Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr Ob-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja JEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jerončić -Mandić, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenice AEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, te po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlljt. djeteta stranaka PEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici JE, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, radi ostvarivanja osobnih odnosa oca s mljt. djetetom, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr Ob- 19/2024-35 od 23. siječnja 2026., 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ovršenice AEM kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr Ob-19/2024-35 od 23. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvoga stupnja temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017., određena je ovrha na način što se ovršenici AEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], majci zajedničkog mljt. djeteta PEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže da omogući ovrhovoditelju, JEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ocu mljt. djeteta, ostvarivanje osobnih odnosa sa zajedničkim sinom mljt. PEM, prema izreci rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017., počev od prve subote nakon što ovršenica zaprimi ovo rješenje, pa svake naredne subote kroz jutro, u trajanju od sat vremena, pod nadzorom stručne osobe imenovane od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Splitu, u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru sa stručnom osobom (st. I. izreke). Stavkom II. izreke određeno je ukoliko ovršenica AEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne ispuni svoju obvezu, da ovrhovoditelju JEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne omogući susrete i druženja sa zajedničkim sinom mljt. PEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], počev prve subote nakon dostave ovog rješenja, sud će joj izreći novčanu kaznu od 3.980,00 eura. Odluku o trošku postupka sud će donijeti sukladno odredbi čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ) (st. III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica po punomoćniku Darku Varnici smatrajući da je izreka rješenja kontradiktorna samoj sebi i obrazloženju. Iz izreke nije jasno ni decidirano navedeno kako i na koji način ovršenica treba omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa ovrhovoditelja s malodobnim djetetom, te ostaje li na snazi mjera nadzora na način i pod vodstvom stručne osobe kako je to određeno rješenjem R1 Ob-25/2017. Rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane čl. 41. Ovršnog zakona, a doneseno je neosnovano, na zakonu neutemeljeno i preuranjeno. Odluku sud temelji na nalazu i mišljenju izrađenom od strane ABC, dr. med. spec. psihijatrije i ZEM, prof. psiholog koji je izrađen u predmetu P Ob- 560/2020 koji se vodi radi promjene odluke o roditeljskoj skrbi. Imenovani punomoćnik podnositelj žalbe kao i imenovana punomoćnica ovršenice odvjetnica Jasminka Biloš su u svojim podnescima jasno istakli i obrazložili prigovore na predmetni nalaz , no ti prigovori nisu otklonjeni. Donošenjem odluke, a prije otklanjanja prigovora, sud je itekako prenaglio i uranio i nikako nije vodio računa o zaštiti i dobrobiti djeteta. Članak 522. Obiteljskog zakona propisuje da će sud prilikom odlučivanja o ovrsi djeteta prvenstveno saslušati stranke te dijete čije se ovrha traži te mu na takav način omogućiti da izrazi svoje mišljenje, a sud odbija prihvatiti izraženo mišljenje malodobnog PEM, koji u ovom trenutku ne želi ostvarivati kontakt s ocem. Sud suprotno izraženom mišljenju malodobnog PEM da ne želi ostvarivati osobne odnose s ocem istom u ovršnom postupku naređuje, odnosno njegovoj majci da malodobnog PEM dovodi na druženja s ocem, zaključujući da su neosnovani navodi majke da takva druženja za PEM imaju teške posljedice na njegovo zdravlje izazivajući mu stres i anksioznost. Nalaz s hitnog prijema od 14. veljače 2026. dokazuje da je majka dijete nakon susreta s ocem temeljem pobijanog rješenja odvela na hitni prijem zbog bolova u trbuhu, proljeva, uznemirenosti, bolova u prsima i urtikarije. Smatra da je potrebno pribaviti mišljenje voditeljice mjere nadzora kako je protekao susret te je li provođenje susreta PEM s ovrhovoditelja u konačnici u dobrobiti za malodobnog PEM. Sud je propustio uputiti dijete na stručni razgovor, a ne uzimajući u obzir da se malodobni PEM protivio ostvarivanju susreta , kao što je propustio saslušati i svjedoke predložene od strane ovršenice koji su trebali iskazati kakav utjecaj na PEM imaju susreti s ocem. Sud odbija saslušati SEM, obiteljsku liječnicu malodobnog PEM, a na okolnost njegovog zdravstvenog stanja i stresa koji se kod njega aktiviraju prilikom i nakon susreta s ocem. Posebna skrbnica propustila je provesti razgovor s malodobnim PEM naročito na okolnost odbijana malodobnog PEM da ostvaruje osobne susrete s ocem. Novčana kazna zapriječena točkom II. rješenja je i suviše visoko označena, a nije obrazloženo zašto je predmetna kaznu ovršenici izrekao u najviše propisanom iznosu. Nadalje, propušta se obrazložiti zašto se ne cijeni kaznenu presudu kojom presudom je ovrhovoditelj proglašen krivim za učin kaznenog djela nametljivo ponašanje čl. 140. st. 2. KZ/11 prema ovršenoj. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje i odbiti prijedlog ovrhovoditelja podredno žalbu usvojiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2.1. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica po punomoćnici Jasminki Biloš zbog bitnih povreda odredaba postupka čl. 354 st. 1. i 2. t.11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nije uzeo u obzir pretežit interes djeteta, a nije uzeo u obzir niti dao ocjenu liječničkih nalaza mlt. PEM dostavljenih u spis. Odluku je sud temeljio na psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju iz postupku P Ob- 560/2020, postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi, gdje su vještačenje obavili sudske vještakinje Dolores Britvić te ZEM, na koji je ovršenica stavila prigovore. Nakon provedenog vještačenja, ovršenica je saznala da je za dr. Britvić postojao opravdan razlog za njezino izuzeće, ali o tome nije izvijestila sud. Osim što je ovršenici bilo poznato da je ona liječila njezinu majku, ovršenica je stekla saznanja da je vještakinja Britvić, ne samo liječila njezinu majku, nego i imala emotivnu vezu sa ocem ovršenice, što kompromitira nepristranost sudske vještakinje, a time i vjerodostojnost provedenog vještačenja u cjelini. Vještački nalaz ne može biti mjerodavan za donošenje rješenja o ovrsi, jer sud nije temeljem tog nalaza odlučio u postupku i nije još uvijek odlučio o prijedlogu novog vještačenja . Sud nije uzeo u obzir činjenicu da je došlo do dugotrajnog prekida odnosa između oca i djeteta, iz razloga nasilja oca prema djetetu 01. 10. 2022. kada je bio prema njemu fizički grub i agresivan, to je kod djeteta izazvalo osjećaj velikog straha i otpora. Prema specijalističkom nalazu izv.prof.dr.sc. AE od 12. 02.2025. djetetu treba osigurati da bilo kakav pokušaj uspostave odnosa s ocem dodatno ne produbi djetetovu anksioznost i disocijativne reakcije, s tim što pokušaj uspostavljanja balansa roditeljskih prava ne smije biti na štetu djetetove dobrobiti. Kako bi se uspostavila očekivana ravnoteža u ostvarivanju osobnih odnosa oca i djeteta u najboljem interesu djeteta, potrebno je educiranje oca kako ne bi došlo do novih nasilnih te agresivnih napada. Održavanje osobnih odnosa radi formalnog izvršavanja sudske odluke, bez prethodno uspostavljenog povjerenja je izrazito štetno za mlt. dijete. Rješenje o ovrsi predstavlja pritisak na ovršenicu, bez obzira što je fokus dijete i što je majka godinama dovodila dijete na susrete ocu na koje nije dolazio. Iz iskaza voditeljice mjere nadzora PE od 13. 05. 2025. utvrđeno je da je ovršenica redovno dovodila dijete na viđanje do incidenta 01. 10. 2022. Prema nalazima liječnika jasno proizlazi da je dijete imalo i ozljede oko vrata i problema sa disanjem nakon incidenta sa ocem. Od incidenta 01. 10. 2022. do 05. 12. 2023. nadležni HZSR nije organizirao niti jedan susret oca i djeteta, ali su obavili razgovor sa mlt. PEM pri čemu je dijete reklo da je razvilo strah od oca i samim time odbija ići na susrete s njim. U nastojanju ovršenice da se ostvare osobni odnosi 23. 01. 2026. punomoćnik ovršenice predložio je ovrhovoditelju da on dovede dijete i bude prisutan susretu što je isti odbio. Susret između oca i djeteta odvio se nakon donošenja rješenja o ovrsi 14. 02. 2026. na način da je otac, nakon prvotnog opiranja da susretu bude prisutan punomoćnik ovršenice na to ipak pristao. Osobni odnos sa ovrhovoditeljem se održao, ali nije bio kvalitetan i dijete se nije osjećalo ugodno jer je i nakon primopredaje rekao da mu nije bilo dobro. Sud je odbio prihvatiti mišljenje mlt. djeteta koje je iskazalo nebrojeno puta, da se sa ocem ne želi susresti, te kako ne želi da ga se na isto prisiljava, a propušteno je uputiti dijete na stručni razgovor, kao i saslušati svjedoke predložene od strane ovršenice. Sud nije zatražio da posebna skrbnica obavi razgovor sa mlt. PEM, a što je bila dužna jer je ona imenovana da štiti interes djeteta i da sudu prezentira mišljenje djeteta bez obzira da li je obavljen razgovor djeteta i psihologa, pa ukoliko sud ne prihvaća mišljenje djeteta mora obrazložiti iz kojih razloga, što je izostalo. Predlaže se žurno ukinuti rješenje o ovrsi i vratiti ga na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj moli sud da prije svega onemogući ovršenici zlouporabu prava u postupku te da odbije žalbu kao neosnovanu. Moli se sud za hitnost u postupanju.

4. Žalbe ovršenice nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuje ovršenica jer isto sadrži razloge o svim odlučnim razlozima zbog čega se može ispitati.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja je između ostalog navedeno:

- da ovrhovoditelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom temeljem odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa konkretno pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob -25/17 od 9. veljače 2017.

- da je za ocjenu osnovanosti prijedloga za ovrhu bilo potrebno utvrditi onemogućava li ovršenica ostvarenje osobnih odnosa mljt. djeteta s ovrhovoditeljem

- da ovrhovoditelju preko dvije godine nije omogućeno da ostvari osobni odnos s djetetom

- da je iz iskaza voditeljica mjere nadzora ZE utvrđeno da je u prosincu 2023. dobila ponudu od Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje Zavod) da prihvati vođenje mjere nadzora nad održavanjem osobnih odnosa između djeteta PEM i oca SE

- da se radi o narušenim odnosima roditelja radi kojih dijete pati

- da je dječak u tretmanu psihologa, da je stručni tim Zavoda zaključio da je vrijeme za pokretanje novih susreta i viđenja poželjan i da nema zapreka za to

- da je sudjelovala na svega dva ostvarena susreta ovrhovoditelja s dječakom i to 30. prosinca 2023. i 6. siječnja 2024.

- da dva realizirana susreta su prošla bez ikakvih poteškoća i očekivano za tako dugo razdoblje pauze i narušenih odnos, pri čemu je PEM bio malo suzdržan, ali je na oba susreta isto tako iskazivao i zadovoljstvo što vidi oca, a pri kraju oba susreta bi kazao da više ne želi susrete

- da je iz mjesečnog izvješća voditelja nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta i roditelja, za razdoblje od 1. 12. do 31. 12. 2024., od voditeljice mjere ZE, utvrđeno da se isto provodi temeljem pravomoćne sudske odluke i to realizacijom susreta dječaka s ocem subotom ujutro, u trajanju od jednog sata, ali da niti jedan susret nije realiziran

- da se ostvarivanje susreta i druženja između dječaka i oca ne provodi

- da se susreti ne realiziraju prema planu, a majka na upite o susretima, petkom uoči subote, odgovara da nema susreta sve dok ne bude promjena od Zavoda ili od Suda

- da je iz Izvješća stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, Klasa: 552-08/24-01/2, Urbroj: 139-126-03-29-25-7, od 11. veljače 2025., sačinjenog od mag. psych. VE i mag. soc. rada ĆE, utvrđeno da u kombiniranom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju iz 2018. je ustanovljeno da kod oca nisu utvrđeni pokazatelji patološke strukture osobnosti, niti su nađene zapreke njegovom osobnom funkcioniranju po kojima bi mu se uskratio redovan kontakt s djetetom

- da zbog izostanka kontakta, iste je uputno uspostavljati postupno, ali s jasnim definiranjem vremena i mjesta

- da je mjerom nadzora nad kontaktima moguće umanjiti ili otkloniti potencijalnu ugrozu od strane oca spram mljt. Djeteta

- da je to mjera privremenog karaktera te je odgovornost roditelja na uspostavi odnosa roditelj-dijete

- da je iz iskaza mag. psih. TE, kojoj je mljt. ŠE izrazio svoje mišljenje, utvrđeno da se s mljt. ŠE kontakt uspostavlja bez problema

- da samoinicijativno navodi da ga ne želi vidjeti, jer da ima problema s tatom

- da ne zna točno pojasniti kakvih, a ne zna kako bi ga opisao

- da na temelju onoga što je ŠE ispričao nije jasno zašto odbija susrete s ocem, a kada opisuje konkretne razloge, ne navodi ništa što bi objasnilo takvo odbijanje

- da čak ni povlačenje "škapularom" ne opisuje kao neko traumatično iskustvo

- da majku opisuje kao dragu i brižnu, te da mu u svemu pomaže, no nije detaljizirao njezin stav prema ocu, već da mu je rekla kako ga mora viđati i nakon toga ponavlja da će ga on nazvati ako bude htio

- da nisu jasni razlozi zbog kojih dječak ne bi viđao oca, te procjenjuje da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo za djetetovu dobrobit

- da po njezinom mišljenju odbijanje ŠE na susrete s ocem nije samo rezultat njegovog autentičnog mišljenja, već smatra da tu ima utjecaja sa strane

- da je iz iskaza ovrhovoditelja utvrđeno da je svake subote sukladno ovršnoj ispravi trebao viđati mljt. ŠE, ali da postoji kontinuitet opstruiranja ovršenice za ostvarenje kontakata između njega i njegovog djeteta, što traje već deset godina

- da dijete nije vidio 996 dana, isključivo radi samovolje njegove majke

- da svakog petka posljednje dvije i pol godine pita voditeljicu mjere ZE hoće li se održati susret između ŠE i njega, a ona bi mu odgovorila tek nakon što povratno dobije poruku od ovršenice, da susreta neće biti

- da je iz iskaza ovršenice utvrđeno da je 2018. potpisala plan viđanja mljt. ŠE s ocem na način da će se susreti održavati svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati i praznike, sve po pola

- da ovrhovoditelj do danas nije prihvatio niti je potpisao taj plan koji je predan Zavodu, sudovima, te ovrhovoditelju

- da godinu i dva mjeseca Zavod nije organizirao niti jedan susret između djeteta i ovrhovoditelja, od 1. listopada 2022. do 5. prosinca 2023.

- da ŠE navodi da ne želi viđat tatu, da ga se užasno boji i po njegovim riječima da ga je gušio u vrijeme kada nije bilo nadzora, a otac je rekao da je to bila odgojna metoda

- da je štetni događaj rezultirao pogoršanjem psihičkog statusa mljt. ŠE

- da ovršenici nije jasno postupanje tadašnje voditeljice nadzora PE, čije je izuzeće tražila više puta

- da ovrhovoditelj ne poštuje sudsku odluku vezano za vrijeme i mjesto koje mu je određeno, već dolazi na različita druga mjesta mimo navedenog vremena i tada pokušava ostvariti neželjeni kontakt s ŠE

- da na pitanje je li spremna početi dovoditi dijete na susrete s ovrhovoditeljem, odgovara da o tome mora odlučiti Davidov liječnik

- da se u listopadu 2022., za vrijeme susreta, kada su na klupi sjedili mljt. ŠE i njegov otac te voditeljica mjere nadzora PE, dogodilo da je ŠE imao ključ oko vrata s ogrlicom od konopca

- da mu je u jednom trenutku ovrhovoditelj rekao da se s tim konopcem oko vrata ne smije igrati, jer ga može zagušiti i to mu je pokazao povlačenjem konopa, kazavši mu da to u buduće spremi i ne nosi oko vrata kada se igra sa drugom djecom ili trči

- da taj događaj dječak nije shvatio kao ugrožavajući, što proizlazi iz iskaza svjedokinje, u to vrijeme voditeljice mjere nadzora PE

- da je taj događaj dijete prenijelo majci, a ona je reagirala kao da se radi o situaciji da je otac pokušao daviti dijete

- da nakon toga, dijete više nije dovodila radi ostvarivanja odnosa s ovrhovoditeljem, sve do 5. prosinca 2023. dokad je voditeljica mjere nadzora bila PE

- da nije sporno da nije bilo niti jednog susreta u razdoblju od listopada 2022. do prosinca 2023.

- da kada bi voditeljica mjere nadzora svaki put prije susreta ovršenicu nazivala porukom bi odgovarala da neće dovoditi ŠE sve dok njegovo stanje ne bude dobro, jer mu je loše

- da nije sporno da su u razdoblju od 5. prosinca 2023., kada je voditeljica mjere nadzora bila ZE ostvarena dva susreta ovrhovoditelja s dječakom i to 30. prosinca 2023. i 6. siječnja 2024. koja su prošla bez ikakvih poteškoća

- da nije sporno da nakon 6. siječnja 2024. nije ostvaren ni jedan osobni odnos djeteta s ocem, jer majka ovršenica odbija dovesti dijete i omogućiti mu susret s ocem pod nadzorom stručne osobe.

7. Činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti nisu dovedeni u sumnju iscrpnim žalbenim navodima ovršenice koji u suštini predstavljaju njezinu vlastitu ocjenu provedenog postupka, kao i navodi o roditeljskom konfliktu, koji će se utvrđivati u postupku koji je u tijeku, a ne u ovom ovršnom postupku.

8. Ovršnom ispravom, rješenjem pod poslovnim brojem R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017. ovršenica kao majka s kojim mljt. ŠE stanuje, dužna je omogućiti susret s njegovim ocem, ovrhovoditeljem, svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe koju je imenovao Hrvatski zavod za socijalni rad, u vrijeme i mjestu prema dogovoru sa stručnom osobom.

9. Sud je utvrdio da stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad navodi da kod oca nisu utvrđeni pokazatelji patološke strukture osobnosti, niti su nađene zapreke njegovom osobnom funkcioniranju po kojima bi mu se uskratio redovan kontakt s djetetom. Taj kontakt da je uputno uspostavljati postupno, s jasnim definiranjem vremena i mjesta, a procjena stručne osobe suda mag. psih. TE da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo za djetetovu dobrobit, te da nije dobro za dijete da mu stavlja teret odlučivanja hoće li i kada vidjeti oca. Odbijanje ŠE na susrete s ocem nije samo rezultat njegovog autentičnog mišljenja, već da tu ima utjecaja sa strane, a nisu utvrđene nikakve redukcije roditeljskog kapaciteta ovrhovoditelja.

10. Nije utvrđeno da dijete ne bi bilo u stanju ostvariti jednosatni tjedni susret s njegovim ocem i to uz nadzor stručne osobe, koje bi susret prekinuli u situaciji bilo kakvog za dijete nepoželjnog ili imalo opterećujućeg razgovora ili aktivnosti.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je mljt. ŠE dijete u formativnoj dobi od 11 godina, da je ovrhovoditelj u posljednje tri godine ostvario tri susreta s njim, od čega niti jedan u posljednje dvije godine, potrebno je sukladno načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, propisanog odredbom čl. 5. st. 1. Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ), utvrditi je li predložena ovrha u interesu tog djeteta i na njegovu dobrobit.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje u konkretnoj situaciji, bitno ugroženog roditeljskog prava oca činjenicom što ne ostvaruje potrebne mu i odgovarajuće odnose s djetetom, da je predložena ovrha izricanjem i potom provođenjem novčane kazne ovršenici, uz prijetnju ukoliko ovrhovoditelju ne omogući osobni susret s djetetom, u najboljem interesu i na dobrobit djeteta, sukladno načelu iz odredbe čl. 5. st. 1. ObZ -a, ovrhovoditelja.

13. Određujući ovrhu ovršenici izricanjem i provođenjem novčane kazne, sud smatra da ovršenici ista predstavlja dovoljno jako upozorenje kako je njezino nedopušteno ponašanje detektirano, te da se neće dalje tolerirati, već će biti kažnjena ukoliko se nastavi ponašati na dosadašnji način. Sankcija ovršenici ukoliko se nastavi ponašati na dosadašnji nedopušten način i ugrožavati odnos između djeteta i njegovog oca, bit će izricanje novčane kazne. Ovršenica mora shvatiti svoj presudan utjecaj na dijete te potrebu da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem, jer u tom slučaju, ukoliko ovršenica to pravilno shvati, daljnja provedba ove ovrhe neće ni biti potrebna.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio, a što je nesporno, da su odnosi između roditelja u bitnome narušeni, da roditelji ne mogu postići dogovor niti uz pomoć stručnih osoba, glede ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca.

15. Postupci ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom spadaju u posebne postupke ovrhe prema odredbi čl. 509. toč. 2. ObZ-a, a regulirani su odredbama čl. 520. do 528. ObZ-a, naglašava se ovrhe, dakle prisilnog provođenja onoga što je ovršnom ispravom utvrđeno.

16. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ObZ-a dijete ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom (u ovom slučaju otac-ovrhovoditelj) ima pravo i dužnosti ostvarivati osobne odnose s mlt. djetetom neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, a što ovdje u ovršnom postupku nije predmet raspravljanja.

17. Pobijano rješenje pravilno je donijeto u skladu s citiranim zakonskim odredbama jer je, prema shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno procijenio okolnosti na strani djeteta i roditelja, te utvrdio da su ispunjeni uvjeti za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi.

18. Temeljem čl. 521. st. 1. ObZ-a ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom može se provesti na temelju: plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili drugog sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom koji su odobreni od strane suda, odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa ili odluke o privremenoj mjeri radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. U konkretnom slučaju, radi se o postupku ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom u kojemu ovrhovoditelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom temeljem odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa konkretno pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-25/17 od 9. veljače 2017., a prvostupanjski sud je prije donošenja rješenja o ovrsi saslušao stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti. Prvostupanjski sud je utvrdio da kod oca nisu utvrđeni pokazatelji patološke strukture osobnosti, niti su nađene zapreke njegovom osobnom funkcioniranju po kojima bi mu se uskratio redovan kontakt s djetetom, a da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo za djetetovu dobrobit te da nije dobro za dijete da mu stavlja teret odlučivanja hoće li i kada vidjeti oca.

19. Temeljem čl. 523. ObZ-a sud će s obzirom na okolnosti slučaja odrediti ovrhu izricanjem i provođenjem: novčane kazne do 3.980,00 eura ili zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do šest mjeseci. U prijedlogu za ovrhu ne mora biti označeno sredstvo ovrhe, a ako je označeno, sud nije vezan prijedlogom stranke. Prvostupanjski sud je utvrdio da nakon 6. siječnja 2024. nije ostvaren ni jedan osobni odnos djeteta s ocem, jer ovršenica odbija dovesti dijete i omogućiti mu susret s ocem pod nadzorom stručne osobe, pa je i u tom dijelu odluka dovoljno obrazložena, a što je već navedeno u ovom drugostupanjskom rješenju.

20. Na daljnje žalbene navode žaliteljice prvenstveno valja istaći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (''Narodne novine'', Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pojam „najbolji interes djeteta“ odnosi se na pravo djeteta da interes djeteta bude procijenjen i da ima prednost kada se razmatraju različiti interesi u konkretnoj situaciji, da u tumačenju zakonskih odredbi tumačenje bude u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da prilikom donošenja odluka koje se odnose na dijete mora biti uzeto u obzir mogući pozitivan ili negativan utjecaj odluke na dijete na koje se odluka odnosi. Utvrđeno je da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo za djetetovu dobrobit, pa nije bilo zapreke da se donese pobijano rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave. Suprotno tome, uvjetovanje provođenja osobnih kontakata (određenih ovršnom ispravom) promjenom ovršne isprave, u svakom slučaju opravdava donošenje pobijanog rješenja o ovrsi u cijelosti.

21. Slijedom navedenog valjalo je žalbe ovršenice temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Velikoj Gorici 22. travnja 2026.

Sudac

Vitomir Boić