Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2924/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak i partneri u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-977/2025-6 od 7. studenog 2025., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-977/2025-6 od 7. studenog 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj za ¼ dijela suvlasnik i suposjednik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga da je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ¼ dijela, kao što je odbijen i njegov zahtjev da se obveže tuženika da mu isplati parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Istom odlukom naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.967,90 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. -Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se prihvatiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosude troškovi postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženi je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao i zahtjev upis tog prava u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

5.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik darovao njemu i svojoj kćeri ĐV, bivšoj supruzi tužitelja, zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], na kojem da je tužitelj vlastitim radom i sredstvima izgradio kuću u kojoj je živio sa suprugom i dvije kćerke, pa je prvostupanjski sud zaključio da je osnova tužbenog zahtjeva stjecanje prava vlasništva građenjem na prethodno darovanoj nekretnini.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz vlasničkog lista od 21. studenog 2023. proizlazi kako je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tuženika AV i AV iz [adresa] za po ½ dijela.

- da kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1967. proizlazi kako su tuženik i ranije upisani suvlasnici KV iz [adresa] te AV iz [adresa], kao kupci kupili od prodavateljice DVT iz [adresa] nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak i kamenjar, tako da je tuženik kupio zemljište površine 480 m2, a treće osobe po otprilike 250 m2 svaki,

- da iz parničnog spisa istoga suda broj Pob-362/2019 proizlazi kako je kći ovdje tuženika JV ustala protiv ovdje tužitelja DV tužbom, radi razvoda braka koji su sklopili 14. srpnja 1990., a u kojem je rođeno dvoje djece, koji je postupak okončan pravomoćnom presudom broj Pob-362/2019 od 21. veljače 2020. razvodom braka između DV i JV rođ. AV,

- da iz rješenja Građevinsko-urbanističke inspekcije Klasa: UP-I-362-02/92-02/29 od 28. rujna 1992. i Zaključka o dozvoli izvršenja od 25. studenog 1992. proizlazi kako je nakon očevida održanog na licu mjesta 23. rujna 1992. utvrđeno da investitor DV gradi stambeni objekt visine prizemlja u južnom dijelu zemljišta bez građevinske dozvole, zbog čega je dužan izvesti radove na njegovom rušenju,

- da iz rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: UP-I-361-03/12- 04/01835 od 31. svibnja 2013. proizlazi kako je na temelju zahtjeva tuženika AV, ozakonjena završena manje zahtjevna dilatirana stambena zgrada u [adresa], površine 395,94 m2, koja se sastoji od prizemlja i dva kata s ukupno tri stambene jedinice i pomoćnim prostorijama te septičkom jamom,

- da je očevidom u nazočnosti sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića, identificirana pokazana nekretnina, pa je tako utvrđeno da se radi o obiteljskoj stambenoj građevini s okućnicom ukupne površine 318 m2 položenoj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta omeđio točkama i označio žutom bojom,

- da iz iskaza svjedoka ĆV, D, Mirjana i SV, IV, OV, GV, ČV i RV u bitnom proizlazi da su pomagali u određenim građevinskim radovima tužitelju, besplatno, s time što bi i on njima također pomagao, s time što ne znaju tko je kupovao građevinski materijal i tko je financiralo gradnju,

- da su radovi na predmetnoj kući započeti početkom 90. prošlog stoljeća, a dovršeni početkom 2000.,

- da je tužitelj sa svojom obitelji uselio u prizemlje izgrađene obiteljske kuće tijekom 1994., dok je tuženikova druga kćerka uselila na prvi kat iste kuće nakon što se udala 2000.

7. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao kako nisu osnovane tvrdnje tužitelja u odnosu na darovanje (što tuženik izričito osporava), a kako tužitelj na tu okolnost nije priložio ugovor ili bio kakav drugi dokaz, dok svi saslušani svjedoci o tome nemaju nikakva saznanja, te kako to ne potvrđuju ni tuženikove kćeri, ĐV, bivša supruga tužitelja i CV, koje navode da se radi o očevoj imovini i da su roditelji namjeravali graditi kuću za svoje potrebe i u nju se useliti po umirovljenju i da su oni financirali gradnju, pa je taj sud zaključio da je tuženik darovao predmetnu nekretninu tužitelju, kako on to tvrdi, da bi bilo bi životno i logično da je tuženik odluku o darovanju sastavio u propisanoj ugovornoj formi ili da je sastavio kakav drugi pravni posao ili pisani trag iz kojeg bi bilo razvidno što točno daruje i tko je obdarenik, pri čemu je cijenio činjenicu da je tuženik imućan i obrazovan čovjek (magistar poljoprivrede) i da bi bilo očekivano da je predmetnom nekretninom raspolagao na primjeren način, pogotovo jer je otac dvoje djece i da je morao voditi brigu ne samo o svojim, nego i o interesima svoje mlađe kćeri.

7.1. Stoga je prvostupanjski sud smatrao, a cijeneći suprotne stavove stranaka i činjenicu da o darovanju nema nikakvog dokaza, kako je tuženik u ovom slučaju namjeravao kćeri i zetu pomoći u rješavanju njihovog stambenog pitanja, jednako kao što je o tome odlučio i u odnosu na obitelj svoje mlađe kćeri kojoj je prepustio na korištenje stan na prvom katu, pa je taj sud zaključio da se tuženikovo postupanje ocjenjuje kao doprinos, odnosno pomoć pri stambenom zbrinjavanju mladog bračnog para, a ne darovanje kojim je dio svog vlasničkog prava u odnosu na predmetnu nekretninu prenio na treće osobe, pri čemu je naveo i to, da sve i pod pretpostavkom da izneseno nije točno, prema stanju u spisu da ništa ne ukazuje da bi obdarenik bio upravo tužitelj, već da bi to prema logičnom slijedu bila ili trebala biti njegova bivša supruga, odnosno kći tuženika kao vlasnika.

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud istakao u odnosu na tužiteljev doprinos izgradnji kuće i okućnice, odnosno stjecanja prava vlasništva građenjem prema odredbama Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 90/10., 143/12, 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), da samo iznimno postoji mogućnost da zgrada pripada graditelju i to u slučaju ako je pošten, odnosno nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije je bez odgode zabranio, a kako propisuje odredba iz čanka. 153. ZVDSP-a. Pritom je istaknuo kako se vlasnički odnosi graditelja i vlasnika zemljišta mogu urediti na drugačiji način od onoga predviđenog odredbama o stjecanju prava vlasništva građenjem i to njihovim sporazumom. Međutim, prvostupanjski je sud, pored prethodno iznesenih utvrđenja, smatrao da u ovom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe, jer je tužitelj sve vrijeme nedvojbeno znao da se radovi na gradnji kuće izvode na zemljištu u vlasništvu tuženika, a sve to urađeno je uz znanje i suglasnost tuženika vlasnika.

7.3. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da stranke nisu sklopile sporazum, odnosno ugovor o građenju ili kakav drugi pravni posao iz kojeg bi bilo razvidno kako su riješili svoje buduće imovinsko-pravne odnose spram predmetne nekretnine (koja je namjena objekta, tko je njegov budući vlasnik ili suvlasnik, čijim se sredstvima i radom gradi, kakva su prava i obveze sudionika te gradnje, odnosno graditelja i vlasnika zemljišta i na kraju svega kakav je pravni status tužitelja u odnosu na izgrađenu nekretninu), to je taj sud zaključio da je tuženik kupnjom predmetnog zemljišta imao potrebu za stambenim objektom u Splitu u koji bi se doselio iz Slavonije nakon umirovljenja, a istodobno je ovom gradnjom namjeravao pomoći stambenom zbrinjavanju obitelji starije kćeri i okončanju njihovog podstanarstva, kao što je zaključio i da naknadno donesena odluka i o gradnji ostalih etaža te rješavanja stambenog pitanja mlađe kćeri, a bez potrebe upuštanja u razmatranje i ocjenjivanje stvarnog doprinosa, kako financijskim sredstvima, tako i uloženim radom, da tužitelj u ovom slučaju ne može biti stjecatelj prava vlasništva ili suvlasništva nekretnine na temelju građenja u skladu s citiranom odredbom ZVDSP.

7.4. Pri tome je prvostupanjski sud naveo, kako ne dvoji o tužiteljevom doprinosu kod gradnje kuće, koji bi bio značajan i da bi s tim u vezi mogao imati pravo na novčanu naknadu koju bi s eventualnim uspjehom mogao ostvarivati po obvezno pravnom zahtjevu u nekom drugom parničnom postupku, a u ovom da je činjenična osnova istaknuta u tužbi građenje, a za koju je osnovu sud vezan, zbog čega je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja suvlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] za ¼ dijela na temelju građenja i upisa tog prava u zemljišnim knjigama, odbio kao neosnovan.

8. Dakle, u ovom slučaju prvostupanjski je sud u bitnom ocjenom izvedenih dokaza zaključio da tužitelj nije dokazao da je njemu i njegovog bivšoj supruzi, kćerki tuženika ĐV, tuženik tijekom 90. godina prošlog stoljeća darovao predmetnu zemljište čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer o tome nema nikakvog traga, a da bi on na njemu vlastitim sredstvima i radom sagradio prizemlje obiteljske kuće, i da bi time bio suvlasnik ovog zemljišta za ¼ dijela, a koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika.

8.1. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i kćerka tuženika sklopili brak tijekom 1990. godine i da je njihov brak razveden 2020. godine kao što proizlazi i da im je tuženik koji je predmetno zemljište kupio tijekom 1967. godine dao, da na tom zemljištu nakon sklopljenog braka sagrade stambeni objekt (bili su podstanari), koji su i sagradili, odnosno sagradili su prizemlje sada stambene zgrade (koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja), a u koje su uselili tijekom 1994. godine, dok je kat kuće u grubim građevinskim radovima sagrađen tijekom 1996/97. godine, a druga kćerka tuženika je taj kat dovršila i nakon udaje uselila u isti tijekom 2000. godine, s time što je naknadno sagrađeno i potkrovlje u koje je uselio tužitelj tada sa svojom obitelji tijelom 2008. godine, kao što je utvrđeno i da su tuženik i njegova supruga doselili iz Slavonije 2017. i uselili se u prizemlje istog stambenog objekta.

8.2. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj bio u stalnom radnom odnosu, da je radio kao zidar, odnosno da je znao građevinske radove i da su mu u gradnji svih etaža objekta koji su sagrađeni na spornom zemljištu pomagali, i to fizički prijatelji u gradnji građevinskih radova na cijelom objektu tijekom cijele gradnje koja je bila u fazama kroz dulje razdoblje (1990. -2008) i da prijateljima ne bi plaćao već bi i on njima pomagao, a što sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, kao što proizlazi i da je tuženik za to vrijeme živio sa svojom suprugom na svom imanju u Slavoniji i da je tuženik financijski pomagao u gradnji, što ne spori ni tužitelj.

9. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odluka o gradnji objekta na predmetnom zemljištu donesena dogovorno i radi zadovoljenja interesa parničnih stranaka, jer je tuženik imao potrebu za stambenim objektom u Splitu u koji bi se doselio nakon umirovljenja, a istodobno je ovom gradnjom namjeravao pomoći stambenom zbrinjavanju obitelji starije kćeri (bivše supruge tužitelja) i okončanju njihovog podstanarstva, a naknadno je donesena odluka i o gradnji ostalih etaža te rješavanja stambenog pitanja mlađe kćeri.

9.1. Stoga je prvostupanjski sud kraj takvog stanja stvari, pravilno zaključio da tužitelj u ovom slučaju ne može biti stjecatelj prava vlasništva ili suvlasništva nekretnine na temelju građenja u skladu s prethodno citiranom odredbom ZVDSP-a, pri čemu je pravilno zaključio i da nema dvojbe o tužiteljevom doprinosu gradnji kuće, a što da eventualno može s uspjehom ostvarivati po obvezno-pravnom zahtjevu u nekom drugom parničnom postupku, a ne u ovom.

9.2. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja da je tuženik spletom okolnosti došao živjeti u [adresa] i da premetnu kuću nije gradio za sebe i svoju suprugu, već da ju je gradio tužitelj za svoju obitelj i sebe, bez obzira što je tuženik prije grobnice koju je kupio u Splitu, kupio i grobnicu u Slavonije, gdje tuženik ima veliko imanje, kada je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je tuženik kupio predmetno zemljište, da je predmetno zemljište upisano s pravom vlasništva u zemljišnoj knjizi na tuženika, da je gradnju obiteljske kuće započeo tuženik bez građevinske dozvole i da je gradnju financirao, kao što je utvrdio i da je ta kuća ozakonjena prema rješenju o izvedenom stanju Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa:

UP-I-361-03/12-04/01835 od 31. svibnja 2013. i to na ime tuženika, a što sve upućuje na pravilan zaključak suda da je predmetno zemljište tuženikovo i da ga nije darovao tužitelju i njegovoj bivšoj supruzi za gradnju kuće, tim više što to i ona spori.

9.3. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja koji se odnose na dio iskaza tuženika, ističe se, da je prvostupanjski sud tuženika i tužitelja, kao i sve svjedoke, saslušao neposredno i opširno, te je neposrednom ocjenom njihovih iskaza i svih dokaza zajedno i prema svom uvjerenju, pravilno zaključio da tuženik nije sporni dio predmetnog zemljišta darovao tužitelju, svom bivšem zetu, a ni ostali žalbeni navodi koji se odnose na to da je tužitelj podstanar, za koji je iznos tuženik kupio to zemljište, zašto tuženik nije bio uknjižen odmah po kupnji i dr., ne utječu na pravilnost pobijane odluke iz svih prethodno iznesenih razloga.

10. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi iz članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke, ove odluke.

12. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, ovaj je sud zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom, kao što je odbio i zahtjev tuženika za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu, iz razloga što je smatrao da ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović