REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-956/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P -80/2021-52 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-80/2021-52 od 8. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O tužiteljevu zahtjevu za naknadom troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom navedenom u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.574,64 EUR / 355.847,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2020. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci te presude kao i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 EUR (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je uvidom u stečajni spis poslovni broj St-333/19 koji se vodio u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Pergament d.o.o. u stečaju utvrdio da je tužitelju kao vjerovniku tog društva od ukupno utvrđene tražbina u iznosu od 47.229,10 EUR isplaćen iznos od 2.361,46 EUR dok je prema točki II. izreke rješenja poslovni broj St-333/19 od 10. rujna 2024. (kojim je potvrđen stečajni plan nad navedenim društvom) otpušena preostala tražbina u iznosu od 44.867,64 EUR, a točkom IX. izreke navedenog rješenja je utvrđeno da nakon pravomoćnosti tog rješenja vjerovnici nemaju nikakvih drugih potraživanja prema stečajnom dužniku te se smatra da su se ostali svojih tražbina odrekli. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da je tražbina koju je tužitelj imao prema društvu Pergament d.o.o. koja je predmet ovog postupka prestala, pa upravo zato tužitelj kao vjerovnik tog društva neosnovano potražuje od tuženika kao člana tog društva utuženi novčani iznos prema odredbi članka 10. stavaka 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19). Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da sud prvog stupnja smatra da je tužitelj tražbinu koja je predmetom ovog spora djelomično namirio uplatom od strane društva Pergament d.o.o. prije pokretanja predmetnog postupka, a djelomično tijekom ovog spora sukladno stečajnom planu donesenom u stečajnom postupku nad društvom Pergament d.o.o. dok se preostalog iznosa tražbine tužitelj odrekao pa je zato tražbina koja je predmet ovog postupka prestala i više ne postoji te tužitelj u trenutku zaključenja glavne rasprave nema dospjelu tražbinu prema društvu Pergament d.o.o. čiji je član društva bio tuženik od kojeg prema članku 10. Zakona o trgovačkim društvima tužitelj zahtijeva podmirenje tražbine. Zbog navedenog, budući da prva pretpostavka proboja pravne osobnosti nije ispunjena, sud nije iznosio dokaze provedene u postupku, a koji su izvedeni na okolnost druge pretpostavke odnosno je li član društva (tuženik) zloupotrebljavao okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva na koju je okolnost proveden dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke te dokaz saslušanjem stranaka. Žalitelj smatra da pobijana presuda nije pravilna i na zakonu osnovana. Tužitelj se poziva na odredbu članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) prema kojem rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca. Pri ovome treba imati u vidu kako se odgovornost člana društva tumači kao solidarna obveza jamca (članak 111. i 126. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) o čemu postoji i sudska praksa; pri tome, žalitelj se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9141/03 od 15. lipnja 2026., Pž-5153/05 od 3. veljače 2009. i Pž-414/12 od 21. travnja 2015. Prema tome, uslijed neprimjene članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da prva pretpostavka proboja pravne osobnosti ne postoji. Žalitelj pobija i odluku o trošku smatrajući kada se uzme u obzir razlog zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev, tada za vođen je parnice nije bilo potrebe priznati troškove sastava podnesaka. Žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje; žalitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR uvećan za porez na dodanu vrijednost.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba je osnovana.

3.1. Ispitavši prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka

1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona na koju zakonsku odredbu se tužitelj osnovano poziva u žalbi, ali i odredbu članka 114. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

4. Iz spisa proizlazi nesporno da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Pergament d.o.o. i to na temelju dvaju Ugovora o poslovnoj suradnji koji su sklopljeni 18. svibnja 2017. i 1. siječnja 2018. te je tužitelj sukladno svojoj ugovornoj obvezi proizašloj iz tih ugovora za to društvo kao naručitelja obavio usluge sječe i vuče drva u Maloj Plješivici (Šumarija Korenica). Za navedene usluge tužitelj je tom društvu izdao račune broj 44/P2/1 na iznos od 167.098,18 kn koji je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Bibice Milat sa str. 256. spisa dospio na naplatu 2. listopada 2017., broj 54/P2/1 na iznos od 120.760,56 kn (koji je dospio na naplatu 31. prosinca 2017.) i broj 1/P2/1 na iznos od 55.369,00 kn (koji je dospio na naplatu 18. ožujka 2018.); dakle, ukupna tužiteljeva tražbina prema trgovačkom društvu Pergament d.o.o. je iznosila 343.225,74 kn. Međutim, od tog iznosa, trgovačko društvo Pergament d.o.o. je tužitelju podmirilo samo iznos od 11.702,81 kn tako da preostalo dugovanje iznosi 331.552,93 kn. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je protiv društva Pergament d.o.o. pokrenuo dva ovršna postupka te nakon što je javni bilježnik Milica Kolar izdala rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-45/18 od 30. ožujka 2018. i Ovrv-28/19 od 20. veljače 2018., društvo Pergament d.o.o. je podnijelo paušalne prigovore pa su predmeti završili u parnici. Naknadno je nad društvom Pergament d.o.o. pokrenut predstečajni postupak u kojem se nije uspjela sklopiti predstečajna nagodba pa je otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj St-333/19, a u tom je postupku tužitelju priznata tražbina u ukupnom iznosu od 355.847,63 kn (rješenje poslovni broj St-333/19 od 15. prosinca 2020.; str. 90. spisa).

4.1. Nadalje, između stranaka je nesporna činjenica da je tuženik bio jedini član društva Pergament d.o.o., a što uostalom proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra sa str. 5. i 6. spisa kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu i čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio; osim toga, i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Pergament d.o.o. u kojeg je ovaj sud izvršio uvid sukladno odredbi članka 65. Zakona o trgovačkim društvima i članka 4. Zakona o sudskom registru proizlazi da je tuženik najkasnije od 13. listopada 2013. (kada je na temelju rješenja poslovni broj Tt-13/6885-5 upisan u sudski registar kao jedini član društva Pergament d.o.o.) pa do otvaranja stečajnog postupka nad društvom Pergament d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-333/19 od 16. rujna 2020. bio jedini član tog društva (i jedini član uprave društva) Pergament d.o.o.; zapravo, prema povijesnom izvatku iz sudskog registra, tuženik je bio upisan u sudskom registru kao jedini član tog društva sve do donošenja rješenja poslovni broj Tt-24/8397-12 od 28. studenoga 2024.. Slijedom navedenog, tužitelj je u tužbi smatrao da je tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva Pergament d.o.o. ne odgovara za obveze tog društva i to stoga jer je preuzimao obvezu plaćanja i napravio dugovanje u vrijeme kada je bio svjestan da na računu društva Pergament d.o.o. nema sredstava i da neće moći podmiriti dugovanje te je znatno prije ulaska u poslovni odnos s tužiteljem trebao pokrenuti stečajni postupak a ne prijevarno nastaviti poslovanje društva Pergament d.o.o. kako bi iskoristio to društvo i oštetio tužitelja stjecanjem nepripadne imovinske koristi. Nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljeva tražbina priznata u stečajnom postupku koji se tada vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-333/19 te da knjigovodstvena imovina tog društva prema izvješću stečajnog upravitelja iznosi 21.512.108,58 kn i da je iz tužbe „nemoguće identificirati bilo kakvo postupanje tuženika koje bi se moglo smatrati zlouporabom”, tužitelj je u podnesku od 27. srpnja 2021. sa str. 228. - 230. spisa (dakle, prije zaključenja prethodnog postupka) naveo da se solidarna odgovornost članova društva za obveze društva ne temelji na pravnom poslu već na zakonu te da se ne radi o odnosu dužnika i solidarnog dužnika već o odnosu dužnika i solidarnog jamca prema odredbama Zakona o obveznim odnosima o solidarnom jamstvu, a u tom je podnesku (između ostalog) radi dokazivanja zloupotrebe tuženika kao člana društva da ne odgovara za obveze društva predložio provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja svih bezgotovinskih i gotovinskih plaćanja u razdoblju od uspostave poslovnog odnosa s tužiteljem do dana nastanka prezaduženosti odnosno blokade računa društva Pergament d.o.o., zatim da se ispita je li to društvo trećim osobama u navedenom razdoblju davalo bilo kakve pozajmice te prikaz danih pozajmica s prikazom pravne osnove i sredstava osiguranja danih s povratom pozajmica te prikaz koje su od njih vraćene, kada su vraćene i na koji su način vraćene, kao i to je li u vrijeme dospijeća tužiteljevih računa na žiro računu društva Pergament d.o.o. bilo sredstava da se naplati tužiteljevo potraživanje. Sud prvog stupnja je rješenjem poslovni broj P-80/2021-7 od 19. siječnja 2022. odredio izvođenje dokaza po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bibice Milat te je tom vještaku dao zadatak da ispita kome je, u kojim iznosima i po kojoj osnovi društvo Pergament d.o.o. vršilo plaćanja nakon dospijeća tužiteljevih računa pa do blokade računa u ožujku 2019. godine kao i to jesu li u tom razdoblju vršena bilo kakva plaćanja tuženiku ili davane pozajmice trećim osobama i otuđivane pokretnine i/ili nekretnine u vlasništvu društva (str. 235. - 236. spisa). Sudski vještak Bibica Milat je izradila pisani nalaz i mišljenje s dopunama (i priležećom dostavljenom dokumentacijom) u kojima se očitovala na primjedbe stranaka (str. 253. - 257., 265. - 267., 906. - 908., 1733. i 1745. spisa) te je ista na ročištima za glavnu raspravu održanima 12. listopada 2023. (str. 1731. spisa) i 30. rujna 2025. (str. 1811. spisa) dala usmeni iskaz, a iz kojih pisanih i usmenih nalaza vještaka proizlazi da je društvo Pergament d.o.o. nakon dospijeća tužiteljevih računa vršilo plaćanja nekih kasnije dospjelih računa (tako je na primjer, nakon što je 2. listopada 2017. dospio na naplatu tužiteljev račun broj 44/P2/1, tuženik društvu Građa d.d. 21. studenoga 2017. platio račun u iznosu od 30.412,10 kn čije je dospijeće bilo 26. listopada 2017., to jest 24 dana kasnije od dospijeća navedenog tužiteljeva računa; str. 1733. spisa), uplaćivalo pozajmice tuženiku i društvu Bukva d.o.o. te je podizalo gotovinu sa svog poslovnog računa „za potrebe blagajne”.

4.2. Tuženik je podneskom od 22. rujna 2025. obavijestio prvostupanjski sud da je u stečajnom postupku poslovni broj St-333/19 rješenjem suda od 10. rujna 2024. potvrđen stečajni plan nad društvom Pergament d.o.o. te je točkom II. izreke tog rješenja (ovdje) tužitelju od utvrđene tražbine u iznosu od 47.229,10 EUR otpušten iznos od 44.867,64 EUR, dok je sukladno tom rješenju tužitelj namiren za iznos od 2.361,46 EUR (što proizlazi iz izvatka Kent Bank od 21. listopada 2024. sa str. 1766. spisa), a na ročištu održanom 30. rujna 2025. tuženik je predložio provesti dokaz uvidom u navedeni stečajni spis. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. prosinca 2025. sud prvog stupnja je proveo dokaz uvidom u navedeni spis (zapravo, sud je izvršio uvid u taj spis putem aplikacije eSpis; str. 1847. spisa) te ispisao rješenje iz tog spisa poslovni broj St-333/19 od 10. rujna 2024. kojim je potvrđen stečajni plan s potvrdom pravomoćnosti (str. 1853 . - 1860. spisa) i rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad društvom Pergament d.o.o. u stečaju s potvrdom pravomoćnosti (str. 1862. - 1865. spisa). Na tom je ročištu prvostupanjski sud proveo i dokaz saslušanjem stranaka pa je na temelju tako provedenog postupka donio pobijanu presudu.

5. Prethodno, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužitelj kao vjerovnik trgovačkog društva Pergament d.o.o. aktivno građansko pravno legitimiran voditi ovaj spor protiv tuženika kao člana tog društva. Naime, kao što to i sud prvog stupnja pravilno navodi u točki 10. obrazloženja pobijane presude (str. 5. presude odnosno str. 1878. spisa), tužitelj je ovaj postupak pokrenuo podnošenjem tužbe 22. veljače 2021., to jest prije 1. lipnja 2022. kada je prema članku 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj 34/22) stupila na snagu odredba članka 3. tog Zakona kojim je u Zakon o trgovačkim društvima dodana odredba članka 10. stavka 5., a prema kojoj ako je (i) nad društvom s ograničenom odgovornošću otvoren stečajni postupak zahtjeve protiv osobe koja zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva za vrijeme trajanja stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj. Prema tome, upravo zbog toga što je ovaj spor pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj 34/22), to neovisno od činjenice što se nad društvom Pergament d.o.o. provodio stečajni postupak, tužitelj je kao vjerovnik tog društva aktivno građansko pravno legitimiran voditi ovaj spor radi naplate potraživanja kojeg (je) ima(o) prema društvu Pergament d.o.o. i to od tuženika kao jedinog člana tog društva.

6. Nadalje, upravo zbog toga što tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu proboja pravne osobnosti iz članka 10. stavka 3. (i 4.) Zakona o trgovačkim društvima, za primjenu tog instituta je odlučno da tužitelj kao vjerovnik ima dospjelo potraživanje prema društvu i da je tuženik kao član društva zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva, a što također pravilno smatra i prvostupanjski sud u točki 13. obrazloženja pobijane presude. Međutim, tužitelj je u podnesku od 27. srpnja 2021. kao i u žalbi osnovano ukazivao na činjenicu da tuženik kao član društva Pergament d.o.o. za obveze tog društva zbog zlouporabe okolnosti da ne odgovara za obveze društva vjerovniku društva odgovara kao solidarni jamac za cijelu obvezu društva – to solidarno jamstvo člana društva za tuđu obvezu (obvezu društva) se, za razliku od jamstva nastalog na temelju pravnog posla propisanog Zakonom o obveznim odnosima, temelji na samom zakonu i to na odredbi članka 10. stavka 3. (i 4.) Zakona o trgovačkim društvima; pravno shvaćanje da se za obveze društva radi o solidarnom jamstvu člana društva koji je zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva ovaj sud je zauzeo na primjer, u odluci poslovni broj Pž-414/12 od 21. travnja 2015. (na koju se žalitelj osnovano pozvao u žalbi), a da se radi o solidarnom jamstvu tog člana društva za obveze društva smatra i pravna književnost - ZR: Pravo društava, Knjiga druga, Društva kapitala Dioničko društvo, sedmo izdanje, Organizator, Zagreb, 2020. godine, str. 33. (premda se tu spominje odgovornost za obveze dioničkog društva, to se odnosi i na odgovornost za obveze društva s ograničenom odgovornošću).

6.1. Upravo zbog navedenog, tuženik je kao solidarni jamac u smislu odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima mogao isticati tužitelju kao vjerovniku društva Pergament d.o.o. prigovore tog društva kao dužnika koji nisu strogo osobne naravi, a što je i činio tvrdeći da je tužiteljeva tražbina u cijelosti prestala dijelom isplatom od strane samog društva (kao dužnika) u stečajnom postupku, a dijelom tužiteljevim odreknućem preostalog potraživanja prema društvu Pergament d.o.o. u stečaju (pravomoćnim) usvajanjem rješenja o potvrdi stečajnog plana. Međutim, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda koji smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti prestalo, ovaj sud napominje da je to potraživanje samo djelomično prestalo i to onaj dio potraživanja kojeg je društvo Pergament d.o.o. u stečaju kao glavni dužnik podmirio tužitelju isplatom u iznosu od 2.361,46 EUR dana 21. listopada 2024., no zbog toga što se tužiteljeva prijavljena i priznata tražbina u stečajnom postupku „sastojala” od glavnice, ali i od zateznih kamata tekućih od dospijeća tužiteljeve tražbine pa do otvaranja stečajnog postupka, to ovaj sud nije u mogućnosti ispitati točan iznos dijela tražbine koji je tom uplatom glavnog dužnika podmiren tužitelju tim više što tužitelj prema odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima ima mogućnost uračunavanja redoslijeda namirenja na način da se potraživanje kamate namiruje prije glavnice. Zato ovaj sud nije mogao ni djelomično potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

6.2. Nadalje, upravo zbog toga što tuženik kao član društva odgovara vjerovniku društva kao solidarni jamac (ako je zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva Pergament d.o.o.), tužitelj u žalbi osnovano ukazuje na odredbu članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona prema kojoj rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv (sudužnika i) dužnikovih jamaca. Jednako tako, i prema članku 114. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

6.3. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da time što je usvajanjem stečajnog plana (pravomoćnim) rješenjem poslovni broj St-333/19-344 od 10. rujna 2024. prestala obveza glavnog dužnika – društva Pergament d.o.o. (u stečaju) da tužitelju isplati tražbinu (glavnicu s obračunatim kamatama od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka) u iznosu od 44.867,64 EUR te tužitelj prema točki IX. izreke tog rješenja (više) nema nikakvih drugih potraživanja prema stečajnom dužniku, tim prestankom obveze glavnog dužnika prema tužitelju nije prestala i obveza tuženika kao solidarnog jamca prema tužitelju, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Dakle, rješenjem o potvrdi stečajnog plana kojim je prestalo potraživanje tužitelja prema glavnom dužniku društvu Pergament d.o.o. u stečaju nije prestalo (i) potraživanje tužitelja prema tuženiku kao članu tog društva, već ono (u dijelu u kojem to potraživanje nije prestalo isplatom iznosa od 2.361,46 EUR od strane glavnog dužnika) i nadalje postoji. Upravo zbog toga sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer (više) ne postoji dospjela tražbina tužitelja prema društvu Pergament d.o.o.

7. Međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona i članka 114. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima time što je ocijenio da tužitelj (više) nema dospjelu tražbinu prema društvu Pergament d.o.o., prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije ispitao tuženikovu zloupotrebu okolnosti da tuženik kao član društva ne odgovara za obveze tog društva.

7.1. Naime, odredbom članka 10. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima je propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno Zakonom o trgovačkim društvima. Nadalje, prema stavku 3. istoga članka Zakona o trgovačkim društvima kao izuzetak od neodgovornosti članova društva s ograničenom odgovornošću je određeno da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Međutim, prema članku 10. stavku 4. Zakona o trgovačkim društvima smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz prethodnog stavka tog članka naročito ako član društva: a) koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, b) koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, c) ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i d) ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

7.2. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da član društva kapitala (pa tako i član društva s ograničenom odgovornošću) u pravilu ne odgovara za obveze društva, osim ako je zloupotrebljavao okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva – tada se ne može pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Međutim, ako se radi o slučajevima iz članka 10. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima, tada postoji zakonska presumpcija da je član društva zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva.

7.3. Slijedom navedenog, premda se u načelu mora dokazivati zloupotrebljavanje okolnosti člana društva da ne odgovara za obveze društva, u slučaju kada tužitelj koji kao vjerovnik društva vodi postupak protiv člana društva temeljeći tužbu na proboju pravne osobnosti dokaže da se dogodio jedan od slučajeva iz članka 10. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima, tada on ne mora dokazivati da je tuženi član društva zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva jer za to postoji zakonska presumpcija (tako i pravna književnost - ZR: Pravo društava, Knjiga prva, Opći dio, treće izdanje, Organizator, Zagreb, 2008. godine, str. 296.), a na tuženom članu društva je teret dokazivanja činjenice da ta zloupotreba ne postoji. Dakle, u slučajevima iz članka 10. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima tuženi član društva je dužan dokazivati činjenicu da nije zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva, dok tužitelj (nakon što je dokazao postojanje jednog od tih slučajeva) nije dužan dokazivati tuženikovu zloupotrebu te okolnosti.

8. U konkretnom sporu, iz provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku Bibici Milat proizlazi da je društvo Pergament d.o.o. nakon dospijeća tužiteljeva potraživanja pozajmljivalo tuženiku i društvu Bukva d.o.o. (u kojem je tuženik bio jedini član tog društva te ujedno nakon 4. listopada 2010. i jedini član uprave društva Bukva d.o.o., a što je ovaj sud utvrdio uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za to društvo sukladno članku 65. Zakona o trgovačkim društvima i članku 4. Zakona o sudskom registru – tuženik je bio jedini član tog društva od njegova osnivanja 14. studenoga 2002. pa do 4. lipnja 2018. kada je jedini član tog društva postalo društvo Pergament d.o.o. u kojem je tuženik također bio jedini član društva i jedini član uprave) znatne novčane iznose na ime pozajmica. Tako je prema nalazu i mišljenju vještaka Bibice Milat sa str. 907. spisa Pergament d.o.o. društvu Bukva d.o.o. u razdoblju između dospijeća prvog i drugog tužiteljeva računa (2. listopada 2017. do 31. prosinca 2017.) dalo pozajmice u ukupnom iznosu od 575.000,00 kn, a tuženiku u iznosu od 83.000,00 kn. Jednako tako, prema nalazu i mišljenju vještaka Bibice Milat sa str. 266. i 1745. spisa društvo Pergament d.o.o. je u razdoblju od 18. siječnja 2018. (kada je društvo Pergament d.o.o. po prva dva dospjela računa broj 44/P2/1 i 54/P2/1 bez kamata već dugovalo tužitelju ukupan iznos od 276.153,93 kn) do 18. ožujka 2018. (kada je dospio na naplatu posljednji tužiteljev račun) uplatio društvu Bukva d.o.o. na ime kratkoročnih pozajmica iznos od 481.000,00 kn, a u razdoblju od 18. ožujka 2018. do 31. prosinca 2018. još iznos od 1.715.740,02 kn odnosno društvo Pergament d.o.o. čiji je jedini član društva bio tuženik je društvu Bukva d.o.o. samo tijekom 2018. godine uplatilo ukupan iznos od 2.196.740,02 kn. Prema tome, sve pozajmice društvu Bukva d.o.o. su od strane društva Pergament d.o.o. u 2018. godini uplaćene sa znanjem tuženika koji je tada bio jedini član uprave društva Bukva d.o.o. i jedini član društva Pergament d.o.o. dok je u istom razdoblju (dakle, tijekom cijele 2018. godine) materijalna imovina društva Pergament d.o.o. smanjena za iznos od 5.011.339,00 kn (ovo također proizlazi iz nalaza sudskog vještaka Bibice Milat sa str. 257. spisa).

8.1. Prema tome, tuženik kao član društva Pergament d.o.o. je koristeći svoj položaj jedinog člana tog društva svjesno utjecao na to da društvo Pergament d.o.o. nakon dospijeća tužiteljeva potraživanja umjesto namirenja tužiteljeva potraživanja pozajmi društvu Bukva d.o.o. znatna novčana sredstva, a pri tome ni sam tuženik tijekom cijelog postupka nije iznio niti jednu činjenicu iz koje bi se moglo utvrditi da je povrat zajma od strane Bukve d.o.o. bio dovoljno osiguran odgovarajućim sredstvima osiguranja. Osim toga, tuženik tijekom cijelog postupka nije tvrdio (ni dokazao) da je društvo Bukva d.o.o. raspolagalo dovoljnom imovinom da pozajmljenu novčanu svotu vrati društvu Pergament d.o.o., a k tome tuženik je nesumnjivo kao član uprave društva Bukva d.o.o. znao za financijsko stanje tog društva nad kojim je (kako to i sudski vještak Bibica Milat navodi u svom pisanom nalazu i mišljenju sa str. 266. spisa) pokrenut stečajni postupak 7. lipnja 2019., a zaključen 14. rujna 2021., što je i ovaj sud utvrdio u sudski registar s time da je uvidom u aplikaciju eSpis u rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama u stečajnom postupku koji se vodio nad tim društvom pod poslovnim brojem St-185/19 od 24. rujna 2019. ovaj sud utvrdio i da je društvo Pergament d.o.o. prijavilo svoje potraživanje u iznosu od 2.407.500,94 kn koje je tom društvu u cijelosti priznato, ali isto nije ni djelomično namireno (uvidom u obrazloženje rješenja poslovni broj St-185/19 od 14. rujna 2021. kojim je zaključen stečajni postupak nad društvom Bukva d.o.o. u stečaju ovaj sud je utvrdio da se ni jedan vjerovnik viših isplatnih redova nije ni djelomično uspio namiriti).

8.2. Slijedom navedenog, tuženik je kao član društva Pergament d.o.o. u korist društva Bukva d.o.o. (čiji je tuženik bio član uprave) nakon dospijeća tužiteljeva potraživanja umanjivao imovinu društva Pergament d.o.o. utječući na to da Pergament d.o.o. daje pozajmice Bukvi d.o.o. iako je morao znati da društvo Bukva d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze vraćanja pozajmljenih novčanih sredstava zajmodavcu (Pergamentu d.o.o.). Time je ujedno tuženik znao odnosno morao znati da uslijed tih uplata pozajmica Bukvi d.o.o. društvo Pergament d.o.o. ne ispunjava svoje obveze prema tužitelju kao vjerovniku tog društva tim više što je u vrijeme davanja tih pozajmica tijekom 2018. godine materijalna imovina društva Pergament d.o.o. smanjena za iznos od 5.011.339,00 kn. Zato je ispunjena pretpostavka za odgovornost tuženika kao člana društva Pergament d.o.o. zbog zlouporabe okolnosti da on ne odgovara za obveze tog društva propisana odredbom članka 10. stavka 4. točke 4. Zakona o trgovačkim društvima. Upravo zbog navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da on unatoč toga što je utjecao na to da se Bukvi d.o.o. daju pozajmice (koje samo u 2018. godini ukupno iznose 2.196.740,02 kn) nije zloupotrijebio okolnost da kao član društva Pergament d.o.o. ne odgovara za obveze tog društva. Međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava (neprimjene odredbi članka 340. stavka 2. Stečajnog zakona i članka 114. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima) prvostupanjski sud to nije ispitivao čime je nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Osim toga, ako bi tuženik u nastavku postupka uspio dokazati da utjecajući na to da društvo Pergament d.o.o. daje pozajmice društvu Bukva d.o.o. nije zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze koje je društvo Pergament d.o.o. imalo (i) prema tužitelju, ovaj sud napominje da je prema nalazu i mišljenju vještaka Bibice Milat sa str. 266. spisa društvo Pergament d.o.o. u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. podizalo s poslovnog računa gotovinu „za potrebe blagajne” u ukupnom iznosu od 595.992,29 kn, a koju činjenicu uostalom ni sam tuženik nije osporio – štoviše, tuženik je u podnesku od 24. kolovoza 2022. na str. 1628. spisa naveo da je iznos od 641.160,86 kn isplaćen na blagajni u potpunosti pokriven gotovinskim R1 računima za troškove redovnog poslovanje te se isto odnosi na gorivo za kamione te razne potrošne materijale i dijelove koji su se na takav način kupovali, dok je sudski vještak Bibica Milat u svom usmenom iskazu na ročištu od 30. rujna 2025. na str. 1811. spisa navela da su gotovinske isplate prihvatljive i uobičajene, ali za tekuće i hitne troškove. Slijedom navedenog, tuženik je kao jedini član društva Pergament d.o.o. nesumnjivo utjecao i na to da se s poslovnog računa društva Pergament d.o.o. podiže gotovina pa je na njemu i teret dokazivanja činjenice da se ta gotovina koristila upravo za plaćanje računa za troškove redovnog poslovanja odnosno da tim podizanjem gotovine s poslovnog računa nije umanjena imovina društva te da time on nije zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva. Na tu je okolnost tuženik u navedenom podnesku predložio da se od stečajnog upravitelja zatraže na uvid gotovinski računi (zapravo, dokazi iz kojih je vidljivo da su ti računi doista podmireni gotovinom koja je podignuta s računa društva Pergament d.o.o.) odnosno očitovanje u vezi gotovinskih R1 računa. Međutim, taj dokaz nije proveden, čime je također činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

10. Nadalje, ako bi tuženik uspio dokazati da u dva ranija slučaja unatoč ispunjenju pretpostavki iz članka 10. stavka 4. točke 4. Zakona o trgovačkim društvima nije zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva, ovaj sud napominje da je prema svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. prosinca 2025. tuženik odlučivao o tome kojim se vjerovnicima društva Pergament d.o.o. plaćaju računi. Naime, premda je tuženik u svom iskazu naveo da on nije vodio računovodstvo odnosno knjigovodstvo društva Pergament d.o.o. i ne zna zašto predmetni računi tužitelja nisu plaćeni te nije odlučivao o tome koji će se računi kada podmiriti i da su se računi podmirivali po dospijeću (str. 1849. spisa), prema naknadnom dijelu iskaza tuženika proizlazi da je on „upoznao računovodstvo s tim da je plaćanje Hrvatskim šumama prioritetno s obzirom na to da se od njih nabavljala sirovina” (str. 1850. spisa). Međutim, a kako je ranije navedeno u ovoj odluci (točka 4.1. obrazloženja), iz nalaza vještaka Bibice Milat sa str. 1733. spisa proizlazi da je društvo Pergament d.o.o. nakon dospijeća tužiteljevih računa vršilo plaćanja nekih kasnije dospjelih računa drugim pravnim osobama (Gume mobile d.o.o. i Građa d.d.), a ne samo Hrvatskim šumama. Slijedom navedenog, a kako uostalom to i pravna književnost navodi (ZR: Pravo društava, Knjiga druga, Društva kapitala Dioničko društvo, sedmo izdanje, Organizator, Zagreb, 2020. godine, str. 29.) u slučaju kada društvo ima samo jednog člana koji je ujedno i jedini član uprave (što je tuženik nesumnjivo bio) tada se ne može reći da na poduzimanje radnji ili propusta uprave nije utjecao član društva. Prema tome, budući da je tuženik odlučivao i o tome koji će se vjerovnici društva Pergament d.o.o. namiriti neovisno od dospijeća njihova potraživanja, tuženik je prema odredbi članka 10. stavka 4. točki 2. Zakona o trgovačkim društvima koristio društvo Pergament d.o.o. da bi oštetio (pojedine) vjerovnike tog društva.

10.1. Zbog navedenog, na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da on unatoč tome nije zloupotrijebio okolnost da on kao član društva ne odgovara za obveze društva Pergament d.o.o., no kako je ranije navedeno u ovoj odluci zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud ni tu činjenicu nije ispitivao slijedom čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

11. Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo uvažiti kao osnovanu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku.

11.1. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će najprije utvrditi visinu tužiteljeva potraživanja, a s obzirom na to da je društvo Pergament d.o.o. u stečajnom postupku 21. listopada 2024. isplatilo tužitelju dio njegove u ovom sporu utužene tražbine u iznosu od 2.361,48 EUR čime je u tom dijelu ispunjenjem glavnog dužnika prestalo tužiteljevo potraživanje (i) prema tuženiku kao solidarnom jamcu. Nakon toga, sud prvog stupnja će zbog ispunjenja zakonskih presumpcija da je tuženik kao član društva zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva Pergament d.o.o. iz članka 10. stavka 4. točaka 2. i 4. Zakona o trgovačkim društvima ispitati da li tuženik unatoč tome nije zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze tog društva s time da je teret dokazivanja činjenice da on to nije učinio na tuženiku. Ovisno od navedenog, sud prvog stupnja će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

12. Sukladno odredbi članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku o tužiteljevu zahtjevu za naknadom troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac