REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-963/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Oroslavlje, Mokrice 180b, OIB 89993018652, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski, Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 60,00 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2025 od 22. prosinca 2025., 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2025 od 22. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2025 od 22. prosinca 2025. u točki III. izreke, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2025 od 22. prosinca 2025. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 60,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); nalaženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 69,14 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka u iznosu od 88,27 eura.
3. U obrazloženju žalbe tuženik u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti predmetnu tužbu jer on nije vlasnik predmetnog vozila. Dalje ukazuje kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo ističući kako je vlasnik vozila neopravdano povećao iznos popravka vozila svojim izborom servisa u kojem je cijena rada veća od cijene rada u servisu po uputama tuženika. Smatra da je isplatom iznosa od 475,0 eura, koji je tuženik već platio vlasniku vozila na ime naknade štete, u cijelosti ispunio svoju obvezu na naknadu štete. Odluku o troškovima postupka tuženik pobija zbog odluke o glavnoj stvari.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.
6. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 69,14 eura, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) kao što je odlučeno u izreci ovog rješenja.
7. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Ovaj spor je spor male vrijednosti jer je vrijednost njegova predmeta manja od iznosa od 6.630,00 eura, pa se presuda se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP -a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona.
9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati. Također, odbijanje dokaznog prijedloga nije nezakonito postupanje suda i time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a), već je to procesno ovlaštenje suca ako smatra da je na temelju provedenih dokaza spor sazrio za donošenje odluke ili ako smatra da izvođenje predmetnog dokaza nije odlučno za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno ako se one mogu utvrditi na temelju već izvedenih dokaza. U takvim slučajevima prvostupanjski sud je dužan obrazložiti zašto izvođenje određenog dokaza nije bilo potrebno, što je prvostupanjski sud i učinio.
11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 60,00 eura po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 127/01/8 i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.
12. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude proizlazi da je 6. rujna 2024. nastala šteta na vozilu marke OPEL CROSSLAND 1.5 CDTI, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika LL po polici kasko osiguranja. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku kao osiguratelju te su djelatnici tuženika procijenili štetu i tuženiku dao obrazloženu ponudu 248210514176. Tuženik je oštećeniku isplatio razliku iznosa po obrazloženoj ponudi u kojoj se navodi kako je priznata manja satnica. Međutim, tužitelj u postupku tvrdi da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je vozilo prema nalogu vlasnika popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun 127/01/8 u ukupnom iznosu od 535,06 eura. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 475,06 eura, a razliku od 60,00 eura po računu tuženik nije platio jer za taj iznos osporavao cijenu rada limara i lakirera. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 9. srpnja 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten.
13. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja od 9. srpnja 2025. između LL kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten. Kako pravilno navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je iz priloženog izvida štete tuženika proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz računa tužitelja broj 127/01/8 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a) (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024., Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024., Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. i Pž1422/2024-2 od 18. travnja 2024., Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim Cjenikom. Zbog toga je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovan.
15. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, jer ne postoje dopušteni razlozi radi kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb, 22. travnja 2026.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
