REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3621/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, protiv tuženika MSC KRSTARENJA d.o.o., Dubrovnik, Sv. Križa 3, OIB: 71377151383, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-106 od 1. srpnja 2025. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-107 od 2. srpnja 2025, te žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-115 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja te umješača na strani tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-106 od 1. srpnja 2025. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-107 od 2. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-115 od 16. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-106 od 1. srpnja 2025. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-107 od 2. srpnja 2025. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, poslovni broj Ovrv-3264/14 od 29. prosinca 2014. i odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (točka II. izreke presude).

1.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23., dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

1.2. Rješenjem poslovni broj Povrv- 3/2025-107 od 2. srpnja 2025. ispravljena je presuda u trećem redu izreke zbog očite pogreške u pisanju, primjenom odredbe članka 342. ZPP-a, a protiv navedenog rješenja nije podnesena žalba.

2. Protiv navedene presude 3. srpnja 2025. žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U bitnome navodi da prvostupanjski sud nije postupio po rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-84/2024-2 od 3. prosinca 2024. te pokrenuo postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, već je sam odlučio o pitanju zakonitosti akta. Osim navedenog, smatra i da prvostupanjski sud nije utvrđivao postoji li druga pravna osnova za naplatu utužene tražbine pa je zaključio da ne postoji i to sve bez ikakvog obrazloženja što je i kako sud utvrđivao, zbog čega je presuda nerazumljiva, čime je još jednom učinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

3. Umješač na strani tužitelja 4. srpnja 2025. podnio je žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud počinio bitnu povredu postupka jer nije analizirao izjave svjedoka niti je iste dovodio u korelaciju s ispravama u spisu, a ukazuje i na to da se, zbog istih razloga, vodi veći broj postupaka naplate zaustavljanja. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik navodi kako osporava sve njene navode, te predlaže da se žalba odbije.

5. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-115 od 16. srpnja 2025. odlučeno je o troškovima postupka, te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupku iznosu od 60.083,58 €.

6. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj, u bitnome navodeći da trošak treba platiti stranka koja je izgubila u sporu, a da je tužitelj podnio žalbu protiv presude, te predlaže ukinuti rješenje.

7. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik osporava njegove navode i predlaže žalbu odbiti.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

10. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Stoga to što se tuženik ne slaže s određenim tumačenjima prvostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom niti znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se tuženik poziva.

11. Predmet spora je isplata iznosa od 207.260,85 € s pripadajućim zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima Grada Dubrovnika na lokaciji Pile - Ploče tijekom 2014. godine. Tužitelj svoj zahtjev temelji na Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. Tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdeći da je Odluka na temelju koje se zahtijeva plaćanje naknade nezakonito donesena, a navedenu je tvrdnju obrazloženo prihvatio i prvostupanjski sud.

12. Naime, Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je 11. travnja 2016. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu poslovni broj Povrv-729/15 kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu, a rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4163/2016-4 od 7. svibnja 2019. ukinuta je presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom je postupku Trgovački sud u Dubrovniku 15. prosinca 2020. donio presudu poslovni broj Povrv-377/19 kojom u pretežitom dijelu održava na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu koja je odbijena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-457/2021-2 od 10. siječnja 2022. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-2128/2022 od 6. lipnja 2023., Vrhovni je sud dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pitanja:

„Je li Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. (dalje: Odluka 1/14) zakonit akt te može li biti pravna osnova za naplatu budući da joj nije prethodila zakonom propisana suglasnost nadležnog ministra?

U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, zato što je navedeni akt već van snage, ali proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti akta, je li redovni sud dužan ispitivati njegovu zakonitost na temelju odredbe članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu te je li parnični sud sukladno svojim ovlastima dužan iskoristiti pravo iz članka 83. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ili članka 35. alineje 5. Ustavnog zakona?

Jesu li odredbe članka 82. i 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prisilne norme s kojima svaki opći akt mora biti usklađen kako bi proizvodio pravne učinke?“.

14. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-84/2024-2 od 3. prosinca 2024. revizija tuženika SANITAT DUBROVNIK d.o.o. je prihvaćena, ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-457/2021-2 od 10. siječnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-377/19 od 15. prosinca 2020. u točkama I. i IV. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U točki 14. obrazloženja rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu članka 125. alineje 2. Ustava i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa.

15. U ponovljenom postupku pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku poslovni broj Povrv-3/2025-106, presudom od 1. srpnja 2025., prvostupanjski je sud utvrdio da su Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u „Službenom glasniku“ umješača Grada Dubrovnika broj 1/14 i Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014., objavljenoj u „Službenom glasniku“ umješača Grad Dubrovnik broj 10/14 upravni akti. Dalje, prvostupanjski je sud u navedenoj presudi zaključio da Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u „Službenom glasniku“ umješača broj 1/14 nije zakonita budući nije donesena u zakonom propisanoj proceduri. Ovakav zaključak prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. trebala biti donesena temeljem prometnog projekta s kojim bi ista bila sadržajno suglasna, a koji prometni projekt bi trebao imati suglasnost MUP-a, te da u nedostatku takvih okolnosti proizlazi da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. nije donesena temeljem projekta na koji je sukladno članku 5. ZSPC -a dana suglasnost od strane MUP-a.

16. Dakle, suprotno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Rev-84/2024-2 od 3. prosinca 2024., prvostupanjski je sud sam donio odluku o (ne)zakonitosti općeg upravnog akta, bez da je obavijestio Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, a na što ukazuje i tužitelj u svojoj žalbi.

17. Imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-84/2024-2 od 3. prosinca 2024., te odredbu članka 3. stavka 1. točke 1. te članka 12. stavka 3. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.), ovaj je sud postupio po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske te obavijestio Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene upravnog akta po službenoj dužnosti, a prvostupanjski je postupak prekinut do odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-167/2025-5 od 26. siječnja 2026. postupak je obustavljen primjenom odredbe članka 165. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.), jer Odluka čiju je zakonitost trebalo ocijeniti više nije na snazi.

18. Slijedom navedenog, radi zaštite prava tužitelja na pristup sudu, pitanje zakonitosti sporne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. treba ispitati u postupku pred trgovačkim sudom, što je prvostupanjski sud i učinio, neovisno o uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. U obrazloženju presude (točke 22. -32. obrazloženja) prvostupanjski sud navodi razloge zbog kojih je utvrdio da pri donošenju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. nije pribavljena potrebita suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, te se ni u uvodu (niti u sadržaju) navedene Odluke nigdje ne spominje da je ista donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.

20. Dalje, prvostupanjski sud obrazlaže i da tužitelj nije dostavio Prometni projekt zone posebnog režima, te da projekti koji su u spis dostavljeni od strane umješača Grada Dubrovnika ne predstavljaju prometni projekt koji je sastavni dio Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014., iz razloga što navedeni projekti sadržajno nisu u skladu s Odlukom kojom je propisana dopuštenost parkiranja turističkih autobusa do 10 minuta na širem području oko Povijesne jezgre grada Dubrovnika koje područje obuhvaća Zagrebačku ulicu i Ulicu branitelja Dubrovnika, te Pile, Ploče, predio Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov.

21. Osim toga, prvostupanjski sud ukazuje i da iz suglasnosti MUP-a broj:

511-03-01-7/25-06 od 20. travnja 2006. proizlazi da se izmjena predmetnog prometnog projekta, a time i suglasnost MUP-a odnosila na parkiranje autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika u ograničenom trajanju do 5 minuta, pa da takav projekt nikako nije projekt na kojeg se poziva Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. u svom članku 14.

22. Zaključno, prvostupanjski sud navodi da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. trebala biti donesena temeljem prometnog projekta s kojim bi ista bila sadržajno suglasna, a koji prometni projekt bi trebao imati suglasnost MUP-a, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako proizlazi da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. nije donesena temeljem projekta na koji je sukladno članku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48./10., 74/11., 80/13. i 158/13.) dana suglasnost od strane MUP-a, zbog čega je ista nezakonita te je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

23. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju navodima žalbe, te je, i prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključio da opći akt umješača Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u „Službenog glasniku“ umješača broj 1/14 nije zakonit budući nije donesen u zakonom propisanoj proceduri.

24. Tužitelj u svojoj žalbi neosnovno navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe članka 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93., 69/97., 33/00., 73/00, 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08. i 25/12.), te odredbe o pravu na naknadu u svezi članka 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12. i 19/13.).

25. Naime, odredba članka 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisuje izvore sredstava za financiranje općina i gradova, dok članak 68. Zakona o lokalno j i područnoj (regionalnoj) samoupravi samo nabrajaju izvore financiranja te prihode tih jedinica. Ovaj sud ukazuje da je, za realizaciju svakog od zakonom propisanih izvora financiranja, potrebno donijeti odgovarajuću odluku, u zakonom propisanoj proceduri, jer zakonom nije propisana mogućnost neposredne naplate temeljem zakonskih odredbi na koje se tužitelj poziva.

26. S obzirom na to da se, u ovom konkretnom slučaju, zakonske odredbe na koje se žalitelj poziva ne mogu neposredno primijeniti u svrhu naplate bilo kakve tražbine, pa tako niti naplate koja je predmet ovog postupka, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

27. Dalje, kako je prvostupanjski sud utvrdio da je nezakonita Odluka temeljem koje je tužitelj tražio naplatu troškova zaustavljanja autobusa od tuženika, nije bilo niti potrebe posebno ocjenjivati iskaze svjedoka niti isprave kojima bi se moglo dokazati da li je tuženik doista zaustavljao autobuse u zoni posebnog prometnog režima, zbog čega je neosnovan i žalbeni navod umješača.

28. Slijedom navedenog, žalbe su odbijene kao neosnovane, a pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

29. U odnosu na rješenje o troškovima postupka tuženik ne navodi razloge zbog kojih bi smatrao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju od zakonskih odredbi ili pogrešno ocijenio koju od radnji za koje je tužitelju naloženo platiti trošak, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti.

30. Stoga je tužiteljeva žalba protiv rješenja o troškovima odbijena kao neosnovana, a pobijano rješenje potvrđeno (članak 380. stavak 2. ZPP-a).

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak