Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Glini

Trg bana Josipa Jelačića 5

44400 Glina

Poslovni broj: P-464/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu toga suda Zoranu Pleše, u pravnoj stvari tužitelja ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske vode, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu, nakon održane i zaključene glavne rasprave 18. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja i tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje: ZPP) dana 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su pljenidba i prijenos nedopušteni po zahtjevu za izravnu naplatu Hrvatske vode, OIB 28921383001, Ulica grada Vukovara 220, 10 000 Zagreb od 23.10.2025. godine na temelju ovršne isprave-odluke upravnog tijela Hrvatske vode Ulica grada Vukovara 220, rješenja klasa: UP/I-325-10/24-04/0210831, ur broj. 374- 3109-2-24-1 od 01.08.2024. godine, koje je ovršno od 19.08.2024. godine i ukidaju se sve provedene radnje.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, OIB 28921383001 Ulica grada Vukovara 220, 10 000 Zagreb isplatiti tužitelju ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ta 3 postotna poena, u roku 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik protiv tužitelja podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, naknade za uređenje voda na temelju rješenja od 1. kolovoza 2024. godine u iznosu od 17,52 eura. U specifikaciji Hrvatskih voda od 23. listopada 2025. navedeno je da prvi obrok od 5,84 eura dospijeva 15. rujna 2024., drugi obrok u iznosu od 5,84 eura dospijeva 15. listopada 2024., a treći obrok u iznosu od 5,84 eura dospijeva 15. prosinca 2024. Hrvatske vode dostavile su obavijest da tužitelj ima dospjele, a neplaćene obveze naknade za uređenje voda, u naprijed navedenim iznosima. Tražbina vodne naknade je regulirana odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15. – dalje: ZFVG), a odredbom članka 74. stavka 1. ZFVG propisano je da se na zastaru obračuna i naplate vodnih naknada primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Odredbom članka 94. stavka 1. i stavka 6. OPZ propisana je relativna zastara naplate poreza u roku od tri godine, računajući od isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe. Prema tome, za tražbine Hrvatskih voda nastupila je zastara jer je prošao rok od 3 godine. Zbog toga je ustao tužbom kod ovoga suda predloživši da sud donese presudu na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je člankom 74. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017., 66/2019., 36/2024. dalje: ZFVG), propisano da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje Opći porezni zakon. Dakle, u konkretnom slučaju glede pitanja zastare prava na utvrđivanja, kao i zastare prava na naplatu, primjenjuje se odredbe Općeg poreznog zakona. Prema odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina, računajući od dana kada je zastara počela teći. Člankom 109. stavkom 1. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. U ovom slučaju zastara prava na utvrđivanje novčane obveze počela je teći istekom godine u kojoj je obveza nastala, odnosno 1. siječnja 2019. godine, a nastupa istekom 6 godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, odnosno 1. siječnja 2025. godine. Kako je rješenje kojim je utvrđena obveza i za 2018. godinu doneseno 1. kolovoza 2024. nije nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze. Pored toga, odredbama OPZ-a koje su u primjeni od 1. siječnja 2017. i kojima je reguliran institut zastare primjenjuje se jedinstven zastarni rok od 6 godina i ne postoji distinkcija između relativne i apsolutne zastare. Zbog toga je predložio da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Osijeku od 18. travnja 2019. poslovni broj Gž-669/2019-2, zahtjev za izravnu naplatu od 23. listopada 2025., obavijest o stanju duga od 12. rujna 2025., obavijest Financijske agencije ZČ, specifikaciju Hrvatskih voda od 23. listopada 2025. i rješenje Hrvatskih voda od 1. kolovoza 2024. u svrhu dokazivanja.

4. Uvidom u presudu Županijskog suda u Osijeku od 18. travnja 2019. poslovni broj Gž-669/2019-2 vidljivo je da Županijski sud u Osijeku navodi da je riječ o tražbini vodne naknade, čiji je obračun i naplata regulirana odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, a odredbom članka 74. stavka 1. navedenog Zakona na zastaru obračuna i naplate vodnih naknada primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona. Člankom 94. stavkom 1. i 6. OPZ-a propisana je relativna zastara naplate poreza u roku od 3 godine, računajući od isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

5. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da su Hrvatske vode 23. listopada 2025. godine protiv ZČ podnijele FINI zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, na temelju rješenja od 1. kolovoza 2024., koje je postalo ovršno 19. kolovoza 2024.

6. Spisu prileži obavijest o stanju duga Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za srednju i donju Savu, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Banovina", Sisak, Obala Ruđera Boškovića 11, da tužitelj ima dospjele, a neplaćene obveze naknade za uređenje voda, u iznosu od 17,52 eura.

7. Iz obavijesti Financijske agencije ZČ proizlazi da je u Financijsku agenciju zaprimljena osnova za plaćanje iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kojom je prema odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, zatražena naplata novčane tražbine.

Ako financijska agencija u roku od 60 dana od dostavljene osnove ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenja suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenom izdati će nalog bankama da obave prijenos sredstava na račun ovrhovoditelja. Sukladno članku 206. stavak 3. Ovršnog zakona, ovršenik može u financijskoj agenciji dati pisanu suglasnost kojom izričito dozvoljava prijenos zaplijenjenih sredstava i prije proteka roka od 60 dana.

8. Spisu prileži specifikacija Hrvatskih voda od 23. listopada 2025. za naplatom ukupnog iznosa od 17,52 eura.

9. Rješenjem Hrvatskih voda od 1. kolovoza 2024. obvezniku ZČ utvrđuje se mjesečni iznos od 1,46 eura za stambeni prostor na adresi [adresa], a obveznik je dužan platiti iznos od 17,52 eura i to za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine, s time da prvi obrok od 5,84 eura dospijeva 15. rujna 2024., drugi obrok od 5,84 eura dospijeva 15. listopada 2024., a treći obrok od 5,84 eura dospijeva 15. prosinca 2024.

10. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje: ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.

12. Odredbama Općeg poreznog zakona, koje su u primjeni od 1. siječnja 2017. primjenjuje se jedinstveni zastarni rok od 6 godina. Zastara prava na utvrđivanje novčane obveze počela je teći istekom godine u kojoj je obveza nastala, a nastala je 2018. godine, što znači da je počela teći 1. siječnja 2019. godine. U smislu odredbe članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona, zastarni rok iznosi 6 godina. Kako je zastara prava na utvrđenje novčane obveze počela teći 1. siječnja 2019., a nastupa istekom 6 godina od dana kada je zastara počela teći, zastara nastupa 1. siječnja 2025. Budući je rješenje kojim je utvrđena obveza za 2018. godinu doneseno 1. kolovoza 2024. nije nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze.

Iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim, radi čega je sud istog odbio.

13. Budući je tuženik uspio u sporu, a nije potraživao parnični trošak, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

14. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Glini 22. travnja 2026.

Sudac

Zoran Pleše

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku