REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2632/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Marije Bakula Vugrinec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA SAVA zavarovalna družba d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva 3, OIB 45237012600, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv 1. tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, i 2. tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i prvotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1096/21 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1096/21 od 23. svibnja 2023. u točkama 2. i 4. njezine izreke te u točki 5. njezine izreke u dijelu kojim je u odnosu na drugotuženika odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.719,15 eur i za isplatu zateznih kamata na taj iznos.

II. Odbija se kao neosnovana prvotuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1096/21 od 23. svibnja 2023.:

- u točki 1. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 8.719,15 eur te zatezne kamate koje na iznos od 5.112,85 eur teku od 13. listopada 2018. do isplate te koje na iznos od 3.606,30 eur teku od 13. travnja 2019. do isplate i to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena

- u točki 3. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 994,22 eur te zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj

P-1096/21 od 23. svibnja 2023.:

a) u odnosu na prvotuženika: u točki 1. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku platiti tužitelju iznos od 6.436,82 eur i zatezne kamate na taj iznos te u točki 3. njezine izreke u dijelu u kojim je naloženo prvotuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 617,80 eur i zatezne kamate na taj iznos; te u tim dijelovima odbijaju kao neosnovani tužiteljevi zahtjevi.

b) u odnosu na drugotuženika: u točki 5. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.719,15 eur i za isplatu zateznih kamata na taj iznos te u točki 6. njezine izreke; i sudi:

1. Nalaže se drugotuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 8.719,15 eur i zatezne kamate koje na iznos od 5.112,85 eur teku od 13. listopada 2018. do isplate te na iznos od 3.606,30 eur od 13. travnja 2019. do isplate i to po stopi koja se:

- do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena

- od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena

- od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa), za tri postotna poena.

2. Nalaže se drugotuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 994,22 eur te zatezne kamate koje na taj iznos teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa), za tri postotna poena.

IV. Nalaže se drugotuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 609,67 eur.

V. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi prvotuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 562,40 eur.

VI. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 622,13 eur.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom u točki 1. njezine izreke naložio prvotuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 15.155,96 eur te zatezne kamate koje na iznos od 9.016,96 eur teku od 13. listopada 2018. do isplate te koje na iznos od 6.139,00 eur teku od 13. travnja 2019. do isplate.

1.1. Nadalje, prvostupanjski sud je u točkama 2. -6. izreke pobijane presude:

- u odnosu na prvotuženika odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.283,33 eur te za isplatu zateznih kamata na taj iznos (točka 2.)

- naložio prvotuženiku, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.612,02 eur te zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja pobijane presude (točka 3.)

- odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 99,54 eur (točka 4.)

- u odnosu na drugotuženika odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.438,29 eur te za isplatu zateznih kamata na taj iznos (točka 5.)

- naložio tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi drugotuženiku, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.644,07 eur te zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja pobijane presude (točka 6.).

1.2. Konačno, nepobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prvotuženikov prigovor nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi:

- da je 21. lipnja 2018. oko 17:15 sati u Zadru došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu Unicredit leasinga d.o.o., kojim je upravljao SN pri čemu da je Radinski d.o.o., Maribor, tužiteljev osiguranik (u daljnjem tekstu: tužiteljev osiguranik)

- da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali i BN (u daljnjem tekstu: prvotuženikov osiguranik) vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod prvotuženika policom osiguranja, i ON (u daljnjem tekstu: drugotuženikov osiguranik) vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod drugotuženika policom osiguranja.

2.1. Prema razlozima pobijane presude tužitelj u ovom postupku regresno zahtijeva isplatu od prvotuženika i drugotuženika na ime štete koju je (tužitelj) isplatio svojem osiguraniku pri čemu je, na temelju izvedenih dokaza, u bitnom, utvrdio:

- da je za nastalu štetu tužiteljevom osiguraniku odgovoran prvotuženikov osiguranik dok da drugotuženikov osiguranik nije ničim pridonio nastanku navedene štete budući da vozilo drugotuženikovog osiguranika nije bilo u kontaktu s vozilima prvotuženikovog osiguranika niti tužiteljevog osiguranika

- da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio ukupno iznos od 17.438,29 eur na ime štete koju mu je počinio prvotuženikov osiguranik i to 12. listopada 2018. iznos od 10.222,69 eur i 12. travnja 2019. iznos od 7.212,60 eur.

2.2. Prvostupanjski sud nije prihvatio prvotuženikov prigovor zastare, ali je ocijenio osnovanim prvotuženikov prigovor da se u isplatu štete ne uračunava i porez na dodanu vrijednost.

2.3. Stoga je, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), prvostupanjski sud donio pobijanu presudu.

3. Tužitelj je protiv presude u točkama 2., 4. do 6. njezine izreke pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi posebno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ističući da su pogrešni razlozi prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost drugotuženikovog osiguranika. Naglašava da nije bilo izlijetanja vozila drugotuženikovog osiguranika sa sporednog puta na glavni da prvotuženikov osiguranik ne bi imao potrebu prijeći na suprotnu stranu kolnika kojom se kretao tužiteljev osiguranik te da ne bi došlo do prometne nesreće. Stoga da su za nastanak prometne nesreće odgovorni prvotuženikov osiguranik i drugotuženikov osiguranik slijedom čega smatra da ih je bilo potrebno solidarno obvezati na regresnu isplatu tužitelju.

3.2. Osporava shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na obračun naknade štete s obračunatim porezom na dodanu vrijednost.

3.3. Smatra da je posljedično prvostupanjski sud pogrešno odmjerio troškove parničnog postupka posebno ističući da je neosnovano shvaćanje prvostupanjskog suda da ročište za objavu presude nije nužno za vođenje parnice. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.220,05 eur.

4. Prvotuženik je protiv presude u točkama 1. i 3. njezine izreke pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na navedenu postupovnopravnu povredu vezano uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodi:

- da je za vozilo tužiteljevog osiguranika sklopljen ugovor o osiguranju, ali da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije postojalo pokriće osiguranja u smislu odredbe članka 25. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska

- da je postupanje drugotuženikovog osiguranika glavni uzrok štetnog događaja

- da je osoba koja je upravljala vozilom tužiteljevog osiguranika djelomično doprinijela nastalom štetnom događaju.

4.1. Pritom naglašava da je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, ali da prvostupanjski sud, ne navodeći nikakve valjane razloge, nije prihvatio navedene dokazne prijedloge. Smatra da ga je prvostupanjski sud na taj način onemogućio u raspravljanju u ovoj pravnoj stvari zbog čega da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

4.2. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kada nije prihvatio njegov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije s obzirom na to da je vlasnik oštećenog vozila bio Unicredit leasing d.o.o. te da tužitelj navedenom vlasniku, kao jedinoj osobi koja je imala osigurljiv interes, nije isplatio ništa. Isto tako da su nerazumljivi razlozi prvostupanjskog suda glede tužiteljevih isplata svojem osiguraniku kao i visine štete na oštećenom vozilu s obzirom na izričite i jasne navode vještaka s ročišta od 18. travnja 2023. da je na oštećenom vozilu ukupno nastala šteta u iznosu od 12.155,96 eur.

4.3. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata. Navodi da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a ne od dana tužiteljeve isplate štete njegovom osiguraniku. U prilog tome da se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis. Osim toga da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu zastare ističući da je od dana štetnog događaja do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 3 godine propisan odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima.

4.4. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka ističući da je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada je za radnje poduzete prije 1. studenog 2022. obračunao vrijednost boda po 1,99 eur / 15,00 kn. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 978,00 eur.

5. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbe tužitelja i prvotuženika u kojem naglašava da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da njegov osiguranik nije pridonio nastanku štete. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 1072. Zakona o obveznim odnosima. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 622,13 eur.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Predmet spora je tužiteljev subrogacijski zahtjev za isplatu iznosa od 17.438,29 eur kojeg je, po osnovi osigurnine, prethodno isplatio u korist svojeg (kasko) osiguranika glede popravljanja štete na vozilu Mercedes V Diesel, V250 BlueTEC Avantgarde dolgi Avt., registarske oznake [registarska oznaka] (u daljnjem tekstu: vozilo Mercedes), nastale u prometnoj nezgodi 21. lipnja 2018. u Zadru, a za koju štetu tužitelj solidarno odgovornima smatra prvotuženikovog osiguranika i drugotuženikovog osiguranika.

9. Tužitelj i prvotuženik u svojim žalbama navode da je prvostupanjski sud, vezano za utvrđenje da ne postoji odgovornost drugotuženikovog osiguranika za nastanak prometne nezgode, počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a s kojim žalbenim navodima je suglasan i ovaj sud.

9.1. S tim u vezi tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je drugotuženikov osiguranik, prešavši na rub glavne prometnice prilikom uključivanja na glavnu prometnicu, svojom radnjom izazvao reakciju skretanja ulijevo prvotuženikovog osiguranika koji je upravljao teretnim vozilom po glavnoj prometnici.

9.1.1. Drugotuženik je osporio navedenu tvrdnju te odgovornost svojeg osiguranika pri čemu se pozvao na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1490/19 od 6. kolovoza 2019. (list 82. - 84. spisa) kojom je drugotuženikov osiguranik oslobođen od optužbe da bi vezano za navedenu prometnu nezgodu, vršenjem radnje priključivanja u promet, počinio prekršaj kažnjiv po članku 43. stavku 3. u vezi s odredbom članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9.2. Što se tiče pravnih učinaka navedene pravomoćne presude donesene u prekršajnom postupku ističe se da je odredbom članka 12. stavka 3. ZPP-a propisano da je sud u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Iz toga se zaključuje da sud u parničnom postupku nije vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oslobađa optužbe.

9.2.1. Štoviše, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju poslovni broj Rev-956/21-2 od 15. prosinca 2021. i presudi poslovni broj Gž-22/14-2 od 29. listopada 2014., citirana odredba ne primjenjuje se analogno i u pogledu postojanja prekršajnog djela i prekršajne odgovornosti. Međutim, navedena pravomoćna presuda ima određenu dokaznu snagu i treba biti ocijenjena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a pri čemu valja imati u vidu da je građanskopravna odgovornost šira od prekršajnopravne odgovornosti.

9.3. Prema prosudbi ovog suda logični su i životni žalbeni navodi kojima tužitelj i prvotuženik ukazuju da nije bilo izlijetanja vozila drugotuženikovog osiguranika sa sporednog puta na glavni prvotuženikov osiguranik ne bi imao potrebu prijeći na suprotnu stranu kolnika kojom se kretao SN upravljajući vozilom Mercedes. U tom pogledu iz spisa ne proizlazi da su postojali neki drugi razlozi zbog kojih bi prvotuženikov osiguranik prešao na suprotnu stranu kolnika.

9.4. Uzimajući u obzir navedeno, okolnost da rezultati vještačenja izvedenog radi utvrđenja dinamike prometne nezgode nisu dostatni za utvrđenje pravno relevantnih činjenica te uvažavajući pravomoćnu presudu iz prekršajnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da postoji obostrana krivnja prvotuženikovog osiguranika i drugotuženikovog osiguranika za prouzročenje prometne nezgode i to u omjeru 50% - 50%.

9.5. Dakle, prvotuženikov osiguranik nije isključivo odgovoran za štetu nastalu na vozilu Mercedes.

9.5.1. Stoga je valjalo na odgovarajući način primijeniti odredbu članka 1072. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da ako postoji obostrana krivnja svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje. Zbog toga, protivno tužiteljevom shvaćanju, nema osnove solidarno obvezati prvotuženika i drugotuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos.

10. U pogledu preostalog dijela tužiteljeve žalbe prihvaćaju se njegovi žalbeni navodi kojima osporava shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo zahtijevati iznos poreza na dodanu vrijednost kojeg je platio nadoknađujući štetu na vozilu Mercedes.

10.1. Prije svega glede obveznopravnog odnosa između pravnih subjekata iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu odnosno, u konkretnom slučaju, sudionika prometne nezgode naglašava se da je odredbama članka 1085. ZOO -a propisano:

(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

(2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

(3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

(4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

10.1.1. S druge strane što se tiče obveznopravnog odnosa između osiguratelja (tužitelja) i njegovog osiguranika iz ugovora o (kasko) osiguranju ističe se da je odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a (zakonska subrogacija) propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10.2. Ukoliko je osiguratelj (tužitelj) nadoknađujući štetu odnosno za uspostavu prijašnjeg stanja platio i porez na dodanu vrijednost ima pravo od štetnika odnosno njegovog osiguratelja (prvotuženika i drugotuženika) zahtijevati da mu se navedeni iznos, koji je po toj osnovi platio, vrati. Naime, temeljnom pravilu o popravljanju imovinske štete nije moguće udovoljiti ako se ne priznaje i pravo na naknadu štete koja, u ovom slučaju, u sebi uključuje i plaćeni porez na dodanu vrijednost.

11. Posebno u odnosu na prvotuženikovu žalbu naglašava se da su neosnovani njegovi žalbeni navodi o nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije. S tim u vezi:

a) odredbom članka 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

b) odredbama članka 948. ZOO-a propisano je:

(1) Ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja. (2) Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak. (3) Osiguranik može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja.

11.1. Iz prometne dozvole (list 31. i 32. spisa) i police osiguranja (list 37. i 38. spisa) je vidljivo da je tužiteljev osiguranik korisnik vozila Mercedes (primatelj leasinga) koje je u vlasništvu Unicredit leasinga d.o.o. iz čega se zaključuje da je tužiteljev osiguranik, protivno žalbenim navodima, imao opravdani interes na predmetu osiguranja.

11.2. Tužiteljev osiguranik kao ugovaratelj osiguranja (i osiguranik) je s tužiteljem, glede vozila Mercedes, sklopio ugovor o kasko osiguranju. Također, predmetna prometna nezgoda dogodila se 21. lipnja 2018. odnosno za trajanja osiguranja to jest u vremenu pokrića budući da je iz police osiguranja razvidno razdoblje njezine valjanosti - od 12. svibnja 2018. do 12. svibnja 2019. Kod takvog stanja stvari prvotuženik je bio dužan dokazati svoju tvrdnju da nije postojalo osigurateljno pokriće na predmetu osiguranja te da prva premija osiguranja nije plaćena, a što nije učinio.

11.3. Stoga činjenice da tužiteljev osiguranik nije bio vlasnik (oštećenog) vozila Mercedes te da tužitelj nije vlasniku tog vozila isplatio ništa nisu od utjecaja na postojanje tužiteljeve aktivne legitimacije.

12. Što se tiče prvotuženikovog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu zastare tužiteljeve tražbine ističe se da iz odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a proizlazi da je tužiteljevo (osigurateljevo) pravo izvedeno iz prava na naknadu štete njegovog osiguranika prema štetniku.

12.1. Odredbom članka 234. stavka 6. ZOO-a propisano je da zastarijevanje tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

12.1.1. S tim u vezi na osigurateljevo pravo u pogledu zastare tražbine primjenjuje se odredba članka 230. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pritom pod navedenim saznanjem za štetu podrazumijeva se saznanje kako o postojanju štete, tako i o njezinom opsegu odnosno elementima njezine visine.

12.1.2. Tužiteljev osiguranik odnosno tužitelj o opsegu i visini štete nisu mogli saznati na dan štetnog događaja odnosno prometne nezgode zbog čega, protivno prvotuženikovom shvaćanju, od tog dana nije mogla počela teći zastara. Naime, računi (list 25., 44. i 51. spisa) koje su treće osobe u popravljanju imovinske štete na vozilu Mercedes izdale tužiteljevom osiguraniku datiraju od 26. srpnja 2018., 31. srpnja 2018. i 21. rujna 2018. te su tužiteljev osiguranik i tužitelj najranije tada mogli saznati za opseg štete odnosno sve elemente njezine visine.

12.2. Slijedom toga, imajući u vidu da je tužba podnesena 18. lipnja 2021., nije protekao zastarni rok od tri godine odnosno nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

13. Ne prihvaćaju se prvotuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede zateznih kamata.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio da tužitelj (osiguratelj) ima pravo na zatezne kamate od 12. listopada 2018. i 12. travnja 2019. odnosno od dana isplaćenih naknada iz osiguranja, u smislu odredbe članka 963. stavka 1. ZOO -a. Takvo shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-643/22-2 od 6. prosinca 2023.

13.2. Neosnovani su žalbeni navodi da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Naime, odredbom članka 941. stavka 1. ZOO-a propisano je da je osiguranik dužan, osim u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana otkad je to saznao. S druge strane, osiguratelji čiji su osiguranici sudjelovali u prometnoj nezgodi trebali bi u duhu načela savjesnosti i poštenja te suradnje, koja su propisana odredbama članaka 4. i 5. ZOO-a, aktivno participirati u otklanjanju nastale štete. Pritom su dužni, u skladu s odredbom članka 10. stavka 2. ZOO -a, u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti, postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima.

14. Konačno naglašava se da žalbenim navodima nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva dok prvostupanjski sud u tom dijelu, protivno prvotuženikovim žalbenim navodima, nije počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

14.1. Iz tužiteljevih naloga za plaćanje (list 18. i 19. spisa) i računa (list 25., 44. i 51. spisa) koje su treće osobe u popravljanju imovinske štete na predmetu osiguranja izdale tužiteljevom osiguraniku proizlazi da je 12. listopada 2018. tužitelj uplatio Autocommercu d.o.o. iznos od 10.225,69 eur te da je 12. travnja 2019. tužitelj uplatio svojem osiguraniku iznos od 7.212,60 eur.

14.2. Dakle, ukupan iznos kojeg je tužitelj platio nadoknađujući štetu odnosno za uspostavu prijašnjeg stanja na vozilu Mercedes je iznos od 17.438,29 eur.

15. Što se tiče troškova parničnog postupka, kod toga da su stranke djelomično uspjele u parnici, ima se primijeniti odredba članka 154. stavka 2. ZPP -a.

15.1. Tužitelj je u odnosu prema svakom od tuženika uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 8.719,15 eur dok je vrijednost predmeta spora bila iznos od 17.438,29 eur. Stoga je tužitelj sa svojim zahtjevom za isplatu prema prvotuženiku i drugotuženiku u parnici uspio u omjeru od 50%. S druge strane, što se tiče osnove zahtjeva tužitelj je uspio u cijelosti to jest 100% pri čemu se naglašava da su prvotuženik i drugotuženik tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom osporavali osnovanost osnove tužbenog zahtjeva zbog čega su strankama nastali troškovi.

15.1.1. Kada se zbroji omjer tužiteljevog uspjeha u parnici glede osnove i visine-100% + 50,00% (150,00%) zaključuje se da konačan omjer njegovog uspjeha u parnici naspram prvotuženika i drugotuženika iznosi 75% (150,00% : 2).

15.1.2. Prvotuženik i drugotuženik su glede visine tužbenog zahtjeva uspjeli u parnici u omjeru od 50,00% zbog čega konačan omjer njihovog uspjeha u parnici iznosi po 25% (50,00% : 2), imajući u vidu da nisu uspjeli s osporavanjem osnove tužbenog zahtjeva.

15.1.3. Dakle, konačan omjer tužiteljevog uspjeha u parnici je 75,00% dok je konačan omjer prvotuženikovog i drugotuženikovog uspjeha u parnici po 25,00% zbog čega 50,00% predstavlja razliku konačnog omjera uspjeha stranaka u parnici, a na temelju koje se imaju odmjeriti tužiteljevi troškovi.

15.2. Tužiteljevi troškovi koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka su troškovi za:

- zastupanje na ročištu 18. listopada 2022. u iznosu od 250,00 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Odvjetnička tarifa)

- sastav podneska od 28. veljače 2023. u zahtijevanom iznosu od 497,71 eur prema Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife

- zastupanje na ročištu 18. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu od 497,71 eur prema Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife

- porez na dodanu vrijednost u iznosu od 311,36 eur prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife

- sudska pristojba na tužbu u iznosu od 220,83 eur

- sudska pristojba na presudu u iznosu od 220,83 eur; odnosno iznos od 1.998,44 eur te zatezne kamate na taj iznos.

15.3. Uzimajući u obzir razliku konačnog omjera uspjeha stranaka u parnici 50% te iznos tužiteljevih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka u iznosu od 1.988,44 eur zaključuje se da je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka prema prvotuženiku i drugotuženiku u iznosu od po 994,22 eur.

15.4. Što se tiče tužiteljevih troškova žalbenog postupka ističe se da vrijednost pobijanog dijela presude koju pobija tužitelj iznosi 17.438,28 eur zbog čega bi tužitelj, u slučaju uspjeha sa žalbom u cijelosti, imao pravo na naknadu troškova za:

- sastav žalbe u zahtijevanom iznosu od 622,14 eur prema Tbr. 10. točka 1. Odvjetničke tarife

- porez na dodanu vrijednost u iznosu od 155,53 eur prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife

- sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 441,67 eur; odnosno iznos od 1.219,34 eur.

15.4.1. Budući da je tužitelj, u odnosu na drugotuženika, sa žalbom uspio u omjeru od 50% to je osnovan njegov zahtjev prema drugotuženiku za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 609,67 eur.

15.4.2. Što se tiče prvotuženikovih troškova žalbenog postupka ističe se da vrijednost pobijanog dijela presude koju pobija prvotuženik iznosi 15.155,96 eur zbog čega bi, u slučaju uspjeha sa žalbom u cijelosti, imao pravo na naknadu troškova za:

- sastav žalbe u zahtijevanom iznosu od 623,00 eur prema Tbr. 10. točka 1. Odvjetničke tarife

- porez na dodanu vrijednost u iznosu od 155,75 eur prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife

- sudsku pristojbu na žalbu u zahtijevanom iznosu od 199,00 eur; odnosno iznos od 977,75 eur.

15.4.2.1. Budući da je prvotuženik sa žalbom uspio u omjeru od 57,52% to je osnovan njegov zahtjev prema tužitelju za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 562,40 eur.

15.4.3. Drugotuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 622,13 eur.

15.5. Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi kojima osporava odluku o troškovima postupka u pogledu zahtjeva za naknadu troškova za pristup ročištu za objavu presude budući da tužitelj na navedeno ročište nije pristupio.

15.6. Što se tiče prvotuženikovih žalbenih navoda kojima osporava odluku o troškovima postupka glede vrijednosti boda ističe se da je odredbom Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj :

142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; u daljnjem tekstu: Odvjetnička tarifa/22), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, propisano kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.6.1. Budući da je u vrijeme donošenja pobijane presude kojom je odlučeno o troškovima postupka (23. svibnja 2023.) na snazi bila Odvjetnička tarifa/22, odredbom Tbr. 50. koje tarife je propisano da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, to su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio navedenu vrijednost boda.

15.6.2. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Rev-1331/24-2 od 17. travnja 2025. kada sud donosi odluku o naknadi troškova postupka nakon stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22 kojom je izmijenjena vrijednost boda, koja od tada iznosi 15,00 kn (1,99 eur), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema toj vrijednosti boda i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a i odredbe članka 373.a stavka 1. tog zakona odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude; na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. ZPP -a odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude dok je na temelju odredaba članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točkama IV.-VI. izreke ove presude.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak