REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-175/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja BI, iz [adresa] **.**.2008., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Hrgića, odvjetnika, dana 22. travnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284 (OIB: 1084074960) isplatiti tužitelju ŠI iz [adresa], **.**.2008. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.415,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.400,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 1.015,00 eura od dana donošenja presude 22. travnja 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 2.469,11 eura, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024. do dana isplate 7. veljače 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 700,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 1.015,00 eura, tekućih od 15. srpnja 2025. do 21. travnja 2026.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.241,97 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 22. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 370,53 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2026. do isplate.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podnescima tužitelja od 19. rujna 2025. i 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj BI u tužbi od 27. siječnja 2025. u bitnome navodi da je dana 6. listopada 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca STARCO Beli Manastir d.o.o., u proizvodnoj hali prilikom izmjene, tj. izvlačenja alata iz preše. Zbog masnoće alat je prilikom izvlačenja pao na pod i udario tužitelja po drugom i trećem prstu desne ruke. Tužitelj navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, te da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan od zakonskih uvjeta oslobođenja odgovornosti poslodavca. Tužitelj navodi da je svoj posao obavljao na uobičajeni način te da je tužitelju predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu. Slijedom navedenoga za navedenu ozljedu tužitelju odgovara poslodavac, odnosno tuženik kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj dalje navodi da je 15. srpnja 2024. tuženiku podnio odštetni zahtjev, te da mu je tuženik po osnovi naknade štete uslijed predmetne ozljede ponudio 3.000,00 eura, što za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj dalje navodi da se neposredno poslije ozljede javio u hitni bolnički prijem gdje su mu dijagnosticirali ozljede: fractura phalangis medialis digiti II manus dex. i Laceratio II manus lat. dex. Tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je prilikom pada alata na desnu ruku zadobio tešku ozljedu u vidu frakture prsta i laceracije, uslijed čega je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah. Tužitelj navodi da mu je u bolnici rana kirurški obrađena i previjena, imobiliziran je drugi i treći prst longetom, te je morao mirovati s rukom na povišenom, uzimati antibiotike i analgetike. Tužitelj dalje navodi da je zatim podvrgnut operativnom zahvatu te je potom morao odlaziti na previjanje rane liječniku obiteljske medicine koji mu je skinuo šavove nakon 15 dana. Tužitelj je proveo fizikalnu terapiju nakon operativnog zahvata, ali unatoč tome kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj šaci uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost. Na mjestu operativnog zahvata na prstu zaostali su ožiljci koji naružuju tužitelja pa zbog toga trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj također navodi da mu je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom na ime naknade neimovinske i imovinske štete od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.100,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024. isplate sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućim kamatama.

1.1. Podneskom od 28. veljače 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 2.469,11 eura, a podneskom od 19. rujna 2025. specificirao je tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 2.600,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura, te za 203 sata pružene tuđe pomoći i njege 1.015,00 eura, po cijeni 5,00 eura po satu. Slijedom navedenoga tužitelj ukupno od tuženika potražuje 7.615,00 eura, odnosno umanjeno za iznos franšize od 530,89 eura i nesporno plaćenih 2.469,11 eura, 4.615,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2024. do isplate, te potražuje i zatezne kamate na plaćeni iznos od 2.469,11 eura od 15. srpnja 2024. do isplate 7. veljače 2025. Nakon dopunskog očitovanja sudskog vještaka od 15. listopada 2025. tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. povisio iznos koji potražuje za duševne boli zbog naruženosti sa 500,00 eura na 1.000,00 eura, tako da ukupno potražuje 8.115,00 eura što umanjeno za iznos franšize i nesporno plaćeni iznos naknade štete konačno iznosi 5.115,00 eura. Nakon dopunskog vještačenja i očitovanja vještaka od 29. prosinca 2025. tužitelj je podneskom od 8. siječnja 2026. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznose kako je specificirano u podnesku od 27. listopada 2025., te slijedom svega navedenoga predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, niti pasivnu legitimaciju, odnosno da poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja sa tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja za odgovornost prema djelatnicima. Tuženik prvenstveno navodi da je 7. veljače 2025. povodom predmetne nezgode tužitelju isplatio iznos od 2.469,11 eura, a da je predmetnom policom osiguranja P13-1020237477 ugovoren samopridržaj u iznosu od 530,89 eura (4.000,00 kn) u kojem dijelu osiguranik sam sudjeluje prije nego što nastane obveza osiguratelja isplatom. Tuženik nadalje smatra da je tužbeni zahtjev suviše visoko postavljen protivno medicinskoj dokumentaciji i stanju tužitelja. U medicinskoj dokumentaciji se navodi da je tužitelj pretrpio ozljedu prstiju, dijagnoza S62.6 – prijelom ostalih prstiju; da je proveden operativni zahvat koji je uredno protekao te da je liječenje tužitelja završena, prema nalazu specijalista opće kirurgije od 14. svibnja 2024. Tuženik stoga osporava da bi uslijed nezgode bila umanjena ukupna životna aktivnost tužitelja, Tuženik je suglasan sa provođenjem medicinskog vještačenja, međutim, predlaže prije provođenja vještačenja pozvati tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te cjelokupne medicinske dokumentacije kako bi se posljedice predmetne nesreće mogle odvojiti od posljedica ranijih ozljeda i stanja. Tuženik osporava tijek zateznih kamata, navodi da tužitelj pogrešno smatra da bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva imao pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva jer kamate na naknadu neimovinske štete mogu teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude budući da bi tada i bila utvrđena naknada neimovinske štete. Podneskom od 29. rujna 2025. tuženik se protivi povišenju tužbenog zahtjeva tužitelja iz podenska od 19. rujna 2025., te čini nespornim da su tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja tužitelju pružali ukućani, a podneskom od 20. studenoga 2025. protivi se povišenju tužbenog zahtjeva učinjenom podneskom od 27. listopada 2025., te ističe a je i visina cijene sata tuđe pomoći od 5,00 eura po satu previsoko postavljena. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, i naložiti tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je po provedenom medicinskom vještačenju, podneskom od 19. rujna 2025. nakon zaključenja prethodnog postupka, uskladio tužbeni zahtjev sa rezultatima vještačenja na način da ga je povisio sa 6.100,00 eura postavljenih u tužbi na iznos od 7.615,00 eura, odnosno umanjeno za iznos franšize od 530,89 eura i nesporno plaćenih 2.469,11 eura, ukupno 4.615,00 eura, s tim da potražuje i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 15. srpnja 2024. do 7. veljače 2025. Nadalje nakon dopunskog očitovanja sudskog vještaka od 15. listopada 2025. tužitelj je u podnesku od 27. listopada 2025. povisio iznos koji potražuje za duševne boli zbog naruženosti za 500,00 eura, te konačno potražuje iznos od 8.115,00 eura, odnosno umanjeno za iznos franšize i nesporno plaćeni iznos ukupno 5.115,00 eura. Unatoč protivljenju tuženika sud je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinake tužbe učinjene podnescima tužitelja od 19. rujna 2025. i 27. listopada 2025., s obzirom da je tužitelj u oba slučaja tužbeni zahtjev povisio na način da je visinu potraživanja uskladio sa rezultatima medicinskog vještačenja, pa su navedene preinake bile svrsishodne za konačno rješenje spora između stranaka, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odgovor tuženika od 30. rujna 2024. na odštetni zahtjev tužitelja od 15. srpnja 2024. (str. 5 spisa), prijavu ozljede na radu (str. 6 - 9 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 10 - 23 spisa), Nalog za isplatu iznosa od 2,469,11 eura tužitelju od 7. veljače 2025. (str. 30 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti tuženika broj P13-1020237477 (str. 31 – 34, 41 - 42 spisa), presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja od 07.10.2022. do 14.05.2024. (str. 55 – 71 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 31. kolovoza 2025. (str. 76 – 78 spisa), pisano očitovanje sudskog vještaka od 15. listopada 2025. (str. 92 - 93 spisa), presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja (str. 116 - 189 spisa), i pisano očitovanje sudskog vještaka od 29. prosinca 2025. (str. 192 spisa). Na ročištu 15. prosinca 2025. saslušan je sudski vještak dr. Božidar Šebečić (str. 111 – 112 spisa), na ročištu 13. ožujka 2026. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 198 – 199 spisa), te je izvršen uvid u izvornike medicinske dokumentacije tužitelja, u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 6. listopada 2022.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj BI u trenutku štetnog događaja, 6. listopada 2022. zaposlen kod poslodavca Starco Beli Manastir d.o.o., Osječka 1A, Beli Manastir. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da poslodavac tužitelja kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koja uključuje i osiguranje odgovornosti prema djelatnicima. Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik tužitelju 7. veljače 2025. isplatio iznos naknade štete uzrokovane štetnim događajem u visini od 2.469,11 eura. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, te tijek zatezne kamate.

8. Spisu prileži polica osiguranja od odgovornosti broj: P13-1020237477 Generali osiguranja d.d., ovdje tuženika, sa privicima od 15. prosinca 2021. (str. 31 – 34 spisa), kojom je osiguran poslodavac tužitelja Starco Beli Manastir d.o.o. Predmet osiguranja je osiguranje opće odgovornosti prema trećima i osiguranje od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima, sa iznosom osiguranja 150,000,00 kn /

19.908,42 eura ( Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), agregatnim limitom od 600.000,00 kn / 79.633,68 eura, te samopridržajem od 4.000,00 kn / 530,89 eura u svakom osiguranom slučaju. Kao mjesto osiguranja navedeno je područje Republike Hrvatske, za razdoblje od 15. prosinca 2021. do 15. prosinca 2022.

9. Iz prijave ozljede na radu od 7. listopada 2022. (str. 6 - 9 spisa) proizlazi da je tužitelj kao zaposlenik trgovačkog društva Starco Beli Manastir d.o.o., iz Belog Manastira, dana 6. listopada 2022. u okviru redovitog radnog vremena, koje je taj dan bilo od 06,00 do 14,00 sati, pretrpio ozljedu na radu, kada je prilikom obavljanja plazma zavarivanja, prilikom izmjene tj. izvlačenja alata iz preše, alat zbog masnoće pao na pod te tužitelja udario po drugom i trećem prstu desne ruke i na taj način tužitelja ozljedio. Kao uzrok ozljede navodi se poremećaj u tehnološkom procesu rada.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu od 6. listopada 2022. ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 6. listopada 2022. kao ozljedu na radu dana 17. listopada 2022., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 9 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 6. listopada 2022. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citiranu policu osiguranja i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i priloženu medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 10 – 23 spisa), za koju je na ročištu 13. ožujka 2026. utvrđeno da je istovjetna izvornicima.

12. Radi utvrđivanja težine ozljeda tužitelja te uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću specijalistu kirurgije, koji je 31. kolovoza 2025. dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 76 – 78 spisa). Na temelju osobnog pregleda tužitelja, priložene medicinske dokumentacije, te preslike zdravstvenog kartona tužitelja od 7. listopada 2022. do 14. svibnja 2024. sudski vještak zaključuje da je tužitelj 6. listopada 2022. stradao na radnom mjestu, kada ga je alat od preše kod pada s preše udario u desnu šaku, pri čemu je zadobio razderotnu ranu na gornjoj strani kažiprsta desne šake i prijelom srednjeg članka desnog kažiprsta, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Liječen je imobilizacijom prsta, a zbog lošeg položaja ulomaka operiran je 12. prosinca 2022., učinjena je otvorena repozicija prijeloma i osteosinteza K-žicom, te je postoperativno prst ponovno bio imobiliziran. Nakon skidanja imobilizacije i vađenja K-žice upućen je na fizikalnu terapiju koju je proveo, a na bolovanju je bio do 14. svibnja 2024. Sudski vještak navodi da su kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda zaostali povremeni bolovi u kažiprstu desne šake, deformitet kažiprsta po tipu „čekićastog“ prsta, ograničena fleksija kažiprsta i oslabljena snaga fleksije zbog čega otežano hvata predmete kažiprstom, otežano izvodi picentni hvat, smanjen mu je osjet dodira u jagodici kažiprsta, što je sve uzrokom smanjenja životne aktivnosti od 7%. Osim toga uslijed predmetne ozljede tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno, a zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i strah i to primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, i manjeg intenziteta 7 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u opsegu od 4 sata dnevno 3 tjedna, 3 sata dnevno 3 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, odnosno sveukupno 203 sata (dugotrajna imobilizacija desne šake) za pomoć kod održavanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 14. svibnja 2024. godine.

12.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskogh vještaka od 31. kolovoza 2025., dok je tuženik svoje prigovore na dani nalaz i mišljenje iznio u podnesku od 29. rujna 2025. Tuženik ističe da je vještak suviše visoko ocijenio smanjenje životne aktivnosti od 7%, navodeći da nije jasna metodologija kojom je vještak došao do navedene ocjene, s obzirom da tuženik smatra da se radi o ozljedi ograničenoj na desni kažiprst. Tuženik također prigovara ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova kao previsoko utvrđenoj, te smatra kako je ocjena tuđe pomoći i njege pretjerana i neodgovarajuća s obzirom na prirodu ozljede.

12.2. Sudski vještak je odgovorio na prigovore tuženika u pisanom očitovanju od 15. listopada 2025. (str. 92 - 93 spisa). Sudski vještak u odnosu na prijedlog tužitelja da se očituje na stupanj naruženosti navodi da je kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede zaostao deformitet kažiprsta desne šake u smislu „čekićastog“ prsta (distalna falanga je u semifleksiji od 35 st.), na gornjoj strani kažiprsta je vidljiv ožiljak duljine 3,5 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, a na volarnoj strani kažiprsta ožiljak u obliku izduženog slova „Z“ duljine 4 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, teže uočljiv. Deformitet kažiprsta i navedeni ožiljci predstavljaju naruženje manjeg stupnja. U odnosu na prigovore tuženika sudski vještak navodi da je tuženik previdio da su kod tužitelja zaostali i drugi elementi koji utječu na smanjenje životne aktivnosti, npr. povremeni bolovi u kažiprstu desne šake, deformitet kažiprsta, oslabljena snaga fleksije zbog čega otežano hvata predmete kažiprstom, otežano izvodi picentni hvat, smanjen mu je osjet dodira u jagodici. Sujdski vještak stoga smatra da je ocjena smanjenja životne aktivnosti od 7% adekvatna, uzevši u obzir da se radi o dominantnoj ruci. U odnosu na prigovor ocjene fizičkih bolova vještak navodi da su bolovi subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti, a svoju ocjenu dao je uzevši u obzir da se radilo o razderotnoj rani i prijelomu kažiprsta ruke s pomakom ulomaka, odnosno težoj tjelesnoj ozljedi, da je tužitelj dva mjeseca nakon ozljeđivanja operiran, da je u kažiprstu imao K-žicu koja je nakon zaraštanja prijeloma izvađena, te je liječenje tužitelja bilo dugotrajno sve do 14. svibnja 2024. Svojku ocjenu sudski vještak je donio na temelju dugohodišnjeg iskustva u liječenju takvih ozljeda. Ocjena fizičkih bolova se odnosi na bolove koje je tužitelj trpio tijekom liječenja a bolovi koji su zaostali nakon liječenja uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. U odnosu na prigovor tuženika na ocjenu opsega tuđe pomoći i njege sudski vještak navodi da je uz kažiprst tužitelju bio imobiliziran i treći prst te je uslijed imobilizacije funkcija ostalih prstiju desne šake bila smanjena. Imobilizaciju je nosio sve do operacije dva mjeseca nakon ozljeđivanja. Nakon operacije kažiprst je bio ponovno imobiliziran sve do 21. veljače 2023. nakon čega je kažiprst bio ukočen i nefunkcionalan, stoga sudski vještak navodi da je ocjena tuđe pomoći adekvatna. Slijedom svega navedenog sudski vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja do 31. kolovoza 2025.

12.3. Tužiteljica nije imala primjedbi na pisano očitovanje sudskog vještaka od 15. listopada 2025., dok je tuženik u podnesku od 20. studenoga 2025. predložio provesti usmeno saslušanje vještaka s obzirom da smatra da sudski vještak u svom pisanom očitovanju nije dao odgovore na iznesene primjedbe tuženika.

12.4. Na ročištu 15. prosinca 2025. saslušan je sudski vještak dr. Božidar Šebečić (str. 111 - 112 spisa), koji u bitnome navodi da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja do 31. kolovoza 2025. i pisanog očitavanja od 15. listopada 2025. Sudski vještak navodi da je vještačenje provedreno na temelju priložene medicinske dokumentacije i nalaza pri pregledu tužitelja, a prilikom vještačenja imao je na uvid presliku zdravstvenog kartona od 7. listopada 2022. godine do 14. svibnja 2024. dodaje da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje ne navodi da je tužitelj ranije imao ozljedu desne šake, a pri pregledu je izjavio da ranije nije imao ozljede desne šake. U odnosu na prigovor tuženika ocjene smanjenja životne aktivnosti i utjecaj povremenih bolova i deformacije prsta na tu ocjenu, vještak navodi da fizički bolovi, ako su prisutni, uvijek utječu na smanjenje životne aktivnosti, te da deformitet prsta po tipu čekičastog prsta znači da tužitelj ne može do kraja ekstendirati distalnu falangu kažiprsta, a što utječe na smanjenje životne aktivnosti. Sudski vještak zaključuje da su navedene trajne posljedice uzročno posljedično vezane s ozljedom kažiprsta desne ruke u štetnom događaju.

12.5. Tužiteljica nije imala primjedbi na saslušanje sudskog vještaka, a tuženik je na ročištu 15. prosinca 2025. osporio da bi povremeni bolovi bili obuhvaćeni smanjenjem životne aktivnosti s obzirom da se radi o posebnom vidu ne imovinske štete, no istaknuo je da nema primjedbi na usmeno očitovanje sudskog vještaka. Međutim s obzirom da vještaku nije dostavljen cjelokupni zdravstveni karton problematizira utvrđene trajne posljedice nastale ozljede s obzirom da nije dokazano da sve potječu od predmetne ozljede, stoga predlaže da se vještaka pozove na dopunu nalaza i mišljenja na temelju cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja.

12.6. U dopuni nalaza i mišljenja do 29. prosinca 2025. (str. 192 spisa) sudski vještak dr. Božidar Šebečić je na temelju uvida u presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja zaključio da ne nalazi podataka o ozljedi ili bolesti kažiprsta desne šake prije a niti iza predmetnog štetnog događaja, te da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Nakon pisanog očitovanja vještaka od 29. prosinca 2025. stranke nisu imale daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića od 31. kolovoza 2025. pisano očitovanje vještaka od 15. listopada 2025., usmeno saslušanje vještaka od 15. prosinca 2025. i dopunu nalaza i mišljenja od 29. prosinca 2025., budući da su sačinjeni stručno, jasno i obrazloženo, a sudski vještak je stručno i argumentirano odgovorio na sve primjedbe tuženika, te su stranke na ročištu 13. ožujka 2026. suglasno izjavile da nemaju primjedbi na posljednje očitovanje sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića.

14. Na ročištu 13. ožujka 2026. (str. 198 - 199 spisa) saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stanke, koji u bitnome navodi da je zaposlen u poduzeću Starco Beli Manastir d.o.o. na radnom mjestu plazma-zavarivača. Na dan štetnog događaja oko 13,20 sati mijenjao je alat, koji inače teži oko 400 kg, na konus preši, na kojoj se nalazi još jedan metalni prsten težine oko 30 kg, izvlačio je donji alat iz preše na način da ga je povlačio prema sebi no pošto je bilo sve zamašćeno, alat je počeo padati i tužitelj je odskočio da mu alat ne bi pao na noge. U tom trenutku alat je pao vertikalno, tužitelj je samo pridržao alat uz prešu, i tada je taj metalni prsten pao na tlo, odskočio je i tužitelja je udario po desnom kažiprstu. Tužitelj navodi da je u tom trenu osjetio veliku bol, bilo je krvi, i čuo je pucketanje u prstu. Na hitnoj u Osijeku su mu utvrdili prijelom desnog kažiprsta, i to na 7-8 dijelova. Imobilizirali su mu desni kažiprst sa longetom i preporučili strogo mirovanje, a nakon toga bio je na bolovanju oko godinu i pol dana. Međutim prst je krivo zarastao tako da je u prosincu 2022. morao na operaciju, gdje su mu rezali kosti i navlačili na šipku, pet dana je bio u bolnici. Nakon toga su mu imobilizirali desni kažiprst i stavili gips na način da je gips pokrivao cijelu desnu ruku do lakta te palac, kažiprst i srednji prst, pa sa tom rukom nije mogao ništa. Tužitelj dalje navodi da je gips nosio oko tri mjeseca, a nakon skidanja gipsa i vađenja šipke išao je na fizikalne terapije, i to tri ciklusa po dva tjedna. Tužitelj navodi da mu je tijekom liječenja i bolovanja trebala pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova, pogotovo za higijenu, a tu pomoć mu je pružala majka. Tužitelj također navodi da su mu na desnom kažiprstu ostali ožiljci i deformitet koje predočuje sudu i punomoćnicima stranaka. Sud je tom prilikom utvrdio da su na gornjoj i donjoj strani tužiteljevog desnog kažiprsta vidljivi blijedi ožiljci te deformitet desnog kažiprsta, koji se sastoji u tome da je vršak kažiprsta fiksno savinut prema dolje. Tužitelj dodaje da ima trajne posljedice predmetne ozljede na način da mu je oslabljen hvat desnom rukom odnosno prstima desne šake, pa mu je sada jači hvat prstima lijeve šake iako je dešnjak. Na desnom kažiprstu često nema osjećaja, osjeća trnce, kad je hladnije osjeća bol, prst zna poplaviti i ne može sa desnom rukom općenito raditi stvari koje je radio prije, primjerice, voziti motor, svirati gitaru, i često mu ispadaju stvari iz desne ruke. Na posao se vratio u svibnju 2024. i morao se prilagoditi da radi poslove više sa drugim prstima.

15. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

16. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj BI dana 6. listopada 2022. kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu plazma-zavarivača, za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka plazma zavarivanja, kod izmjene tj. izvlačenja alata iz preše, pretrpio ozljedu na radu kada je alat zbog masnoće pao na pod te tužitelja udario po drugom i trećem prstu desne ruke i na taj način tužitelju ozlijedio kažiprst desne ruke. Tužitelju je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 17. listopada 2022. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. Božidar Šebečić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. kolovoza 2025., pisanom očitovanju od 15. listopada 2025., usmenom očitovanju od 15. prosinca 2025. i pisanom očitovanju od 29. prosinca 2025. Tužitelj je 15. srpnja 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku, a tuženik je tužitelju 7. veljače 2025. isplatio iznos od 2.469,11 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed predmetnog štetnog događaja (potvrda na str. 5. spisa).

17.1. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, i to razderotnu ranu na gornjoj strani kažiprsta desne šake i prijelom srednjeg članka desnog kažiprsta. Hitna pomoć pružena mu je u Kliničkoj bolnici Osijek. Nakon obrade desni kažiprst mu je imobiliziran longetom i otpušten je na kućno liječenje s preporukama strogog mirovanja i korištenja analgetika. Zbog lošeg položaj ulomaka operiran je 12. prosinca 2022., učinjena je otvorena repozicija prijeloma i osteosinteza K-žicom. Postoperativno je prst bio ponovno imobiliziran. Nakon skidanja imobilizacije i vađenja K-žice, 21. veljače 2023. upućen je na fizikalnu terapiju koju je proveo. Na bolovanju je bio do 14. svibnja 2024. kada s vratio na posao. Kod tužitelja je uslijed predmetne ozljede došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te je nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 7% koji se očituje u povremenim bolovima u kažiprstu desne šake, deformitetu kažiprsta po tipu „čekićastog“ prsta, ograničenoj fleksiji kažiprsta i oslabljenoj snazi fleksije zbog čega otežano hvata predmete kažiprstom, i smanjen mu je osjet dodira u jagodici kažiprsta. Tužitelju je uslijed predmetne ozljede zaostao deformitet desnog kažiprsta u vidu „čekićastog“ prsta, te ožiljci na desnom kažiprstu sa gornje i donje strane boje okolne kože. Deformitet kažiprsta i navedeni ožiljci predstavljaju naruženje manjeg stupnja, ponekad vidljivo ostalima, stoga tužitelj trpi duševne boli zbog naruženja. Osim toga tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke boli, i to jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana te manjeg intenziteta ukupno 4 mjeseca odnosno120 dana, te strah i to u trenutku ozljede primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te nakon toga sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, te manjeg intenziteta 7 tjedna odnosno 49 dana kumulativno. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u opsegu od 4 sata dnevno 3 tjedna, zatim 3 sata dnevno 3 tjedna i 2 sata dnevno 4 tjedna, odnosno sveukupno 203 sata, i to zbog dugotrajne imobilizacije desne šake za pomoć kod održavanje osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane, i tako dalje, a koju mu je pružala majka.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

20. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužitelja.

22. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, te da je tuženik svoju odgovornost odnosno odgovornost svog osiguranika učinio nespornom, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 7%, pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog naruženosti, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.600,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.500,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 7 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti koja se očituje u oslabljenom hvatu prstima desne ruke, povremenim bolovima, ograničenoj fleksiji kažiprsta i oslabljenoj snazi fleksije zbog čega otežano hvata predmete kažiprstom, uslijed čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1987. godine), očekivani životni i radni vijek kao i lokalitet ozljeda, zanimanje i radno mjesto tužitelja, te da se radi o kažiprstu dominantne desne ruke, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.300,00 eura. Nadalje tužitelju uslijed deformiteta kažiprsta i zaostalih ožiljaka, za duševne boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 6.400,00 eura naknade neimovinske štete.

25. Sud se prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade tužitelju vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine, kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani, pa do donošenja presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-546/2023 od 6. studenoga 2024.

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 203 sata. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala majka, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud utvrdio da tužitelju s ove osnove, za 203 sata tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 1.015,00 eura.

27. Slijedom navedenoga tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 7.415,00 eura, od čega 6.400,00 eura na ime neimovinske štete, te 1.015,00 eura na ime imovinske štete. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade štete po već isplatio 2.469,11 eura, te da je u predmetnoj polici osiguranja broj: P13-1020237477 ugovoren samopridržaj osiguranika u iznosu od 530,89 eura, što nije sporno, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.415,00 eura po osnovi neimovinske i imovinske štete od čega 3.400,00 eura neimovinske štete i 1.015,00 eura imovinske štete, dok je u preostalom iznosu od 700,00 eura, do punog zatraženog iznosa od 5.115,00 eura tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen daljnji iznos naknade neimovinske štete od 3.400,00 eura ocijenio osnovanim.

29. Nadalje, s obzirom da je tuženik, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva i tužbe, tužitelju isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 2.469,11 eura, a da na temelju čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, u ovom slučaju podnošenjem odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024., osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 2.469,11 eura, tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024., do dana isplate tog iznosa tužitelju 7. veljače 2025. kako je zatražio tužitelj. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. srpnja 2024., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.015,00 eura i to od 15. srpnja 2024., do 21. travnja 2026. kao dana koji prethodi danu donošenja presude.

31. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 5.115,00 eura kako je postavljen u podnesku od 27. listopada 2025. djelomično prihvaćen u iznosu od 4.415,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 700,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

32. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 86,31 % (4.415,00 eura u odnosu na 5.115,00), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%. Tužitelj je dakle uspio u ukupnom omjeru od 93,15 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 13,69 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 6,84 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 86,31% priznatih troškova.

33. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena je u visini od 100 bodova, odnosno prema Tbr. 54 OT u visini od 200,00 eura. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav četiri obrazložena podneska od 28. veljače 2025., 19. rujna 2025., 27. listopada 2025. i 8. siječnja 2026. za svaki u visini od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav dva neobrazložena podneska od 13. lipnja 2025. i 17. prosinca 2025. za svaki u visini od po 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 4. lipnja 2025., 15. prosinca 2025. i 13. ožujka 2026. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr 9/3 OT). Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6. lipnja 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate, stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

34. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.800,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 450,00 eura, ukupno 2.250,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 86,31 % priznatih troškova, stoga tužitelju na ime parničnog troška pripada 1.941,97 eura, odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 2.241,97 eura, dok je u preostalom iznosu od 370,53 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog psotupka.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku