Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-2303/2018-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Goranka Puhar, odvjetnica iz Delnica, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.327,23 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, javno objavivši 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II površine 13 m2 obilježenog na skici lica mjesta U.O.I.G. Vidmar d.o.o. iz Ravne Gore točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A (odnosno dijela nekretnine koji će se točno specificirati nakon provedenog geodetskog i građevinskog vještačenja), slijedom čega je tuženik dužan trpjeti ispis njegovog prava vlasništva te istodobno upis prava vlasništva tužitelja na navedenom dijelu nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, zemljišnoknjižni odjel suda, u cijelosti, u roku od 15 dana.

2. Tuženik LO ŠO dužan je trpjeti izradu i provedbu elaborata o etažiranju kuće nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] II i provedbu etažnog elaborata u Uredu za graditeljstvo, Uredu za katastar nekretnina i zemljišnim knjigama Naslovnog suda kojim etažnim elaboratom dio nekretnine označen u točci 1. petita presude se spaja sa nekretninom tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] II, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u visini u kojoj to odredi sud svojom presudom, te u slučaju zakašnjenja, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od dana utvrđenja troška po sudu pa do isplate, u roku do 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da je upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] – kuća u [adresa] (u tužbi očito omaškom navedeno da je vlasnik tuženik), a da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] – kuća u [adresa], sve k. o. [katastarska općina] II, da su opisane kuće podijeljene zajedničkim zidom u prizemnom dijelu i na prvom katu dok su na tavanu odijeljene daskama, da svaka kuća ima zaseban ulaz. Davno ranije radilo se o jednoj kući koju su izgradili prednik tužitelja IO i prednik tuženika ĆO te su isti odmah kuću i podijelili na način da je gledajući s ulice prema kući lijeva strana pripala predniku tuženika a desna predniku tužitelja a također su kuće odvojene i navedenim zajedničkim zidom. Nadalje, kuća je 1941. izgorjela i ostali su samo vanjski zidovi nakon čega su prednici stranaka kuću uredili i to svaki svoj dio pri čemu je u prizemnom dijelu podjela napravljena na način da je predniku tužitelja pripala veća površina kuće nego predniku tuženika dok je na tavanu napravljeno suprotno. Stoga je površina prizemnog dijela kuće tužitelja veća od tuženikove za 13 metara a kako je to i prikazano u skici U.O.I.G. Vidmar d.o.o. od 28. kolovoza 2018., pri čemu se površina od 13 m2 odnosi na polovicu jedne prostorije te polovicu druge prostorije a ostali dio tih prostorija nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] i iste su u cijelosti u posjedu tužitelja.

U daljnjim navodim ističe da su se njegovi pradjed i djed zvali IO pri čemu je djed u prizemnom dijelu kuće i na dijelu kuće koja je na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 13 m2, imao stolarsku radionicu s time da je ulaz u tu radionicu bio sa desne bočne strane, dok se stražnji dio tog prizemlja koje se nalazi na obje kat. čestice oduvijek koristi kao podrum i to od strane prednika tužitelja. Nakon smrti IO istog je naslijedila ZO koja je sve darovala sinu HO – ocu tužitelja a kojeg je tužitelj naslijedio. HO je 60-ih godina prošlog stoljeća stolarsku radionicu preselio na drugo mjesto ali je čitavo prizemlje sa spornih 13 m2 nastavio koristiti kao podrum, spremište za drva i kuhinju a isto danas koristi tužitelj. Završno ističe da je tuženik u srpnju 2018. počeo razbijati zajednički zid u prizemlju kuće koji istu dijeli na kbr. 296 i 298, želeći time dio prostorije u površini od 13 m2 "pripojiti" svojoj kući a čemu se tužitelj usprotivio međutim je tužitelj tvrdio da je to njegovo. O prednjem tužitelj nije imao saznanja osim saznanja o tome da su se prednici odavno podijelili i od kada je sporna površina u posjedu njegovih prednika. Radi navedenog je angažirao geometra i to radi utvrđenja na kojem se dijelu nekretnine nalazi sporna površina a koje mjerenje je pokazalo da se ta površina nalazi na nekretnini tuženika dok je jedan dio tuženikovog tavanskog prostora na nekretnini tužitelja. Ističe da tuženik osporava tužitelju vlasništvo spornog dijela kuće u površini od 13 m2 te se protivi i etažiranju kuće.

Postavlja tužbeni zahtjev u toč. I. kojim će se utvrditi da je isti vlasnik dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] površine 13m2 obilježenog na skici lica mjesta a koji zahtjev će se točno specificirati po provedenom geodetskom i građevinskom vještačenju.

U toč. II postavlja zahtjev sukladno kojem je tuženik dužan trpjeti izradu i provedbu elaborata o etažiranju kuće nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] a kojim će se dio nekretnine iz toč. I spojiti sa nekretninom tužitelja.

Uz tužbu prilaže izvatke iz zemljišne knjige i skicu lica mjesta, predlaže očevid te saslušanje stranaka i svjedoka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10) ne spori upis vlasništva stranaka na pojedinoj kat. čestici ali u pogledu kronologije podjele kuće ističe da je tužitelj propustio navesti bitnu činjenicu a to je da je između prednika stranaka postojao dogovor za sporni dio od cca 13 m2 a prednici tuženika su zauzvrat dobili na korištenje dio kuće tužitelja i to prostora u koji se ulazilo kroz voltu i koji je korišten kao prolaz ali i prostor za držanje kola, kasnije traktora i taj se dogovor desetljećima poštivao međutim je tužitelj svojim radnjama postepeno taj prostor zatvorio i to najprije postavljanjem ulaznih vrata na volti a za koja vrata je isti tuženiku dao ključ a nakon nekog vremena napravio je još jedna vrata i pregradu i tako postepeno onemogućio tuženiku korištenje tog prostora. Osporava i navod da on ima veću površinu na tavanu, ističe da je problem i činjenica da se cca 2/3 dijela tuženikova dimnjaka nalazi u prijepornom dijelu a da se podovi odnosno strop nalaze na gredama i što bi moglo stvoriti nove probleme između stranaka. Međa između nekretnina ista je više od 100 godina i ista se oduvijek poštivala.

Stoga se protivi svim ostalim navodima tužitelja te smatra da bi tužbenim zahtjevom kako je isti postavljen te etažiranjem dovelo do stvaranja nekog novog međuvlasničkog odnosa te da bi od samovlasništva nastali dijelovi kuća u suvlasništvu a što bi dovelo do problema oko održavanja zajedničkih dijelova zgrade te obveze sklapanja međuvlasničkog ugovora kao da se radi o stambenoj zgradi a što predmetne kuće nikada nisu bile. Ističe da si tužitelj prisvaja veća prava nego što mu pripadaju, da je tuženiku oduzeo posjed prostora u prolazu ispod volte a sada želi da mu pripadne i sporna površina u kući a na koju je imao pravo temeljem dogovora prednika. U dokazne svrhe predlaže saslušanje stranaka te po potrebi uvid u stare fotografije prijepora.

3. Do zaključenja prethodnog postupka uz dokaze predložene u tužbi i odgovoru na tužbu, stranke su predložile i daljnje dokaze i to geodetsko i građevinsko vještačenje, zatim su precizirani podaci o predloženim svjedocima, u spis su uložene fotografije starijeg datuma (list 14).

4. Na okolnost utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno je proveden očevid na licu mjesta na kojem su sačinjene fotografije prijepora (zapisnik i fotografije list 25-41).

Provedenim očevidom utvrđeno je da se kuće stranaka nalaze u [adresa], pri čemu je kuća kbr. 296 vlasništvo tužitelja a kuća kbr. 298 vlasništvo tuženika.

Ulaskom u kuću kbr. 296 utvrđeno je da se s lijeve strane od ulaznih vrata nalazi prostorija u kojoj je zatečen namještaj i kućanski aparati, zidovi u istoj su zelene boje. Iz te prostorije se nastavlja u drugu prostoriju u kojoj su zidovi betonski a vidljive su stropne grede. U istoj je vidljivo i postojanje nekadašnjeg otvora koji je zazidan. U prvoj prostoriji nalazi se poprečna greda te na sredini iste žarulja te je tužitelj naveo da je predmet tužbenog zahtjeva dio te prostorije i to do sredine iste odnosno do žarulje i ta linija otprilike nastavlja u drugu prostoriju po srednjoj gredi. Opisana linija da odgovara pregradnom zidu na prvom katu koji razgraničava kbr. 296 i 298. Ulaz u opisane prostorije moguć je jedino iz kuće tužitelja koja ima kbr. 296.

4.1. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je sporna prostorija nastala podjelom pradjedova stranaka, te pregradni zid odjeljuje njegov i tuženikov dio kuće. Situacija zatečena prilikom očevida postojala je i u vrijeme njegova djetinjstva. Opisanu prostoriju koristi isključivo njegova obitelj i ista u naravi predstavlja ostavu i ljetnu kuhinju. Tuženik istome nikada nije prigovarao sve do situacije kada je on krenuo renovirati instalacije za struju na pregradnom zidu koji je debljine oko 60cm a u toj je situaciji tuženik počeo probijati zid te je iskopao rupu i pri tom naveo da isto radi kako bi vidio što tužitelj radi u njegovom dijelu. Prethodno podnošenju tužbe na licu mjesta bio je geometar koji je utvrdio da je dio te prostorije na parceli tuženika i da liniju razgraničenja između njihovih parcela čini pregradni zid na prvom katu. Nadalje je naveo da pregradni zid na prvom katu ne prati zid iz prizemlja već isti prolazi otprilike sredinom prostorije odnosno po srednjoj gredi koja je vidljiva na fotografiji sa lista 32. Ni u potkrovlju međa ne prati liniju pregradnog zida sa prvog kata već bi ovdje ista bila u korist tuženika. On na prvom katu ima uređen stan koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, blagovaone, jedne sobe i kupaonice a u potkrovlju se nalaze još dvije sobe i kupaonica te iznad potkrovlja odnosno na samom tavanu bi se radilo o tome da linija razgraničenja ne prati liniju sa prvog kata. Nakon što je zakrpao rupu na zidu tuženik nakon toga nije ništa dalje poduzimao niti je između njih bilo kontakata. On od kada zna ističe da tuženik nikada nije ulazio kroz njegova ulazna vrata i voltu već isti ima svoj ulaz. U daljnjim navodima istakao je da po pričama oca i bake zna da su prednici tuženika kroz voltu koja je bila otvorena prolazili negdje do 50-ih godina odnosno dok u [adresa] nije napravljen nasip kojim je teren izravnan i napravljen je put direktno iza kuća a nakon čega su prednici tuženika do svog stražnjeg dijela kuće pristupali s desne strane od njegove kuće gledajući s ceste. Ulazna vrata za voltu napravili su on i otac oko 2003. te je volta s prednje strane do tada bila otvorena dok je stražnji dio bio zatvoren još negdje od 70-ih godina a čega se sjeća dok je bio dijete pri čemu je tada postojala drvena oplata dok je on sada postavio staklenu stijenu. Ni od oca ni od bake mu nije rečeno da bi netko od prednika tuženika osporavao tu prostoriju sve do postupanja tuženika.

4.2. Tuženik je u stranačkom iskazu naveo da ni on ni roditelji spornu prostoriju nisu koristili jer je ista, a kada je on bio dijete, bila pregrađena kao i danas te oni u tu prostoriju nisu mogli niti ući. Prostorija je nastala podjelom djedova te je ista pripala tužiteljevom djedu. On je 2018. razbio dio gdje su zazidana vrata te je htio staviti svoja vrata iz razloga što je tužitelj u međuvremenu zatvorio voltu za koju je između djedova dogovoreno da djed tuženika kroz istu ima prolaz. Od strane tužitelja je postepeno došlo do uzurpacije tog dijela. Kada su postavljena prednja vrata majka tužitelja je ključ tih vrata dala njegovoj majci a to je bilo prije 2008. a što zna jer mu je majka te godine umrla. Na stražnjoj strani su postojala drvena vrata koja je napravio otac tužitelja, u istima nikada nije bilo ključa i on je kroz tu voltu mogao neometano prolaziti. Tužitelj je umjesto tih stražnjih drvenih vrata oko 2013. postavio PVC i od tada on više nije mogao prolaziti. Otac mu je za života govorio da si nikad ne dozvoli da se ta volta zatvori zbog postignutog dogovora. On je tu voltu koristio i kao prolaz i za držanje stvari pa je primjerice nakon odsluženja vojnog roka kupio traktor i držao ga u volti i to mu se nije osporavalo, čak je i njegova sestra za potrebe gradnje svoje kuće u toj volti nekoliko godina držala građu. Kada je čuo da tužitelj tuče po drugoj strani zida prigovorio mu je rekavši da to nije njegovo te ga je tužitelj tada pred policajcem pitao da li želi taj dio prodati. Završno ističe da je sporna prostorija njegova i to zbog toga što je tužitelj uzurpirao voltu. Istakao je i da se u volti nalazi njegovo brojilo za struju a što da su tužitelji dozvolili.

4.3. Nakon činjenica utvrđenih saslušanjem stranaka i provedenim očevidom, odbijeno je provođenje preostalih predloženih dokaza kao nepotrebno, o čemu će razlozi biti izneseni u nastavku.

[katastarska čestica]

– kuća kbr. 296 a tuženik da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – kuća kbr. 298, u naravi se radi o dvojnom objektu, ulazi u iste su zasebni (vidljivo na fotografiji list 31).

Također, nije sporno a s obzirom na iskaze stranaka da obje kuće imaju prizemlje, kat, potkrovlje i tavan te da zid koji kuće razgraničuje ne predstavlja okomitu liniju duž kuće po cijeloj visini, nego da dolazi do odstupanja na način da linija odstupa na tavanu kao i u prizemlju, pri čemu je odstupanje u prizemlju prikazano na skici priloženoj uz tužbu gdje su vidljive crne linije kojima je prikazan katastarski plan odnosno pojedina kat. čestica dok je crvenim linijama prikazan položaj prostorija u kući tužitelja u prizemlju odnosno to da linija katastarskog plana prolazi kroz sredinu dvije prostorije a da preostali dio te prostorije (osjenčan crveno), prema kopiji kat. plana se nalazi na kč. br. [katastarska čestica].

Također, provođenjem očevida utvrđeno je da se u spornu prostoriju ušlo kroz ulazna vrata kuće tužitelja nakon čega se prostorija nalazi lijevo od istih a iz te se prostorije pristupa u drugu stražnju prostoriju, također je utvrđeno da je ulaz u te prostorije moguć jedino iz preostalog dijela kuće tužitelja.

Iz iskaza stranaka nesporno je utvrđeno da je sporna prostorija nastala podjelom pradjedova stranaka (tužitelj), dok je tuženik potvrdio da ni on ni roditelji tu prostoriju nisu koristili jer je ista pregrađena te oni u nju nisu mogli niti ući.

Tužitelj je određeno naveo da je predmet tužbenog zahtjeva dio obje prostorije koji se gledajući s ceste, nalazi lijevo odnosno prema kući tuženika i da linija okomitog zida razgraničenja koji se nalazi na katu se nalazi iznad središnjeg dijela tih prostorija gdje su vidljive stropne grede odnosno žarulja.

5.1. Sadržajno, toč. I. tužbenog zahtjeva tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na dijelu prostorije.

Odredbom čl. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) propisano je da dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 1. ZV-a, između ostalog, propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. St. 3. istog članka propisano je da što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane , ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

5.2. S obzirom na citirane odredbe ZV-a te uzevši u obzir očitovanja parničnih stranaka, nesporno je da se tužitelj dugi niz godina (računajući i posjed njegovih prednika), nalazi u posjedu predmetne prostorije i da je ta prostorija nastala u razdoblju nakon II. svjetskog rata izgradnjom pregradnog zida između prednika stranaka, kada su isti na taj način podijelili korištenje kuće u prizemlju.

Također, tuženik ne spori da ni on ni njegovi roditelji nisu imali mogućnosti pristupa u tu prostoriju iz svog dijela kuće, a što je utvrđeno i neposrednim uvidom suda prilikom provođenja očevida.

Sud može prihvatiti navod tužitelja da linija katastarskog plana prolazi kroz pregradni zid na katu kuće, na što ukazuje i skica priložena uz tužbu gdje je prikazano prizemlje u kojem dolazi do odstupanja, međutim s obzirom na citiranu odredbu čl. 6., dio prostorije ne može biti predmetom prava vlasništva, slijedom čega tužbeni zahtjev u toč. I. nije osnovan.

Podredno se ističe, a s obzirom na citiranu odredbu čl. 9. st. 3., da je opisana prostorija trajno spojena sa preostalim dijelom kuće tužitelja izgradnjom pregradnog zida na mjestu kako je to utvrđeno očevidom, pa sukladno čl. 9. st. 1. proizlazi da ista čini dio pojedinačne nekretnine odnosno kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Stoga na strani tužitelja ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje prava vlasništva, prednje u smislu odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Tužitelj se naime ima smatrati vlasnikom te prostorije te je zaštitu svojih prava zbog postupanja tuženika (razbijanje zida) mogao zatražiti u drugoj vrsti postupka a ne podnošenjem tužbe kojom će se utvrditi da je isti vlasnik dijela prostorije.

5.3. Prigovori tuženika koji sadržajno ukazuju da bi se radilo o korištenju predmetne prostorije od strane prednika tužitelja do opoziva odnosno da je isto bilo uvjetovano istovremenim korištenjem tzv. volte od strane tuženika odnosno njegovih prednika, nisu od utjecaja na donošenje odluke. Ovo iz razloga što tuženik u stranačkom iskazu određeno navodi da je ta prostorija pripala djedu tužitelja a ukoliko je sadržaj dogovora bio takav da su tuženik odnosno njegovi prednici imali pravo korištenja tzv. volte koju da je tužitelj u međuvremenu zatvorio, tuženik je zaštitu svog tako stečenog prava mogao ishoditi u odgovarajućem postupku.

6. Posljedično navedenom u toč. 5., nije osnovan ni tužbeni zahtjev u toč. II. istog, sukladno kojem je tuženik dužan trpjeti izradu i provedbu etažnog elaborata kojim bi se dio prostorije opisan u toč. I. tužbenog zahtjeva spojio sa kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, ovo posebno s obzirom na citiranu odredbu čl. 9. ZV-a, sukladno kojoj su dijelovi spornih prostorija trajno spojeni sa nekretninom tužitelja.

Podredno u tom dijelu valja istaći i da etažni elaborat predstavlja ispravu kojom se uspostavlja vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) i to u situacijama kada je takvo vlasništvo neodvojivo povezano s suvlasničkim dijelom nekretnine, a koje situacije su regulirane čl. 66. do 99. ZV-a.

U konkretnom slučaju stranke nisu suvlasnici na čijim se suvlasničkim dijelovima osniva vlasništvo posebnog dijela, već je svaka stranka vlasnik točno određene nekretnine.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev neosnovan je u cijelosti te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

7. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno kako je tuženik u sporu uspio u cijelosti, priznati su mu troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na roč. 19.03.2019., 07.05.2019., 01.12.2021., 02.03.2022. i 11.03.2026.

– svaka radnja po 150,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), PDV na prednje u iznosu od 225,00 EUR odnosno ukupno 1.125,00 EUR.

Tuženiku nisu priznati daljnji zatraženi troškovi u iznosu od 50,00 EUR i PDV na isto zatraženi temeljem Tbr. 39. Odvjetničke tarife jer takav trošak nije nastao odnosno radi se o zastupanju na očevidu koje je priznato u sklopu Tbr. 9. toč. 1. Tarife. U pogledu sudske pristojbe za odgovor na tužbu pristojbena obveza nastaje po pravomoćnom okončanju postupka i razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama).

Delnice, 22. travnja 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.