FINA-e sve do dana 04.08.2018. kada je isknjižena iz redoslijeda naplate temeljem čl. 12. ZPONS-a. Prema čl. 245. st. 1., 5. i 6. ZOO-a u slučaju prekida zastare zastarni rok počinje teći iznova, što znači da se vrijeme koje je proteklo do trenutka kada je nastupio prekid zastare ne uračunava u zakonom određeni zastarni rok. Prekid zastare nastupa te traje za svo vrijeme za koje je ovrhovoditelj svoju tražbinu pokušao naplatiti provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika putem FINA-e. Dakle, dana 04.08.2018. je ponovno počeo teći desetogodišnji zastarni rok. Kako je ovrhovoditelj zahtjev za naplatu ponovno predao FINA-i dana 04. ožujka 2026. godine, tako ovršenikov prigovor zastare nije osnovan, a to stoga što do trenutka predaje FINA-i zahtjeva za naplatu nije protekao zakonom određen desetogodišnji rok zastare. Nadalje, neosnovano ovršenik upire na nedopuštenost ovrhovoditelja zahtjeva za naplatu, pozivajući se pritom i na Zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. studenog 2019. godine. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. 274/2023-2 od 10. siječnja 2024. godine, odlučujući povodom revizije ovršenika, a čije podnošenje je dopušteno radi pravnog pitanja: "Je li dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome?", odbio reviziju ovršenika kao neosnovanu. Ovdje se ističe da je u gore naznačenom postupku ovršenik također isticao razloge koje u ovom postupku ističe ovršenik, pozivajući se također na gore naznačeni zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda od 27. studenog 2019. godine. Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. 274/2023- 210. siječnja 2024. godine izrazio sljedeće shvaćanje: „Navedeni prijedlozi ovršenika su pravomoćno odbijeni jer se, u t. 6., citirani zaključak odnosi samo na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Naime, drugostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazlaže kako isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane Ovršnim zakonom ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ), odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Fine, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, drugostupanjski sud navodi i kako pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine. Isto tako, izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini, pa kada Fina, primjenom odredbe čl. 12. ZPONS, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što ovdje jest slučaj. Predložio je sukladno čl. 52. Ovršnog zakona naslovnom Sudu odbiti kao neosnovan prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i prijedlog za odgodom ovrhe, uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te obvezati ovršenika da nadoknadi ovrhovoditelju trošak sastava ovog podneska i eventualnih drugih radnji ovrhovoditelja povodom prijedloga ovršenika.

3. Iz stanja spisa proizlazi da se protiv ovršenika ne provodi ovrha na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ (ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjene određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine), već na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-247/2014-2 od 27. siječnja 2014. javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka (isprave koja nije navedena u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a), a među kojima su i pravila o pravnim lijekovima i pravnim sredstvima ovršenika (članak 284. stavak 5. OZ-a).

4. Prema tome, kako se po ovršeniku sporna ovrha ne provodi na temelju isprava navedenih u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a, za koju provedbu se veže mogućnost podnošenja pravnih sredstava po ovršeniku iz odredbe članka 210. stavka. OZ-a (prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedloga za odgodu ovrhe), već na temelju pravomoćnog i ovršnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi za provedbu za koje su mjerodavna navedena pravila o izvansudskoj ovrsi, to ovaj sud predmetni prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, nije mogao razmatrati, ali ni donositi odluku po osnovi članka 210. stavka 1. OZ-a, već ga je u skladu sa navedenim pravilima o izvansudskoj ovrsi (članak 284. OZ-a) jedino mogao tretirati kao takozvanu izvanrednu žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-247/2014-2 od 27. siječnja 2014. i o istoj odlučiti u skladu sa remonstrativnim ovlaštenjima, uz poštivanje propisa o postupanju sa žalbom, i u tom smislu utvrđivati odlučne činjenice (članak 52. stavak 1.-4., članak 53. OZ-a). U tom pravcu govori i sudska praksa (odluka-rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1882/2021-2).

5. Kako je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika, a ovršenik je istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona, da je tražbina prestala odnosno da je nastupila zastara tražbine, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu i da je ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti iz kojeg potječe odluka, sud je ovršenika zaključkom uputio da u roku od 15 dana od dana dostave istog pokrene parnicu, radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe kod FINE na novčanim sredstvima ovršenika određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-247/2014-2 od 27. siječnja 2014. Radi izloženog sud je temeljem čl. 52 st. 3, a u svezi s odredbom čl. 53 st. 1 OZ (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) riješio kao u izreci po točkom I.

6. U podnesenoj žalbi punomoćnik ovršenika zatražio je naknadu troška postupka, sastava žalbe u ukupnom iznosu od 250,00 eur sa PDV-on. Sud će odluku o trošku donijeti nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen, ovisno o uspjehu u sporu, zbog čega je riješeno kao u izreci zaključka pod točkom II.

Našice, 22. travnja 2026. godine

SUDAC:

Dario Ručević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. punomoćnik ovrhovoditelja

2. punomoćnik ovršenika