REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1578/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja TA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 22. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju BA iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 671,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 650,00 eura od dana podnošenja tužbe 12.11.2024. g., pa do isplate, te na iznos od 21,00 eura od 22. travnja 2026. pa do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 21,00 eura, za period od 12. studenoga 2024. pa do 22. travnja 2026.

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.378,13 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22. travnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 421,87 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22. travnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj TA (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 12. studenoga 2024. navodi da je zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., koji poslodavac je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik). Tužitelj je ozljedu zadobio 26. veljače 2024. kada je prilikom silaska s električnog viličara nezgodno stao, izgubio ravnotežu i pao na lijevo koljeno. S obzirom da poslodavac tužitelja odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu ove štete, s obzirom da ne postoje razlozi za otklanjanje te odgovornosti. Tužitelj je posao obavljao na uobičajeni način, a ozljeda na radu je tužitelju priznata kao ozljeda na radu. U štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljede: contusio geni sin., uslijed koje je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je tužitelj uslijed ozljede koljena trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je koljeno oteklo i bilo je bolno, tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišenom, hladiti koljeno, te nositi elastični zavoj, kao i uzimati antibiotike i analgetike. Tijekom mirovanja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev te je tuženik isplatio naknadu štete u iznosu od 850,00 eura, koji iznos u cijelosti naknadio štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23. lipnja 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 671,00 euro, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je isplatom iznos od 850,00 eura u cijelosti naknadio štetu prema tužitelju sukladno medicinskoj dokumentaciji i okolnostima slučaja. Tuženik ne spori činjenicu da je poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika. Nadalje, podneskom od 18. srpnja 2025. tuženik ističe da je prema polici osiguranja koju je poslodavac tužitelja zaključio s tuženikom iscrpljen ugovoreni agregatni limit, radi čega ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete koja je predmetom ovog postupka, odnosno tuženik ukazuje da tužitelj može naknadu štete tražiti direktno od poslodavca. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 9-11 spisa), u potvrdu o isplati (str. 17 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 27-28 spisa), izvršen je uvid u podatke o isplatama štete po polici (str. 37-38 spisa), te u policu osiguranja (str. 39-41 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost tuženika za isti, sporna je visina štete, odnosno odgovornost tuženika s obzirom na prigovor iscrpljenosti agregatnog limita.

6. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja lijevog koljena, koje su posljedica štetnog događaja, a liječenje je trajalo 7 dana. Kod tužitelja prema medicinskoj dokumentaciji i prirodi ozljede nije zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Tužitelj je trpio sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg pet dana i manjeg još deset dana. Pretrpio je i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko deset dana. Tužitelj je trpio fiz8ičku bol jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg pet dana, te manjeg još oko četrnaest dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po jedan sat dnevno kroz šest dana.

7. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.

8. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 800,00 eura, te prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 700,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj pretrpio fizičke bolove u ukupnom trajanju od 20 dana, da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 27 godina, da je pretrpio kako primarni tako i sekundarni strah, te ujedno kasni strah u trajanju od deset dana, što sve zajedno opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u ukupno iznosu od 1.500,00 eura.

10. S obzirom da je tuženik prije utuženja isplatio nesporan iznos naknade štete od 850,00 eura, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 650,00 eura na ime naknade neimovinske štete.

11. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 6 sati, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od zatraženih 21,00 eura, što predstavlja iznos od 3,50 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani. Tuženik nije osporio visinu cijene sata tuđe pomoći i njege kao ni činjenicu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

12. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno postavio u podnesku od 23. lipnja 2025. zatraživši isplatu iznosa od 671,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, koji zahtjev je u cijelosti valjalo prihvatiti, sve kako je to navedeno pod točkom I/izrijeke.

13. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate isti je djelomično osnovan, s obzirom da je prema odredbi čl. 1103 ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, te tužitelje stoga osnovano potražuje kamatu na neimovinsku štetu počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu, s obzirom da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO- a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 ZOO-a, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

14. U odnosu na prigovor tuženika da je iscrpljen agregatni limit koji je ugovoren po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] valja navesti da je sud izvršio uvid u popis isplata koje su izvršene po navedenoj polici, a u okviru agregatnog limita, te je utvrdio da je tuženik u više navrata vršio isplate oštećenicima za štete koje su prijavljene nakon što je podnesena tužba ovom sudu, odnosno nakon što je tuženik dostavio odgovor na tužbu (28. studenoga 2024.). Tako je pregledom isplata utvrđeno da je tuženik izvršio više isplata za štete koje su prijavljene tek 2025. i to u ukupnom iznosu koji premašuje utuženi iznos (primjerice za štetu koja je prijavljena 13. svibnja 2025. tuženik je izvršio isplatu iznosa od 6.400,00 eura, za štetu koja je prijavljena 4. ožujka 2025. izvršena je isplata u iznosu od 1.090,00 eura, te za štetu koja je prijavljena 26. ožujka 2025. izvršena je isplata u iznosu od 1.700,00 eura). Prema mišljenju ovog suda tuženik je trebao u trenutku saznanja za štetu koju tužitelj potražuje ovom tužbom rezervirati novčana sredstava za naknadu te štete u smislu odredbe čl. 106 Zakona o osiguranju (Narodne novine broj: 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22, 152/24) i čl. 6 Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima (Narodne novine broj: 72/19, 151/22, 155/22), a ne isplaćivati novčana sredstva osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, odnosno na koje isplate je kasnije je nastao štetni događaj. Naime, pregledom isplaćenih iznosa naknade štete koji proizlaze iz tabele dostavljene po tuženiku proizlazi da su isplate vršene u odnosu na štetne događaje koji su nastali nakon tužiteljevog, te u odnosu na koje su kasnije prijavljene štete. Iz navedenog proizlazi da prigovor iscrpljenosti agregatnog limita nije osnovan, jer tuženik prilikom vršenja isplata naknada štete nije uzeo u obzir potraživanje tužitelja za koje je saznao primitkom tužbe odnosno dana 13. studenoga 2024.

15. Sud nije prihvati prijedlog tuženika da se na okolnost iscrpljenosti agregatnog limita izvede dokaz financijskim vještačenjem, jer navedena činjenica među strankama nije sporna, a ujedno proizlazi iz podataka o isplatama koje je dostavio tuženik, međutim s obzirom na iznose isplata i datume prijava šteta, sud je utvrdio da prigovor tuženika nije osnovan.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužitelju, budući da zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

17. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 150,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za pristup ročištu za objavu presude iznos od 75,00 eura (Tbr. 9/3), te za sastav podneska od 5. studenoga 2025. iznos od 37,50 eura (Tbr. 8/4), što ukupno iznosi 862,50 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 215,63 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 300,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.378,13 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

18. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 30. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, s obzirom da istim podneskom tužitelj obavještava sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno je tužitelju za svaku priznatu radnju određen trošak prema visini od 75 bodova, s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pa s obzirom da je tužitelj zatražio trošak u visini od 100 bodova za svaku radnju, odbijen je zahtjev tužitelja preko visine od 75 bodova.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku