Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-697/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv 1. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, 2. tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska 11 i 3. tuženika HŽ Cargo d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, kojeg zastupa punomoćnik Davor Plišo, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2887/20-25 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2887/20-25 od 28. veljače 2022. i rješenje sadržano u citiranoj presudi u točki II. izreke, te se predmet, u navedenom dijelu, vraća istome sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud donošenjem nove odluke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. da solidarno isplate tužitelju iznos od 64.772,79 kn/ 8.596,83 eura[1] , s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2020. do isplate, u roku 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

1.1 Točkom I. izreke rješenja sadržanog u predmetnoj presudi prvostupanjski se sud oglasio mjesno nadležnim za postupanje u ovom predmetu, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tuženici pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), s time da tuženik HŽ Cargo d.o.o. osporava i toč. II. izreke rješenja sadržanog u pobijanoj presudi. Tuženici predlažu da se prvostupanjska presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, s time da tuženik HŽ Cargo d.o.o. predlaže i da se odluka o parničnom trošku preinači na način da se tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku HŽ Cargo d.o.o., potražujući pritom i trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. tužitelj osporava navode iste te predlaže da se pobijana presuda potvrdi, a žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 64.772,79 kn na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 31. ožujka 2020., a čije umirovljenje je posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 13. travnja 1987. u kojoj su sudjelovali vlak u vlasništvu prednika tuženika i autobus Croatiatransa kojim je upravljao OC.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi u naletu vlaka na autobus, da je vozač autobusa proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, da su vlakovođa i njegovo pomoćnik bili pod utjecajem alkohola i da je zbog navedene prometne nezgode osiguraniku tužitelja priznata invalidska mirovina rješenjem IN-626615 od 7. travnja 1989. zbog gubitka sposobnosti za rad uslijed ozljede na radu,

- da je tužitelju predmetna šteta nastajala sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te se visina naknade te štete ima utvrđivati na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18.., 62/18., 115/18., 102/19. - dalje ZMO). koji je bio na snazi u vrijeme njenog nastanka (od 1. svibnja 2018. do 31. ožujka 2020.),

- da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju,

- da naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, što se odnosi i na novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (čl. 161. st. 2. t. 1. ZMO),

- da je ugovorom o pretvorbi potraživanja u dionice, sklopljenog između prednika tuženika (kao vjerovnika) i društva Croatiatrans Zlatar, ugovorena pretvorba potraživanja vjerovnika prema društvu Croatiatrans Zlatar u dionice koje odgovaraju visini njegova potraživanja, prilikom pretvorbe tog društva u dioničko društvo,

- da je prema izvješću o obavljenoj reviziji s osnove naknade štete iz predmetne nesreće potrebno uključiti potraživanja po očekivanim regresnim tužbama, a kako prednik tuženika ima prema Croatiatransu potraživanje na temelju regresa, isto upućuje na solidarnu odgovornost I.-III. tuženika,

- da je Zakonom o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. ("Narodne novine" br. 153/05.) određen postupak razdvajanja tog društva istodobnim prijenosom svih dijelova imovine na društva na koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na četiri nova društva (ovdje tuženike i društvo Vuča vlakove d.o.o.) koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja s osnivanjem.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su sva četiri osnovana društva pravni slijednici HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. u odnosu na imovinu, prava i obveze, osim obveza iz čl. 42. st. 3. Zakona o željeznicama ("Narodne novine" br. 123/03., 30/04.), slijedom čega otklanja kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Pozivom na odredbe čl. 1068. st. 1. i čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO/05), prvostupanjski sud otklanja navode tuženika da vlak ne ulazi u kategoriju motornih vozila i da se njihova odgovornost ne može temeljiti na odredbama ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilom.

9. Nadalje utvrđuje da obračuni isplaćene mirovine i ispisi iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, na temelju čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP/19) i čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 74/09., 110/21.), u vezi s čl. 6. i 127. st. 2. ZMO-a te pozivom na praksu VSRH, imaju značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onog što se u njoj navodi, a koja presumpcija je oboriva. S obzirom da tuženici nisu predložili provođenje dokaza kojima bi dokazali suprotno sadržaju javnih isprava, pozivom na odredbe čl. 219. i čl. 221.a ZPP/19, otklanja prigovore tuženika kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje postupka i izbjegavanje odgovornosti.

10. Cijeneći da je u konkretnome slučaju riječ o povremenim tražbinama koje sukcesivno dospijevaju, da je tužba podnesena 15. lipnja 2020., dok se najstarije utuženo potraživanje odnosi na isplatu za svibanj 2018., pozivom na odredbu čl. 226.

ZOO/05, otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

11. Tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos određuje sukladno čl. 165. st. 3. ZMO-a, a u okviru postavljenih tužbenog zahtjeva, u visini stope zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05.

12. Pozivom na odredbu čl. 34. st. 1. toč. 10. ZPP/19, otklanja prigovor tuženika HŽ Cargo d.o.o. te odlučuje kao u toč. I. izreke rješenja, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP/19, imajući u vidu da tužitelj tijekom postupka nije postavio zahtjev za naknadu troškova.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od apsolutno bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Međutim, osnovano tuženici HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o. ukazuju da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14. Naime, među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi u naletu vlaka na autobus te je vozač autobusa proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa. Tuženici su tijekom postupka i ponovno u žalbama istaknuli da je za predmetni štetni događaj isključivo kriv vozač autobusa. Usprkos navedenom, prvostupanjski sud nije razmatrao dokumentaciju priloženu spisu koja se odnosi na kazneni postupak protiv vozača autobusa niti je pribavljao spis navedenog kaznenog predmeta te u tom pogledu iznio zaključke o postojanju odgovornosti (prednika) tuženika.

15. S time u vezi, potrebno je navesti, a s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, da se u pogledu utvrđivanja odgovornosti tuženika imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85.- dalje: ZOO/78), a ne odredbe ZOO/05, kao što je to učinio prvostupanjski sud.

16. Osiguranik tužitelja stradao je u sudaru autobusa u kojem je bio putnik, kao motornog vozila, te vlaka, kao željezničkog vozila (u smislu odredbe čl. 23. st. 3. Zakona o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu - "Službeni list SFRJ" br. 62/77.). Za razliku od ZOO/05, koji u čl. 1068. definira pojam motornog vozila kao vozila koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, ZOO/78 nije definirao pojam motornog vozila. Stoga se, u konkretnome slučaju, odgovornost tuženika ima procjenjivati sukladno odredbama čl. 174. i 177. u vezi čl. 206. st. 3. ZOO/78.

17. Prema odredbi čl. 174. st. 1. ZOO/78, za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi, i to bez obzira na krivnju (čl. 154. st. 2. ZOO/78).

18. Prema odredbi čl. 206. st. 3. ZOO/78 solidarno odgovaraju za uzrokovanu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj šteti.

19. Sukladno odredbi čl. 177. st. 1. i 2. ZOO/78 imatelj opasne stvari se oslobađa odgovornosti samo ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Djelomično se oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a u slučaju kada je nastanku štete djelomično doprinijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s imateljem stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (čl. 177. st. 3. i 4. ZOO/78).

20. Cijeneći da su tuženici tijekom postupka ukazivali na isključivu odgovornost vozača autobusa, dok je tužitelj na okolnost postojanja odgovornosti tuženika za štetu, odnosno doprinosa zaposlenika pravnog prednika tuženika šteti, iznosio dokazne prijedloge koje prvostupanjski sud nije posebno cijenio (priležeća dokumentacija, pribava kaznenog, prekršajnog, disciplinskog spisa itd.), u obrazloženju pobijane presude izostale su odlučne činjenice o utvrđenju postojanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu, slijedom čega zasada nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Tim više što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio ZOO/05, umjesto ZOO/78 pa je izostalo adekvatno obrazloženje u pogledu utvrđivanja odgovornosti tuženika upravo u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. Pritom se ukazuje da sama konstatacija da su vlakovođa i njegov pomoćnik bili pod utjecajem alkohola ne predstavlja dostatno obrazloženje na temelju kojeg bi se mogla utvrditi odgovornost tuženika za nastanak, odnosno doprinos predmetnom štetnom događaju.

21. Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku, u okviru predloženih dokaznih prijedloga stranaka, a na temelju prethodno citiranih zakonskih odredbi, cijeneći pritom i pravilo o teretu dokazivanja, utvrditi postoji li ili ne odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno doprinos zaposlenika pravnog prednika tuženika šteti te će za takvo utvrđenje dati odgovarajuće obrazloženje u pogledu svih odlučnih činjenica.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a u odnosu na zahtjev tuženika HŽ Cargo d.o.o. u pogledu naknade troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti donošenjem nove zakonite odluke.

23. Toč. I. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

Rijeka, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec