REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-590/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO „MEDVJED“ RAKOVICA, Rakovica, Jelov Klanac 211c, OIB: 63339166682, kojeg zastupa punomoćnik David Franjković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 2.500,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2718/2024 od 19. prosinca 2025., 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2718/2024 od 19. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2718/2024 od 19. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2718/2024 od 19. prosinca 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.098,45 EUR sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke) dok je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu preostalog troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovora vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ističe da je prvostupanjski sud u točki 25. obrazloženja naveo kako je nesporno da se u trenutku prometne nezgode nije provodio lov niti lovne aktivnosti, te da samo u slučaju ako je šteta nastala zbog provođenja lova, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Budući da se u konkretnom slučaju lov nije provodio, smatra da tuženik ne može odgovarati prema predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti broj 804271894 te da je zbog toga sud donio pobijanu odluku pogrešnom primjenom materijalnog prava. Pri tome se poziva na izražena shvaćanja u odlukama ovog suda poslovni broj Pž -5032/2021 i Pž-3870/2022 te ističe da je u tim predmetima sudska praksa izrazila shvaćanje da je Zakon o lovstvu lex specialis, dok je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zauzeo shvaćanje da Zakon o lovstvu nije lex specialis i da tužitelj odgovara sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima za predmetnu štetu i da je osnovan njegov regresni zahtjev. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak računajući i žalbeni trošak u iznosu od 321,45 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Tuženikova žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

5. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke pobijane presude , kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu dijela parničnog troška. Budući da tuženik nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu, valjalo je na temelju odredbe članka 358. stavka 3. u vezi s člankom 367. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) odbaciti žalbu kao nedopuštenu, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Pobijana presuda je u preostalom dijelu ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupa iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a) te imajući u vidu odredbu članka 367. stavka 1. ZPP-a.

7. U postupku koji je prethodio donošenju presude kao niti u samoj presudi nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u svojoj žalbi nije određeno naveo o kojoj bitnoj povredi bi se radilo. Imajući u vidu odlučne činjenice, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje u tekstu: ZL), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO), kao i Zakona o parničnom postupku.

8. U ovom se postupku sukladno članku 502. stavka 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP -a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je sud pošao od činjenica kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.500,00 EUR na ime osiguranine po polici osiguranja od odgovornosti broj: 804271894, budući da je taj iznos tužitelj isplatio Croatia osiguranju d.d. kao osiguravatelju vozila oštećenog u prometnoj nezgodi, koja je nastala uslijed naleta divljači na osigurano vozilo, a koji je Croatia osiguranje d.d. isplatila svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja.

10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je policom osiguranja, u vrijeme štetnog događaja, tuženik osiguravao tužitelju izvanugovornu odgovornost za nastanak štete od divljači,

- da se 10. studenog 2021. dogodila nezgoda na mjestu Grabovac, Općina Rakovica, na način da je na osigurano vozilo kod Croatia osiguranja d.d. policom kasko osiguranja naletjela divljač (srna) te da je vještačenjem utvrđeno da vozač vozila nije mogao izbjeći nalet na divljač i da je isključena njegova odgovornost budući da je vozio manjom brzinom od dopuštene, nije bio pod utjecajem alkohola , te protiv njega nije bio pokrenut prekršajni nalog,

- da je Croatia osiguranje d.d. na temelju police kasko osiguranja svom osiguraniku isplatio štetu u iznosu od 2.407,99 EUR, te da je visina štete je utvrđena vještačenjem,

- da je tužitelj, na temelju pravomoćne presude, po regresnom zahtjevu Croatia osiguranju d.d. isplatio iznos od 2.434,67 EUR na ime nastale štete na osiguranom vozilu i iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 65,33 EUR (ukupno 2.500,00 EUR).

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu odredbe članka 80. stavka 6. ZL-a, budući da među strankama nije sporno da se šteta dogodila izvan lovišta, u nelovnom području, odnosno u konkretnom slučaju na cesti. Pravilno je stoga zaključio sud da se u konkretnom slučaju glede odgovornosti tužitelja primjenjuju odredbe članka 1064. ZOO-a budući da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar (tako i u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3850/2024 od 3. listopada 2024., poslovni broj Pž-2179/2025 od 18. srpnja 2025., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1103/2021) pa tužitelj, kao nesporni nositelj koncesije prava lova za lovište s kojega je divlja svinja istrčala na cestu, snosi odgovornost za štetu koja je time nastala. Budući da je tužitelj na temelju regresnog zahtjeva isplatio osiguravatelju oštećenog vozila nastalu štetu zbog naleti divljači, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 963. stavka 1. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 1086. i članka 29. ZOO-a.

12. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je s obzirom na policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da tuženik odgovara za štetu nastalu zbog provođenja lova, a da se u konkretnom slučaju nije radilo o tome.

13. Naime, odgovornost lovoovlaštenika za štetu od divljači postoji i izvan lova jer proizlazi iz gospodarenja lovištima, kako je pravilno utvrdio i detaljno obrazložio prvostupanjski sud. Pri tome treba ukazati i na to da, suprotno shvaćanju žalitelja, odredbe Zakona o lovstvu, uključujući i odredbu članka 80. tog Zakona, ne isključuju primjenu općih odredbi Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete i odgovornosti za štetu.

14. U konkretnom slučaju je osiguratelj vozila na kojem je nastala šteta zbog naleta divljači isplatio štetu vlasniku vozila, te je tražio regres od lovoovlaštenika koji je mu je isplatio štetu. Lovoovlaštenik traži pokriće od svog osiguravatelja, ovdje tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o njegovoj građanskopravnoj odgovornosti, što je predmet osiguranja od odgovornosti.

15. Iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 59. spisa) proizlazi da je pokriće ugovoreno na način: „Predmet osiguranja je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Trećom osobom smatra se oštećena osoba u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu. Pod pojmom divljač smatraju se životinjske vrste koje su određene kao divljač prema odredbama Zakona o lovstvu.“ Dakle, iz police osiguranja proizlazi da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da ista pokriva predmetni slučaj naleta divljači na vozilo na cesti, zbog čega je pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava (članak 964. ZOO-a kojim je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu i članak 963.) prihvatio tužbeni zahtjev.

16. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio razloge o odlučnim činjenicama, koji su prema utvrđenju ovog suda uvjerljivi i logični, te je jasno argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjskog suda smatra relevantnim i na kojim temelji donesenu odluku te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda o neosnovanosti tuženikovih prigovora. Obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.

17. Žalitelj, osim zbog odluke o glavnoj stvari, ne navodi određene razloge zbog kojih bi odluka u tom dijelu bila nepravilna i nezakonita , a ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Budući da tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude kao niti pravilnost i zakonitost odluke u točkama I. i II. izreke, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Sutkinja

Ružica Omazić