Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-47/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara protiv tuženika Hrvatske poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-128/2024-17 od 29. listopada 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-128/2024-17 od 29. listopada 2025.
II. Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti te se rješava: Općinski sud u Vukovaru mjesno je nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Predmet se ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 209753 zaključen dana 13. srpnja 2007. godine između tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura (slovima:jednutisućudvjestotridesetjedaneuroiosamnaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio tuženik 13. studenoga 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka ili da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 3. i 11. ZPP-a, tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povodom prigovora o mjesnoj nenadležnosti pogrešno odlučio raspravnim rješenjem od 11. lipnja 2025. utvrdivši da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari zbog čega je odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan. Ističe da prvostupanjski sud ne iznosi jasne i dostatne razloge zbog kojih smatra da je prorogacijska klauzula, sadržana u članku 11.5. Ugovora o kreditu broj 209753 od 13. srpnja 2007., uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Isto tako, da ga je sud onemogućio u raspravljanju jer prije svoje odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti strankama nije dana prilika iznijeti i raspraviti stavove o nepoštenosti takve odredbe. Time se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na navedene bitne povrede vezane uz odbijanje prigovora mjesne nenadležnosti ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, koju čini sud ako je u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan. Bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na obrazloženje odluke o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud nije učinio jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer se po prigovoru tuženika, tužitelj očitovao podneskom od 20. rujna 2024., a kako je odluka donesena na ročištu održanom 11. lipnja 2025., tuženik se na tom ročištu mogao očitovati o navodima iz podneska tužitelja kojima je on obrazložio zbog čega prigovor mjesne nenadležnosti tuženika smatra neosnovanim te tražiti da se rasprave sporne činjenice bitne za donošenje odluke o njegovom prigovoru.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tužitelj ima prebivalište u [adresa] pa da bi radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima, te potrebi ulaganja dodatnog vremena, što uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora dovodi do toga da bi ostvarenje njegovog prava bilo znatno otežano u slučaju primjene ugovorene nadležnosti. Kako je utvrdio da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ista sastavni dio tipiziranog ugovora o kreditu koji je sastavio tuženik, to da je ista ništetna jer dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Zbog toga je utvrdio da je članak 11.5. Ugovora o kreditu ništetan, pri čemu se pozvao na članak 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/2003.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, na članak 49. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva) koji sadrži istu takvu regulativu. Pozvao se i na članak 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016.; dalje: ZPK) kojom je propisano pravo potrošača na pokretanje postupka pred sudom mjesta njegovog prebivališta u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu.
6.1. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da je ništetan članak 11.5. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, tada je bilo potrebno primijeniti članke 46. stavak 1. i 48. stavak 1. ZPP-a koji propisuju općemjesnu nadležnost pa je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je u konkretnom slučaju (prema sjedištu tuženika) Općinski građanski sud u Zagrebu.
6.2. U konkretnom slučaju ne može se primijeniti članak 59. ZPP-a prema kojemu je pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica pravne osobe, ako spor nastane u povodu djelatnosti poslovne jedinice jer je Ugovor o kreditu sklopljen u Zagrebu, obzirom da je jasno navedeno mjesto sklapanja – Zagreb i da su na navedenom Ugovoru ovjereni potpisi po Javnom bilježniku Mladenu Matošu sa sjedištem u [adresa].
6.3. Nadležnost Općinskog suda u Vukovaru ne može se temeljiti niti na članku 19.l ZPK-a jer navedena zakonska odredba propisuje nadležnost u sporovima s međunarodnim elementom, a u konkretnom slučaju obje stranke su s domicilom u Republici Hrvatskoj.
7. Kako se nadležnost prvostupanjskog suda ne može temeljiti na članku 19.l ZPK-a (prema prebivalištu tužitelja), niti se tužitelj primjenom pravila o izberivoj mjesnoj nadležnosti (članak 59. ZPP) mogao opredijeliti za mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda, to prvostupanjski sud nije mjesno nadležan za postupanje, nego je to primjenom pravila o općemjesnoj nadležnosti iz članaka 46. stavak 1. i 48. stavak 1. ZPP-a Općinski građanski sud u Zagrebu.
8. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo presudu te je usvojen prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, određeno je da je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu i naloženo da se tom sudu dostavi predmet na daljnje postupanje.
8.1. Zbog navedene bitne povrede ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na meritum.
Koprivnica, 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
