Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-12/2023-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahom Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sinela Štakić, odvjetnica iz ZOU Škrleci i Štakić iz Rijeke, protiv tuženika EJ,OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Žužć, odvjetnica iz Krka, Salatićiti 44a, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-45/2021-16 od 19. prosinca 2022., 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P Ob-45/2021-16 od 19. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu .

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Ovaj suda se proglašava nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje i tužba se odbacuje.

II Nalaže se tužiteljici HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.708,00 (slovima: tritisućesedamstoosamkuna)/492,14 eur (slovima : četiristodevedesetdvaeurai- četrnaestcenti)."

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da zahtjev u ovom postupku nije vezan za razvod braka budući da je o razvodu braka već pravomoćno odlučeno, već je tužiteljica postavila imovinsko pravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva. Također navodi da stranke nisu sklopile sporazum o isključivoj nadležnosti u smislu odredbe članka 7. Uredbe (EZ) broj 2201/2003. Navodi da je odredbom članka 6.4. Uredbe vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, propisano da u stvarima koje se odnose na ugovor i u stvarima koje se odnose na stvarna prava na nekretninama, nadležnostima sud države članice u kojoj se nalazi nekretnina, dok je odredbom članka 22. te Uredbe propisane isključiva nadležnost, bez obzira na domicil, pa su u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama isključivo nadležni sudovi u kojima nekretnina nalazi. Stoga, tužiteljica drži da se radi o građanskoj stvari u kojoj valja primijeniti naprijed citirane odredbe.

4. Predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi kako iz dostavljene odluke o razvodu braka proizlazi da je o razvodu braka stranka odlučivao sud u Austriji. Također, pred nadležnim sudom u Austriji stranke su sklopile i sporazum o uređenju imovinskih odnosa stranaka, a radi navodnih kršenja odredba tog sporazuma da bi tužiteljica pokrenula predmetni parnični postupak. Stoga, sud u Austriji bio bi nadležan i za odlučivanje o "posljedicama kršenja obveza iz premetne nagodbe" a koji bi zahtjev tužiteljice zasigurno imao biti povezan s već vođenim postupcima u Austriji.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tužiteljica u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostavio taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje na neke od bitnih povreda iz odredbe članak 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s člankom 381. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem ovog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica dana 9. srpnja 2021. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan u [adresa],

- da je tužiteljica taj zahtjev činjenično temeljila na tvrdnji da su taj stan stranke stekle za vrijeme trajanja braka i to 2009., a taj brak je prestao rješenjem od 1. prosinca 2014., pa kako su stranke najprije bile upisane kao suvlasnici u jednakim dijelovima, da bi onda temeljem sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, suvlasnički udio tužiteljice prenesen na tuženika, pa je on sada upisan kao jedini vlasnik,

- da je pregledom spisa utvrđeno da je Općinski sud u Grazu, Austrija, dana 1. prosinca 2014. donio rješenje o sporazumnom razvodu braka HJ i EJ, ovdje stranaka, da su istog dana pred istim sudom stranke zaključile nagodbu o uređenju imovinskih odnosa, te da su u vrijeme pokretanja ovog postupka oboje imali uobičajeno boravište u [adresa].

10. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 5. stavak 1. i članka 6. Uredbe obzirom da je Sud u Austriji odlučio o razvodu stranaka, kao i da je uobičajeno boravište stranaka u vrijeme pokretanja ovog postupka bilo u Austriji. Stoga pozivom na odredbu iz članka 16. stavak 3. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

11. Činjeničnog utvrđenja, kao i primjenom materijalnog prihvaća i ovaj sud kao pravilne.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, zemljišno knjižni odjel Krk z.k. uzložak 3572. k. o. [katastarska općina] i to posebni dio 3 suvlasnički dio 32877/ 100000 etažno vlasništvo (E-3) stan "3" na prvom katu površine od 86,31 m[2] koji se sastoji od hodnika, sobe, WC-a, kupaonice, sobe, ostave, kuhinje, dnevnog boravka i loggie kojem stanu pripada parkirno mjesto "P3" površine 12,50 m[2] , kao sporedni dio nekretnine, sve označeno narančastom bojom koji se nalazi u stambenoj građevini i dvorištu izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem te presude izvrši uknjižba prava suvlasništva tužiteljice.

13. Taj tužbeni zahtjev tužiteljica je činjenično utemeljila na tvrdnji da su stranke za vrijeme trajanja braka 2009. stekle predmetnu nekretninu, pa kako je predmetne nekretnina formalno i upisana kao isključivo vlasništvo tuženika, a radi se o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u smislu odredbe članka 36. Obiteljskoj zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) predstavlja bračnu stečevinu.

14. Dakle radi se o stvari bračnog i imovinskog režima, tako da se postojanje nadležnosti suda Republike Hrvatske utvrđuje primjenom Uredbe EU 2016/11103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti mjerodavnog prava te priznavanje izvršenja odluka u stvarima bračno-imovinskih režima (SL L 183/1 8. 7.2016-dalje Uredba o stvarima bračno-imovinskih režima. Odredbe navedene Uredbe su, sukladno članka 288. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije 2016/C202/01), obvezujuće, te se neposredno primjenjuju u državama Unije, članicama koje sudjeluju u provedbi pojačane suradnje.

15. Odredbom članka 5. stavak 1. Uredbe određeno je da nadležnost u slučaju razvoda, zakonske rastave ili poništenje braka, na dovodeći u pitanje stavak 2., kada je pred sudom države članice pokrenut postupak za odlučivanje o zahtjevu za razvod, zakonsku rastavu ili poništenje braka na temelju Uredbe (EZ) broj 2201/2003, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračno-imovinskog režima povezanim s tim zahtjevom.

16. U konkretnom slučaju Općinski sud u Grazu, Republika Austrija, dana 1. prosinca 2014. donio je rješenje o sporazumnom razvodu braka tužiteljice i tuženika, te su stranke istog dana pred istim sudom zaključile nagodbu o uređenju imovinskih odnosa, a u vrijeme pokretanja ovog postupka imale su uobičajeno boravište u [adresa].

17. Stoga, radi se o predmetu koji ima prekogranične elemente i pokrenuti je pred sudom države članice (Republike Austrije) koja primjenjuje Uredbu o stvarima bračno-imovinskih režima, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da nije nadležan za postupanje prema kriterijima koje propisuje Uredba.

18. Naime, prema odredbi članka 16. stavak 3. ZPP-a, kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

19. Kako prema stanju spisa ne proizlazi da se radi o sporu za čije suđenje je nadležan sud u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano rješenje,.

20. U odgovoru na žalbene navode tužiteljice treba navesti da spor o utvrđenju vlasničkih prava na imovini stečenoj tijekom braka je spor radi utvrđenja prava vlasništava, međutim istovremeno je spor iz imovinskih odnosa bračnih drugova jer se vlasnička prava odnose na bračnu stečevinu i imovinske odnose između bračnih drugova. Stoga u konkretnom slučaju se radi o sporu iz imovinskih odnosa bračnih drugova, te nije bitno gdje se nalazi imovina bračnih drugova.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U Rijeci 22. travnja 2026

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara