Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-3063/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik ČI, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Pavla Šubića I. kbr. 2, OIB: 99395814920, radi poreza na kuće za odmor za 2024. godinu, 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu , klasa: UP/II-410-10/25- 01/59, ur.broj: 2182-08/1-25-2 od 22. listopada 2025.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-10/25-01/59, ur.broj: 2182-08/1-25-2 od 22. listopada 2025. odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Upravnog odjela za financije i javne prihode Općine Tisno, klasa: UP/I-415-02/24-01/1043, ur.broj: 2182-5-04/1-24-1 od 4. lipnja 2024. Rješenjem tijela prvog stupnja tužiteljici je za 2024. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za nekretninu u [adresa], površine 389,50 m[2] , u iznosu od 1.947,50 EUR.

2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi navodi da rješenje pobija iz svih zakonom dopuštenih osnova, a posebno što su tijekom postupka odlučne činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene te je izreka rješenja nerazumljiva i u suprotnosti sa obrazloženjem i iznosom navedenim u nalogu za plaćanje koji je dio pobijenog rješenja. Navodi kako na navedenoj adresi ima valjano prebivalište od 11. ožujka 2013. te se tijekom cijele godine bavi obavljanjem turističke djelatnosti u domaćinstvu za koju plaća nadležnom tijelu utvrđeni godišnji paušal . Ima godišnju parkirnu kartu za mjesto Pirovac, kao najbliže mjesto u kojem tijekom cijele godine obavlja nabavku potrepština. Nadalje, izbrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite je dr. UI iz [adresa]. Osim toga, predmetna je nekretnina jedina nekretnina u njezinu vlasništvu te nema drugu nekretninu u kojoj bi živjela, slijedom čega je predmetno rješenje i protuustavno jer ograničava temeljne ljudske slobode. Tvrdi i kako na lokaciji predmetne nekretnine uopće ne postoji infrastruktura radi priključka na sustav javne vodoopskrbe da bi se mogla priključiti na vodovodnu mrežu , već sama kupuje vodu od Vatrogasne službe u Pirovcu radi svakodnevnih potreba. Ukazuje na ranija rješenja kojima je utvrđeno kako nije obveznik porez na kuće za odmor za 2015. godinu, kao i na presudu ovog Suda kojom je predmet vraćen na ponovni postupak radi porezne obveze za 2019. godinu. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje te posljedično tome naloži tuženiku nadoknadu uplaćenog iznosa poreza, kao i trošak ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu da ostaje kod osporavanog rješenja. Navodi da ne prilaže nikakve dokaze koji bi potvrdili kontinuirano korištenje nekretnine tijekom cijele godine, dok sama prijava prebivališta ne predstavlja dokaz stvarnog stanovanja u predmetnoj nekretnini. Pritom odluke na koje se u tužbi poziva, a koje se odnose na ranija porezna razdoblja, nisu relevantne za činjenično stanje u konkretnom predmetu. Tuženik navodi kako je utvrđeno da predmetne nekretnina nema priključak na vodovodnu mrežu, dok je odvoz otpada evidentiran isključivo tijekom ljetnih mjeseci, odnosno u 2024. godini od svibnja do rujna. Tuženik pritom ukazuje i na to da obavljanje djelatnosti iznajmljivanja, sukladno odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o lokalnim porezima, nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor. Stoga tuženik smatra da se predmetna nekretnina koristi povremeno te se sukladno važećim propisima klasificira kao kuća za odmor. Predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 8. travnja 2026. uz nazočnost tužiteljice i njezina opunomoćenika te ovlaštene službene osobe tuženika, ŽI.

6. Tužiteljica je na raspravi u spis predala potvrdu o uplatama koje je obavila DVD-u Pirovac tijekom 2024. i 2025. godine za cisternu vode, pri čemu se svaka stavka od 385 EUR odnosi na 4 cisterne vode zapremnine oko 30 m[3] . Nadalje, tvrdi da u predmetnoj nekretnini postoji zaseban dio koji se ne iznajmljuje, a u kojem ona stanuje tijekom čitave godine. Nema drugih članova kućanstva pa ne proizvodi velike količine otpada, a ono malo otpada što ima odlaže na javne kontejnere na različitim mjestima. Predmetna nekretnina nije priključena na elektroenergetsku mrežu , a opskrbljuje se električnom energijom putem solarnih panela i dodatnih agregata.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu .

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. – dalje: Zakon), kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Sukladno stavku 2., obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

11. U ovom upravnom sporu među strankama je prijeporno je li se predmetna kuća koristi za stalno stanovanje kako to tvrdi tužiteljica ili se koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu citirane odredbe Zakona, slijedom čega bi tužiteljica kao vlasnica bila obveznica poreza na kuće za odmor. Treba istaknuti da su u predmetnom slučaju važne one činjenice iz kojih se može zaključiti o načinu korištenja nekretnine u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na kuće za odmor, pri čemu prijava prebivališta, sama po sebi, nije odlučna činjenica, već je bitno je li se kuća zaista i koristila za stalno stanovanje.

12. S obzirom na neprijepornu činjenicu da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, teret dokaza o tome da se nekretnina koristi samo povremeno, odnosno sezonski snosi porezno tijelo, a u skladu sa člankom 88. točkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) budući da o tome ovisi postojanje porezne obveze u ovom predmetu.

13. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pribavljena je potvrda komunalnog trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o., koje je na temelju uvida u potrošnju vode navelo kako tužiteljicu nema zavedenu u sustavu.

14. Nadalje, iz potvrde Ježinca d.o.o. o evidencijama odvoza miješanog komunalnog otpada za predmetnu 2024. godinu, koje je javnopravno tijelo pribavilo u upravnom postupku, vidi se kako je odvoz otpada obavljan u manjem dijelu 2024. godine, i to tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i rujna.

15. Iz sadržaja potvrde o uplatama koje je tužiteljica obavljala dobrovoljnom vatrogasnom društvu, a koju je predala na raspravi u ovom upravnom sporu, vidi se da su uplate za prijevoz vode obavljane tijekom manjeg dijela predmetne godine, odnosno u srpnju, kolovozu i rujnu 2024. godine, dakle tijekom ljetnih mjeseci, što se podudara s razdobljem u kojem evidentiran odvoz otpada.

16. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja spisa, iz kojeg proizlazi da se predmetna nekretnina nije koristila stalno tijekom cijele 2024. godine, ne može se ocijeniti da je tužiteljica u konkretnom slučaju nezakonito obvezana na plaćanje poreza na kuće za odmor.

17. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

18. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS -a da se tuženika obveže na to da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke

U Splitu 22. travnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske .

DNA: - tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.