REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-79/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Baran, predsjednice vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o., OIB 95024223996, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv 1. tuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, OIB 06571045637, Zagreb, Fraterščica 60, i 2. tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-33 od 14. studenog 2025., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-35 od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-33 od 14. studenog 2025., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-35 od 27. studenog 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-33 od 14. studenog 2025. ispravljenom rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-90/2025-35 od 27. studenog 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim Ugovora o dugoročnom kreditu broj 510166707 -5102542590 od 26. srpnja 2005. koji su sklopili ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 kao kreditor i ARIS 2000 d.o.o. Zagreb, korisnik kredita (točka I.I. izreke), utvrđenje da postoji novčana tražbina ARIS 2000 d.o.o. Zagreb prema ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka od 40.702,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže označenim u točki I.II. izreke koji iznos sa zakonskim zateznim kamatama je drugotuženik dužan vratiti u stečajnu masu prvotuženika u roku od osam dana (točka I.II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak od 2.500,00 EUR (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška od 995,04 EUR (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj stečajni vjerovnik u postupku koji se vodi nad dužnikom ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, Zagreb i ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu.
2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prvotuženik sklopio s drugotuženikom Ugovor o kreditu kojim je regulirano da će se povrat obveza iz Ugovora obračunati po srednjem tečaju drugotuženika za EUR na dan odobrenja žiro -računa banke te da je korisnik računa upoznat s mogućim promjenama iznosa rata u kn nastalog uslijed promjene tečaja.
2.2. Osim toga prvostupanjski sud je utvrdio da je u ugovoru o kreditu korisnik (prvotuženik) potpisom Ugovora potvrdio da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, regulirano je da se kamata obračunava na temelju EURIBOR-a plus 5,5% poena godišnje te se obračunava primjenom direktne metode na ostatak duga, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, kao i da je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a, a visina EURIBOR-a utvrđuje se mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec. Visina EURIBOR-a utvrđuje se na stranici REUTERS-a (EURIBOR 01).
2.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da sporne odredbe (o određivanju kunske protuvrijednosti i promjenjivoj kamatnoj stopi) nisu bile odlučujuća pobuda ili uvjet zbog kojih je Ugovor o kreditu sklopljen. Ocijenio je i da, čak i da su predmetne odredbe bile odlučujuća pobuda zbog kojeg je konkretni Ugovor sklopljen, zbog odsustva druge kumulativne pretpostavke koja mora biti ispunjena po citiranom propisu, a to je da ugovor ne može opstati bez spornih ništetnih odredbi, prvostupanjski sud smatra da predmetni ugovor nije u cijelosti ništav. Zbog toga je odbio tužbeni zahtjev.
3. Protiv ove presude u točkama I. i II. njene izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako pobijana presuda ne sadrži navode o tome je li činidba u predmetnom Ugovoru o dugoročnom kreditu odrediva, kako se određuje srednji tečaj drugotuženika, predstavlja li EURIBOR opće poznatu činjenicu, tko je osoba koja određuje kamatni indeks EURIBOR te postoji li odobrenje toj trećoj osobi i tko je to odobrenje izdao, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.
4.1. Tužitelj navodi kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog o tome da tužitelj nije određeno naveo zašto bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila odlučujuća pobuda. Tužitelj ističe da je dužnost članova uprave banaka bila osigurati praćenje rizika kojima je banka izložena u svom poslovanju te je odlučujuća pobuda i uvjet na strani drugotuženika bila ugovoriti promjenjivu kamatu i određivanje tečaja po kojem će se isplatiti/odnosno vraćati sredstva po Ugovoru o kreditu. Budući da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka upravljačkog time te članova uprave drugotuženika i pribavio Opće akte koji su vrijedili u vrijeme sklapanja ugovora, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje.
4.2. Žalitelj smatra da kad je postavljen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, ujedno je postavljen zahtjev i za utvrđenjem pojedinih odredbi ugovora o kreditu s obzirom na činjenične navode iz tužbe, pa je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda izraženo u obrazloženju pobijane presude. Također, smatra pogrešnim pravna shvaćanja da u postupku pokrenutom samo radi utvrđenja ništetnosti ili ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud može po predloženom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju utvrditi činjenicu koliko je više plaćeno po ugovorima o kreditu jer je stečajni vjerovnik osobni vjerovnik stečajnog dužnika, a smatra pogrešnim i pravno shvaćanje da čak i da su predmetne odredbe bile odlučujuća pobuda zbog kojeg je konkretni Ugovor o kreditu sklopljen, predmetni ugovor nije u cijelosti ništav.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o dugoročnom kreditu broj 510166707-5102542590 od 26. srpnja 2005. koji su sklopili prvotuženik (korisnik kredita) i drugotuženik (davatelj kredita).
9. Tužitelj je tijekom postupka iznio tvrdnju da je odredba ugovora o kreditu kojom je predviđena promjenjiva kamatna stopa neodređena jer EURIBOR nije općepoznata činjenica, ne zna se koja osoba određuje EURIBOR i nije jasno kako se određuje drugotuženikov srednji tečaj konverzije EUR u kune, zbog čega je cijeli ugovor ništetan s obzirom na to da je odredba o kamatnoj stopi odlučujuća pobuda zbog koje je drugotuženik sklopio predmetni ugovor.
10. Suprotno žalbenim navodima, odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojom je promjena kamatne stope vezana za EURIBOR uvećan za fiksnu maržu nije neodređena niti neodrediva.
11. Prema odredbi članka 46. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima/91 ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav (članak 47. Zakona o obveznim odnosima/91).
12. U konkretnom slučaju činidba korisnika kredita sastoji se u obvezi plaćanja kamata (svote novca) pa nema sumnje u to da je takva činidba moguća.
13. Jednako tako je i dopuštena. Čak štoviše, odredbom članka 1065. Zakona o obveznim odnosima/91 izričito je propisano da je korisnik kredita dužan banci plaćati ugovorene kamate.
14. Što se tiče određenosti sporno bi moglo biti samo to je li kamatna stopa određena jer je vezana uz EURIBOR. Naime, ugovor nije ništetan u slučaju kad je predmet odrediv (članak 47. Zakona o obveznim odnosima).
15. Odredba članka 50. Zakona o obveznim odnosima daje odgovor na pitanje kada je predmet obveze odrediv. Predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.
16. Prema shvaćanju ovog suda, ugovor o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa prema kretanju i dinamici EURIBOR, uz uvećanje za fiksnu maržu (članak 8. stavak 1. i članak 12. stavak 2. Ugovora o kreditu), sadrži te podatke.
17. Žalbeni navod da korisniku kredita (koji nije potrošač, niti se radi o potrošačkom kreditu) i koji je trgovac (dakle profesionalac) nije jasno tko i na koji način određuje EURIBOR ne čini ugovornu odredbu o vezanju promjene kamatne stope za EURIBOR neodredivom.
18. EURIBOR je prosječna kamatna stopa po kojoj panel europskih banaka posuđuje jedna drugoj na europskom tržištu novca, a podaci o kamatnim stopama EURIBOR javno su dostupni na Internetu (u smislu članka 12. stavka 2. predmetnog Ugovora o kreditu), a dostupni su i sada (npr. na stranici https://www.euribor- rates.eu/en/current-euribor-rates, www.global-rates.com, https://www.euribor- rates.eu/en i dr.).
19. Isto tako, neosnovan je žalbeni navod da nije jasno kako se određuje srednji tečaj konverzije Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka. Tečaj strane valute slobodno se formira na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje (članak 44. Zakona o deviznom poslovanju (2003), „Narodne novine“ broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 133/09., 145/10., 76/13., 52/21. i 141/22.), a banke važeću tečajnu listu s tečajevima stranih valuta kojima trguju, ističu na mjestu i na način vidljiv za stranke. Žalitelj ni ne tvrdi kako drugotuženik, eventualno, nije imao istaknutu tečajnu listu.
20. Odredbom članka 53. Zakona o obveznim odnosima/91 propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost (stavak 1.), ali, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).
21. Budući da predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao niti o tečaju konverzije nisu neodredive, one nisu ništetne niti su nedopuštene i predmetni ugovor nije niti djelomično ništetan, a također na utvrđenje neosnovanosti tužbenog zahtjeva, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja činjenica jesu li te ugovorne odredba bile (ili nisu) bitna pobuda za sklapanje ugovora o kreditu.
22. Slijedom navedenog, razlozima žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Nevenka Baran
